U kontekstu ideje pomirenja iseljene i domovinske Hrvatske, koja je bila preduvjet bilo kakve ozbiljne politike u tadašnjoj Jugoslaviji, Franjo Tuđman tražio je u dijaspori čovjeka koji bi ga razumio i podržao. Našao ga je u Gojku Šušku. Za potrebe pisanja knjige “Tuđman izbliza” godine 2003. i 2004. obavio sam brojne razgovore sa suradnicima i protivnicima predsjednika Tuđmana o različitim temama. Među njima su bili ljudi iz kanadske dijaspore, ali i Šuškova supruga Đurđa.
Kontakti Franje Tuđmana s ljudima iz dijaspore, uglavnom s pripadnicima akademskih krugova, datiraju još od 1966. godine. Veze s iseljeništvom Tuđman je ostvario kao član Upravnog i Izvršnog odbora Matice iseljenika Hrvatske (MIH). U Matici iseljenika, zahvaljujući legendarnom zagrebačkom gradonačelniku i predsjedniku MIH-a Većeslavu Holjevcu, Tuđman je bio predsjednik Komisije za iseljeništvo Sjeverne Amerike. U optužnici protiv Tuđmana od 10. srpnja 1972. navedeno je da je radi razbijanja SFRJ “ostvarivao političku suradnju” i dobivao podršku od “hrvatske ekstremne političke emigracije, a preko njih i stranih sila” od 1964. do 1970. godine.
Tuđman će svoje veze s iseljeništvom obnoviti i produbiti tek poslije 14. svibnja 1987., kada mu Savjet za zaštitu ustavnog poretka SR Hrvatske odlučuje izdati putovnicu, uz napomenu da će mu se odmah oduzeti bude li “osporavao SFRJ i samoupravni socijalizam”. Već potkraj lipnja 1987. Tuđman sa suprugom Ankicom odlazi u Kanadu na poziv Hrvatskog društva privrednika i intelektualaca iz Toronta. Put im je platio kanadsko-hrvatski biznismen Ivica Zdunić, a dva mjeseca bili su gosti kod starog prijatelja Zlatka Čaldarevića, HSS-ovca koji je u Kanadu pobjegao 1968. godine. U Kanadi je održao nekoliko predavanja, s time da ga je Čaldarević držao podalje od radikalne hrvatske struje te nije išao u Norval.
Na predavanjima u Torontu, svjedoči Čaldarević, Tuđman je pokazao neviđenu hrabrost jer je znao odbrusiti i radikalnoj desnici. Govorio je da je hrvatski narod 1941. htio državu i da je ponovno želi imati. U dvorani punoj otporaša rekao je: “Gospodo, među vama ima onih koji su ubijali. Ustaše više nikad neće doći na vlast!”
– I, zamislite, na to mu nitko ni riječi nije rekao. Trebalo je imati hrabrosti to im reći u lice, u njihovu gnijezdu, tako da sam se čak i ja plašio da bi moglo biti svašta. Nakon što je održao to predavanje, Marin Sopta organizirao mu je osiguranje – priča Čaldarević. Tuđman je održao i predavanja na sveučilištima u Ottawi, gdje mu je domaćin bio Gojko Šušak, i u Sudburyju, gdje mu je domaćin bio Ante Beljo.
Prvi susret s Franjom Tuđmanom nikad neće zaboraviti Đurđa Šušak. Posjet “partizanskog generala” njezinu domu pokazao se sudbonosnim za njezinu obitelj. Nakon što je organizirao predavanje na sveučilištu u Ottawi, Šušak je nazvao suprugu i rekao joj da će Tuđman doći na ručak.
– Kako sam rodila i imala malo dijete, uopće nisam bila oduševljena tim posjetima, a nije ni Gojko. Pripremila sam ručak, na koji je došla i gospođa Tuđman. On je bio sav uštirkan, uspravan, mrk, ozbiljan, nosio je dolčevitu, vidjelo se da je general. Bila sam dosta suzdržana prema njemu. Razgovarali smo o tome kako se živi u Hrvatskoj, pa sam ga pitala: “Doktore Tuđman, kakve su plate u Hrvatskoj?” “Što?! Odakle si ti?! Tko si ti?! Kakve plate, kakav je to srbizam?!”, uzvratio je na moje bezazleno pitanje. Moram priznati, tada je na mene ostavio dojam krutog, autoritativnog čovjeka i nije mi se svidio. Poslije je pohvalio moju juhu i rekao Ankici da od mene uzme recept. Najprije me je “popljuvao” što ne govorim hrvatski, a onda hvali moju juhu, što me je zbunilo. Ostali su kod nas sedam-osam dana i kako je vrijeme prolazilo, ostavio je dojam toplog, neposrednog čovjeka koji nije trošio riječi na nevažne stvari. Uglavnom je govorio o Hrvatskoj, o svojim vizijama razvitka političke situacije u Europi. On je već tada, što me zaprepastilo, govorio da se događaju velike stvari i da kao narod moramo iskoristiti priliku. Mene je to odmah podsjetilo na ono Šuškovo: da će pasti komunizam i da ćemo imati svoju državu. Pomislila sam: evo, našla se dva luđaka – prisjećala se Đurđa Šušak. Međutim, za tih osam dana, Tuđman i Šušak dobro su se upoznali. Bilo je to dovoljno da Šušak od nepovjerljivosti prema “partizanskom generalu” postane njegov najodaniji sljedbenik. Što se prelomilo u Gojku Šušku, o čemu su Tuđman i Šušak razgovarali te srpanjske večeri, nikad nije doznala ni Đurđa Šušak.
