Kad je riječ o ukupnom liku i djelu neke osobe, govori se o njegovu habitusu. Prema rječnicima riječ habitus znači držanje tijela, nečiji vanjski izgled, ukupnu vanjštinu.
Habitus na latinskom znači držanje, svojstvo, vanjština, stil, djelovanje, nošnja, odjeća. I bahit, dugačka muška haljina, redovnička odora u Katoličkoj crkvi, dobio je naziv po latinskoj riječi habitus.
U filozofskom smislu habitus je skup etičkih svojstava neke osobe. Hrvatska opća enciklopedija navodi da je habitus skolastički termin za Aristotelovu kategoriju koja označava uobičajeni način djelovanja i ponašanja, stanje ili držanje tijela i duše.
Habitus je i vrlina, nadarenost. Ovaj pojam u sociologiji mnogostruk je. Značio je obrazac praksi i predodžaba što ga svako društvo ustrojava, a preko njega daju se iščitati ukupne vrijednosti određene kulture i društva uopće.
U biologiji znači vanjski izgled nekog organizma, posebno biljke, a u mineralogiji habitus je karakterističan oblik, forma ili način, modus, na koji se pojavljuju minerali.
Možemo reći da svaka pojavnost na svoj načina ima svoj habitus.
U političkom pogledu habitus je ukupan dojam koji neki političar ostavlja u javnosti.
Prema njihovim habitusima budu (ne) birani.
Habitus im znači biti, ili ne biti!
