Svako malo netko nekome u Bosni i Hercegovini nepodnošljivo lako kaže kako baca obične floskule. Ovaj izraz dolazi od latinske riječi flosculus, a znači – cvjetić! A floskula u današnjem smislu riječi daleko je od cvijeća, a pogotovo od cvjetića. U rimsko doba floskula je u govorništvu značila biranu figuru, odnosno govornički ukras, a danas znači praznu, šuplju riječ, otrcanu frazu, ispraznu tvrdnju, pravu tlapnju, neku verbalnih smicalicu, ordiniranu laž.
Riječ floskula jedan je od primjera kako su pojedine riječi kroz tisućljeća mijenjale svoja značenja i vremenom počele značiti sasvim oprečno od svoga prvotnog značenja. No, u Bosni i Hercegovini mijenja se smisao i najsuvremenijih izraza. Rimski oratori služili su se floskulama kao stilskim figurama kako bi njihovi govori bili što ljepši, a današnji govornici iza parlamentarnih i drugih govornica koriste floskule kako bi što ružnije izgrdili političke protivnike i neistomišljenike.
U ukupnom javnom govoru previše je šupljih riječi, otrcanih frazetina, ispraznih tvrdnji koje nemaju ama baš nikakva suvisla uporišta, tlapnji svih vrsta, zaključaka bez premisa, verbalnih podvala, plasiranja “logike“ po kojoj je dojam važniji od činjenica i slično. “Šupljaci“ smjenjuju „dupljake“ i obratno. Verbalnim smicalicama pokušava se pripremiti teren za nešto ozbiljnije i opasnije. Što je u Bosni i Hercegovini više raznih “cvjećki” to je više i – floskula!
