Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Rijeci objavila je u časopisu Science Immunology rad u kojem se istražuje kako dolazi do pokretanja upale i razvoja fibroze u masnoj jetri. Oko 40 posto pretilih ljudi pati od nealkoholne masne jetre koja se razvija u više faza. Najbenignija je steatoza jetre, odnosno masna jetra, ali koja može prijeći u upalu i fibrozu jetre, odnosno nealkoholni steatohepatitis ili NASH. Kod dijela oboljelih od NASH-a javlja se ciroza i zatajenje jetre. Prelazak iz steatoze u steatohepatitis ključni je događaj za progresiju bolesti pa je hrvatske znanstvenike zanimalo kako dolazi do inicijacije aktivacije imunosnog sustava u jetri, odnosno upale i fibroze.
Nepopravljivo oštećenje
– Bolest masne jetre je stanje koje je tipična posljedica pretilosti i javlja se kod otprilike 1 od 3 odrasle osobe u Hrvatskoj. Kod većine ljudi ostaje samo to: nakupljanje masti u jetri, bez većih simptoma. Međutim, otprilike desetina ljudi s masnom jetrom dobije upalu jetre. Hrvatskoj. Kod većine ljudi ostaje samo to: nakupljanje masti u jetri, bez većih simptoma. Međutim, otprilike jedna desetina ljudi s masnom jetrom dobije upalu jetre. To znači da se imunološki sustav aktivira i uzrokuje oštećenje jetre i smrt jetrenih stanica. Ako se to nastavi, stanice jetre postupno se zamjenjuju ožiljnim tkivom, to je proces koji nazivamo fibrozom. Nakon nekog je vremena tako velik dio jetre zamijenjen ožiljnim tkivom da normalna funkcija jetre više nije moguća. To nazivamo cirozom. Pacijent umire ako mu se ne presadi jetra. Ciroza, pa čak i fibroza, nisu reverzibilne, što znači da se oštećenje više ne može popraviti. Konačno, upala jetre uvelike povećava vjerojatnost dobivanja raka jetre. Ukratko, bolest masne jetre može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica, pa čak i smrti. S više od milijun ljudi s masnom bolešću jetre govorimo o tisućama smrti. Smrti koje se mogu spriječiti – kaže dr. sc. Felix Wensveen, izvanredni profesor na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, jedan od vodećih autora studije. Zanimalo nas je i je li ova studija možda temelj za mogući lijek.
Invazivna pretraga
– U suradnji s KBC-om Rijeka napravili smo i manji klinički korelat u kojem smo istražili jedan broj biopsija jetre pacijenata s masnom jetrom. Pronašli smo elemente koji ukazuju na mogućnost da sličan mehanizam onome u mišjem modelu na kojem se temelji naša studija djeluje i u ljudi te predstavlja podlogu za daljnja opsežnija klinička istraživanja koja bi mogla rezultirati nalaženjem novih inhibitora temeljenih na ometanju signalnog puta aktivacijskog receptora na imunosnim stanicama, NKG2D koji prepoznaje molekule stanica masne jetre koje su pod stresom ili neke od komponenti ranog razvoja upale, čime bi se moglo spriječiti razvoj NASH-a ili čak terapeutski djelovati. Isto tako, pozitivna korelacija prisutnosti citokina IL-17 koji izaziva upale te gama delta limfocita T u krvi pacijenata s progresijom bolesti mogla bi eventualno poslužiti za neinvazivnu dijagnostiku progresije bolesti. Danas je zlatni standard u dijagnostici stadija progresije bolesti i dalje biopsija jetre, što je invazivna pretraga povezana s određenim rizicima – rekao nam je prof. dr. sc. Bojan Polić, predstojnik Zavoda za histologiju i embriologiju, također vodeći autor spomenute studije koja je objavljena pod nazivom NKG2D-mediated detection of metabolically stressed hepatocytes by innate-like T cells is essential for initiation of NASH and fibrosis u kojoj su osim prof. Polića i dr. Wensveena sudjelovali i Sonja Marinović, Maja Lenartić, Karlo Mladenić, Marko Šestan, Inga Kavazović, Ante Benić, Mia Krapić, Lukas Rindlisbacher, Maja Cokarić Brdovčak, Colin Sparano, Gioana Litscher, Tamara Turk Wensveen, Ivana Mikolašević, Dora Fučkar Čupić, Lidija Bilić-Zulle, Aleksander Steinle, Ari Waisman, Adrian Hayday, Sonia Tugues, Burkhard Becher. Dr. Wensveen dodao je kako je prošlog se siječnja već aplicirano za financiranje NPOO-a kako bi razvili dijagnostički tekst temeljen na ovim nalazima, ali evaluacija još nije obavljena. - Naravno, tek trebamo dokazati da je ova tehnika zapravo pouzdana i upotrebljiva, jer smo je sada testirali na vrlo malom broju pacijenata, ali stvari izgledaju vrlo obećavajuće, kaže ovaj znanstvenik.
