Mnogi znaju reći da je u Bosni i Hercegovini previše voluntarizma. Ovaj izraz ima više značenja, u filozofiji i psihologiji voluntarizam je učenje prema koje je volja, a ne um, temeljno načelo i pokretač svih stvari. Sljedbenika tog filozofskog pravca i takve psihologije u Bosni i Hercegovini ima i previše. Schopenhauer volji daje presudno značenje u društvenim procesima, a Nietzsche je volju za moć smatrao temeljnim obilježjem cjelokupne zbilje.
U političkom i sociološkom pogledu voluntarizam je samovoljno postupanje, autoritativno ili diktatorsko. Oni koji se ponašaju voluntaristički ne ponašaju se prema zakonu, preuzetim obvezama, ne zanimaju ih puno potrebe i zahtjevi društva. Voluntarizam prema rječnicima znači djelovanje koje se temelji na htjenju, najčešće bez kompetencije, ali s velikim “smislom” za proizvoljnost. Ovaj izraz dolazi od latinske riječi voluntas, a znači volja, dok latinska riječ voluntarius znači dragovoljan.
U bivšem socijalističkom sustavu često se kritizirao voluntarizam i voluntarističko ponašanje. A baš oni koji su najviše kritizirali voluntarizam bili su najveći – voluntaristi! Voluntarizam se izražava i kroz vjeru u svemoć države koja može uređivati gospodarske tijekove i bez ekonomskih zakonitosti. Sva značenja voluntarizma u Bosni i Hercegovini imaju snažno uporište, voluntaristi svih boja našli su tu plodno tlo. A često oni koji pokušavaju srušiti ta bh. uporišta voluntarizma ponašaju se – voluntaristički!
