Svaka četvrta žena u Bosni i Hercegovini je žrtva nekog vida nasilja. Evaluacija statističkih podataka Sigurne kuće u Sarajevu ukazuje na podatak da se 70 posto žena vraća u porodicu, odnosno počinitelju nasilja - kazala je u razgovoru za Fenu menadžerica Sigurne kuće u Sarajevu Mubera Hodžić-Lemeš.
Razgovarala: Alma Zukanović
Kao razlog za povratak većine žena u porodicu, odnosno počinitelju nasilja ona navodi ekonomsku zavisnost žene, povratak zbog djece, vjerovanje da se će se nasilnik promijeniti, različite pritiske od strane porodice.
Naglašava da nije problem u povratku žene u porodicu ukoliko postoji podrška i stručni rad sa počiniteljem nasilja.
Cilj društvene zajednice treba da bude reintegracija porodice, ali na način da porodica postane funkcionalna bez nasilja kao modela ponašanja.
- Praksa rada u Sigurnoj kući ukazuje da je to moguće. Brojni su primjeri pozitivne reintegracije porodice, gdje je počinitelj nasilja prihvatio saradnju, stručnu pomoć i podršku, a kao rezultat imamo sačuvanu porodicu - kaže Hodžić-Lemeš.
Kapacitet Sigurne kuće je 35 osoba, odnosno deset žena, 15 djece i deset djevojaka, a trenutno u kući boravi osam osoba.
Od 2000. do kraja augusta ove godine u Sigurnoj kući zbrinute su 1.424 osobe od čega su 502 žene, 694 djece i 228 djevojaka. Na SOS telefon je zaprimljeno 9.077 poziva.
A svaka priča iz Sigurne kuće veoma je bolna.
- Korisnice Sigurne kuće su najčešće osobe koje su bile izložene dugogodišnjem zlostavljanju tako da je svaki slučaj veoma specifičan. Najboljnije priče su priče djece koja su zlostavljana - kaže u razgovoru za Fenu menadžeraica Hodžić Lemeš.
Bivša korisnica Sigurne kuće koja je željela ostati anonimna kazala je u razgovoru za Fenu da je napustila muža kada ju je u osmom mjesecu trudnoće udario nogom u stomak.
- Nakon uspješne rehabilitacije nisam mu se vratila. Danas živim sa svojim sinom i započinjem novi biznis. U pitanju je prodaja, ali to je sasvim dovoljno za mene i mog sina - kazala je.
Svaka četvrta žena u Bosni i Hercegovini je žrtva nekog vida nasilja. Evaluacija statističkih podataka Sigurne kuće u Sarajevu ukazuje na podatak da se 70 posto žena vraća u obitelj, odnosno počinitelju nasilja - kazala je u razgovoru za Fenu menadžerica Sigurne kuće u Sarajevu Mubera Hodžić-Lemeš.
Kao razlog za povratak većine žena u obitelj, odnosno počinitelju nasilja ona navodi ekonomsku zavisnost žene, povratak zbog djece, vjerovanje da se će se nasilnik promijeniti, različite pritiske od strane obitelji.
Naglašava da nije problem u povratku žene u obitelj ukoliko postoji potpora i stručni rad sa počiniteljem nasilja.
Cilj društvene zajednice treba da bude reintegracija obitelji, ali na način da obitelj postane funkcionalna bez nasilja kao modela ponašanja.
- Praksa rada u Sigurnoj kući ukazuje da je to moguće. Brojni su primjeri pozitivne reintegracije obitelji, gdje je počinitelj nasilja prihvatio suradnju, stručnu pomoć i potporu, a kao rezultat imamo sačuvanu obitelj - kaže Hodžić-Lemeš.
Kapacitet Sigurne kuće je 35 osoba, odnosno deset žena, 15 djece i deset djevojaka, a trenutno u kući boravi osam osoba.
Od 2000. do kraja kolovoza ove godine u Sigurnoj kući zbrinute su 1.424 osobe od čega su 502 žene, 694 djece i 228 djevojaka. Na SOS telefon je zaprimljeno 9.077 poziva. A svaka priča iz Sigurne kuće veoma je bolna.
- Korisnice Sigurne kuće su najčešće osobe koje su bile izložene dugogodišnjem zlostavljanju tako da je svaki slučaj veoma specifičan. Najboljnije priče su priče djece koja su zlostavljana - kaže u razgovoru za Fenu menadžeraica Hodžić Lemeš.
Bivša korisnica Sigurne kuće koja je željela ostati anonimna kazala je u razgovoru za Fenu da je napustila muža kada ju je u osmom mjesecu trudnoće udario nogom u stomak.
- Nakon uspješne rehabilitacije nisam mu se vratila. Danas živim sa svojim sinom i započinjem novi biznis. U pitanju je prodaja, ali to je sasvim dovoljno za mene i mog sina - kazala je.
