- Kada sam vidio da je obitelj našeg pokojnoga hrvatskog branitelja Tomislava Lončara jedna od rijetkih koja zbog teškog materijalnog stanja ne može uvesti vodu u svoju kuću, iako je ona već pet godina provedena kroz selo, odmah sam pokrenuo akciju. Tako će već danas brat i sestra našeg Tomislava, kao i ostali mještani Graca, u svojoj kući imati pitku vodu, rekao je Drago Ćorić, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca iz Zagreba.
Velik odziv akciji
Drago je angažirao članove ove udruge iz Zagreba koji su prikupili nešto sredstava i krenuo u Hercegovinu. Ljut je što se ranije toga nije sjetio netko drugi, ali je i pun hvale za angažiranje svih kojima se obratio.
-To je najmanje što možemo učiniti za obitelj našeg Tome. Moram reći da je susjed Vlado Lončar odmah ponudio pomoć, a i Komunalno iz Širokog Brijega te sam im neizmjerno zahvalan, rekao je Drago, koji je, kao i mnogi drugi, iz ovih krajeva otišao čim je počeo rat u Hrvatskoj. U širokobriješkom selu Gradac, pred skromnim domom Vinke i Bože, jedinih članova Tomislavove obitelji, zatičemo djelatnike Komunalnog poduzeća kako priključuju vodu. I oni su se priključili akciji i odrekli se naplate komunalija te besplatno obavili poslove. -Hvala svima, posebice našem Dragi i Bog im dao svako dobro, rekla je sa suzama u očima Vinka, sestra pokojnog Tomislava, pričajući najljepše priče o svom bratu. Sjeća se dana kada je 1991. godine Tomislav, unatoč mnogim odgovaranjima, s pjesmom otišao u Hrvatsku vojsku, čim je počeo rat. Otišao je u Zadar, jer tada je tamo bio najpotrebniji.
Umjesto Tome brzojav
Dan prije nego što je poginuo (27. veljače 1992.) zvao je susjeda Goju i rekao kako sutra dolazi iz Zadra i da će se naći sa svojim prijateljima. Umjesto njega, stigao je brzojav.
-Tada nitko nije ništa razmišljao, važno je bilo osloboditi Hrvatsku. Išlo se masovno, kud god se okreneš - naši Hercegovci. Mnogo ih je nastradalo, a tek ranjenih!? Vlado je nastradao od snajperskog metka u Zemuniku odmah na početku rata, rekao je Zlatko Zlomislić, koji se također uključio u akciju. Brat Božo nikada neće zaboraviti te dane. -Najteže nam je bilo što odmah nismo mogli ići u Zadar, tamo su stalno nadlijetali zrakoplovi. Dan je bio godina, sjeća se brat Božo.
Nakon Tomislava uskoro umiru i njegovi roditelji. Tako je od Tomislavove obitelji ostao samo brat i sestra koji skromno žive u selu Gradac, sjećajući se brata. -On je bio tako dobar prema svojoj obitelji, posebice prema ocu i majci. Nije mu ništa bilo teško, sjeća se sestra pokojnoga Tomislava.
