Američki dužnosnici smatraju da je bio jedan od rijetkih ljudi u Putinovu najužem krugu koji su bili upoznati s napadom na Ukrajinu
Sergej Šojgu oduvijek je imao talent za PR. Šezdesetšestogodišnji ruski ministar obrane godinama je predsjedao vojnim kazališnim vježbama, obarao statistike o osoblju i hvalio se zastrašujućim novim oružjem - sve kako bi projicirao imidž ruske vojske u usponu pod njegovim vodstvom. Ali u samo 2,5 mjeseci otkako je Rusija pokrenula rat protiv Ukrajine, fasada koju je Šojgu pomno predstavio tijekom proteklog desetljeća raspala se u ružnu stvarnost, razotkrivajući nesposobnost i barbarstvo jedne od najvećih svjetskih vojski. Mnogi svjetski mediji pokušali su otkriti kako se i zašto to dogodilo, pa i poznati Washington Post, prenosi Jutarnji.hr.
Šojguova budućnost je sada na kocki. Nakon što se povukla od napada na Kijev, ruska vojska suočava se s golemim pritiskom da sačuva obraz i zauzme veći dio istoka Ukrajine, pa se i dalje postavljaju pitanja o tome koliko bi Šojgu trebao snositi krivnju za neuspjehe ruskih snaga - za razliku od ruskih vojnih čelnika i šefova obavještajnih službi za koje se smatra da su pogrešno procijenili koliko će Ukrajinci odoljeti.
"Postoje izvještaji da je ruski predsjednik Vladimir Putin vrlo razočaran načinom na koji se Šojgu pripremio za ovaj rat. Iako je često viđen kao mogući sljedeći ruski predsjednik, pitanje je može li politički preživjeti, premda mislim da Putin trenutačno nije u stanju tražiti odgovorne unutar ruske vlade", rekla je Tatjana Stanovaja, osnivačica političke konzultantske kuće R.Politik u razgovoru za Post.
Zasad nije posve jasno kakvu je točno ulogu Šojgu imao u planiranju invazije na Ukrajinu. Američki dužnosnici smatraju da je on bio jedan od rijetkih ljudi u Putinovu najužem krugu koji su bili upoznati s informacijama o nadolazećem napadu na Ukrajinu. Po obrazovanju građevinski inženjer koji nema vojno iskustvo, Šojgu gotovo sigurno nije preuzeo vodstvo u izradi plana vojne kampanje jer je taj zadatak vjerojatno pao na načelnika Glavnog stožera, Valerija Gerasimova, i ostatak vojnog zapovjedništva. No, Šojgu je kriv, kažu vojni analitičari, za stanje ruskih snaga. Reformski napori koji su počeli pod njegovim prethodnikom Anatolijom Serdjukovom zastali su nakon što je preuzeo vlast u Ministarstvu obrane 2012. godine. Odbacio je program uspostavljanja dočasničkog zbora u američkom stilu koji je mogao usaditi profesionalizam u niže činove. Ambicije za povećanje broja profesionalnih ugovornih vojnih osoba nisu u potpunosti ispunjene, dok je Ministarstvo izdašno trošilo na nabavu skupog naoružanja. Usto, Rusija je ušla u rat bez potpuno spremne borbene pričuve.
Rezultati su vidljivi u Ukrajini gdje se Rusija suočila s visokim postotkom žrtava i nedovoljno osoblja. Pljačka i ratni zločini, kao i loše održavana oprema, logističke pogreške i presretnute komunikacije, istaknuli su neprofesionalizam i nedisciplinu. Nakon što je Šojgu preuzeo dužnost ministra obrane, transparentnost unutar ruske vojske raspršila se u PR-ove narative, tvrde analitičari koji prate ruske snage. Ruska vojska, koju su izgradili Šojgu i Gerasimov, može generirati određenu količinu vojne snage u kratkom roku, ali je u konačnici potrebna mobilizacija kako bi se dobilo dodatno ljudstvo za borbu u velikom ratu, rekao je Michael Kofman, ruski vojni analitičar u istraživačkoj skupini CNA sa sjedištem u Virginiji, koji je ostao zbunjen zašto su pristali pokrenuti potpunu invaziju na Ukrajinu bez mobilizacije u Rusiji.
