Često se govori o bosanskohercegovačkome političkom rašomonu, pravoj rašamonijadi. Izraz rašomon koristi se kod stanja kad se ne može saznati prava istina, ili odabrati prava verzija između više istina, odnosno više interpretacija istog događaja, situacije.
Riječ je o različitom, često suprostavljenom gledištu. Kad to postane trajnija praksa ili stanje, eto - rašomonijade!
Ovaj pojam nastao je po kultnom filmu “Rashomon“ slavnoga japanskog redatelja Akira Kurosave, snimljenog 1950. godine po noveli R. Akutagawe. U ovoj noveli i filmu više likova pripovijeda isti događaj na svoj način. Riječ je o trojici svjedoka koji su svaki po svojoj istini doživjeli zločin u srednjovjekovnom Japanu. Filmski teoretičari naglašavaju kako Kurosava svojim filmskim jezikom razmatra pitanje stvarnosti i iluzije te problematizira procjenjivost istinitosti na temelju pojavnoga do apsurdnih pojednostavljivanja. Pojam rašomon išao je u idiomatiku kao izraz za neutvrdivost činjeničnog stanja. Kurosavin film dobio je svoj naslov po šintoističkom hramu Rashamonu, a dobio je i počasnog Oscara za najbolji film na stranom jeziku. No, je li rašomon najbolji izraz za tri različita gledanja na prošlost, sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovin te bosanskohercegovačku društvenu i političku zbilju? BiH je moguća kao ravnopravna zajednica triju konstitutivnih naroda, a ponašanje nekih u vezi s tom činjenicom više podsjeća na neke političke trilere, westerne, krimiće pa i - komedije!
