U razotkrivanju afera nestalih beba u Srbiji, možda je najdalje otišao Dragan Brđović iz Vrnjačke Banje. On tvrdi da njegova kćerka nije preminula prije 40 godina, nego da je živa, da zna tko je i gdje sada živi. Brđović otkriva za N1 kako je bračni par iz Niša pratio trudnoću njegove supruge Lidije, pa zatim i porođaj. Ali, nakon šest dana provedenih u rodilištu, u trenutku kada su ga trebali napustiti, Brđovićima su rekli da je njihova kćerka preminula.
Lidija Brđović je rodila 23. prosinca 1980. godine u rodilištu u Nišu. Njezinom suprugu Draganu i njoj je to bilo prvo dijete - kćerka kojoj su odmah dali ime Ana. Majka je šest dana bila s bebom koju je dojila.
Ali, 29. prosinca kada je otac Dragan otišao u rodilište po suprugu i kćerku, doživio je težak emotivni udarac. Rečeno mu je da je djevojčica umrla.
"To je bio šok za suprugu i mene. To se dogodilo oko 11 sati. Rekao sam doktoru da je dijete šest dana bilo živo i da ga želim pokopati.
'Ne, druže' - tako je rekao - 'Oni se ne sahranjuju, nego se spaljuju sa ostalim materijalom, pošto se smatra kao pobačaj'. Rekao sam mu da želim vidjeti svoje dijete, barem mrtvo", priča Brđović.
Kažr kako je otišao na patologiju, ali su mu rekli da dijete nije došlo do njih, te kako je odvezeno u Beograd.
Ali, kako kaže, beba nije ni tamo stigla. Kada su dobili otpusni list, pisalo je da je beba preminula u 12 sati, a Brđović kaže kako je njemu sat vremena ranije doktor rekao da je ona mrtva. On kaže da je sumnja počela kada je na klinici u Nišu u sobu njegove supruge Lidije došla jedna Nišlijka, objašnjavajući joj kako je rodila carskim rezom, da je dobila djevojčicu, ali s bebom nešto nije u redu i zatražila je mlijeko.
"To je već u startu bila mala sumnja. Ali, kasnije iz priče u susjedstvu gdje je ova žena stanovala, doznao sam da nakon porođaja nije komunicirala ni s kim, da su stan odmah napustili i otišli kilometar dalje, i prekinula je komunikaciju sa svim prijateljicama. Nešto tu nije bilo u redu", priča Brđović za N1.
Dragan Brđović kaže da su se zbog tadašnjeg komunističkog uređenja, vratili u Švicarsku, primirili i čekali pravi trenutak da ponovno krenu u potragu za kćerkom. To se dogodilo 17 godina kasnije, kada su otišli u nišku gimnaziju vidjeti svoje dijete.
"Našli smo je u školi i naježio sam se kad sam je ugledao. Znao sam da je moja. Liči na mene i starijeg sina. Nakon tri dana sam došao sam sa suprugom i sinovima. Direktorica je izvela na stubište da se vidimo. Moja supruga joj je rekla, jel znaš da sam te dojila šest dana. Ona je bila sva preplašena i drhtala je, ali ništa nije rekla", prisjeća se Dragan.
Ana, kako je Dragan zove, sada živi u Kini, gdje radi kao nastavnica.
Ova niška afera završena je rješenjem Okružnog javnog tužilaštva, kojim je kaznena prijava Brđovića odbačena kao neosnovana.
"Nju nitko nije od njihovih prijatelja nije mogao vidjeti, od trenutka kada je došla kući. Bili smo na sudu. Oni su moju obitelj tužili za klevetu. Ja sam zahtjevao da sudija odobri DNK terst, jer živim u Švicarskoj, bilo je moguće to uraditi u međuzoni. Kćerka je tada imala 17 godina, ali je on kategorički rekao kako to ne dolazi u obzir. Nisam to shvatio, jer bi tako sve bilo jasno“, rekao je Brđović.
Ova priča je prije dvadesetak godina pokrenula lavinu sumnji mnogih roditelja čija su djeca u tom razdoblju umrla u niškom rodilištu. Iz tog razloga je osnovana i Fondacija "Dragan Brđović".