– Jedne večeri oko 22 sata, mislim da je to bilo u srpnju jer je bilo vruće, Gojko i Tuđman otišli su u šetnju. Gospođa Tuđman otišla je spavati, a ja sam čekala njih dvojicu. U šetnji su se zadržali dva sata. Kad se Gojko vratio, rekao mi je: “Đurđa, ovo je čovjek kojeg ja mogu slijediti. On će nama donijeti državu.” Danas mi je žao što ga nikad nisam pitala kako je tekao taj njihov razgovor. Gojko je bio individualac i čovjek koji ništa nije olako prihvaćao, a kamoli nekome rekao da će ga slijediti. Znači, oni su za to kratko vrijeme pronašli zajedničke točke. Gojko je uvijek vjerovao u promjene, a Tuđman je govorio da će se promjene u Hrvatskoj dogoditi iznutra, da neće doći izvana, da promjene mogu doći na ideji pomirenja hrvatskog bića. Tako je mislio i Gojko i to ga je činilo drukčijim u dijaspori, koja je mislila da će iseljenici, neki “ustaše” preokrenuti stvari u Hrvatskoj. Gojko nije mislio tako. Tako je počela njihova suradnja. Odmah su organizirali teniski meč – priča Đurđa Šušak.
Tuđman je relativno brzo postao popularan u iseljeništvu te se u Kanadu, u Toronto, ponovno vratio 1988. godine. Bila je to prava politička turneja po kanadskim i američkim gradovima, u kojima se sastao s mnogim političkim aktivistima i vodstvima političkih organizacija. Potom, u studenom 1989. gostovao je u Chicagu i govorio o Stjepanu Radiću i hrvatskoj suverenosti, a u Torontu o demokratskim zbivanjima u Hrvatskoj. Tada je osnovano 16 ogranaka HDZ-a u SAD-u i prikupljao se novac za predizbornu kampanju.
– Svaki put kad je obilazio Kanadu i Ameriku, Tuđman bi došao i u Ottawu. Uvijek je dolazio k nama – sjeća se Đurđa Šušak.
– Mislim da je 1989. došao i govorio o formiranju stranke. Tada je organiziran skup u Ottawi radi učlanjenja i prikupljanja novca. Kad su se njih dvojica vratila s toga skupa, došli su s jednom torbom, a Tuđman je rekao: “Sad ćemo sjesti i prebrojiti novac.” Prebrojili su novac koji je skupljen, Tuđman je uzeo komad papira, sve zabilježio, upisao i tražio da se Gojko supotpiše da je svota tolika i tolika. Kopiju papira dao je Gojku, a original stavio u svoju aktovku. S obzirom na to da su dotad u Kanadu dolazili i neki drugi ljudi, kojima je Gojko organizirao skupove i prikupljanje novca, mene je fascinirala Tuđmanova efikasnost, organiziranost, pedantnost i, ako hoćete, poštenje. To je na mene ostavilo snažan dojam.
Potkraj 1989. i početkom 1990. u Sjevernoj Americi osnivaju se ogranci HDZ-a te se prikuplja novac za predizbornu kampanju. Štoviše, koordinatori odbora za potporu HDZ-a pripremili su prvu konvenciju HDZ-a za SAD i Kanadu, koja je održana 20. i 21. siječnja 1990. u Clevelandu, a na njoj je bio i Tuđman. Osnovan je koordinacijski odbor HDZ-a za cijelu Sjevernu Ameriku, na čelo kojeg je imenovan Ivica Zdunić. Šušak je postao potpredsjednik odbora za Kanadu, a Ante Beljo tajnik. Budući da su u svim većim gradovima u Kanadi i SAD-u u kojima su živjeli Hrvati osnovani ogranci HDZ-a, Tuđmanu je bilo važno da što više ljudi iz dijaspore dođe na Prvi sabor HDZ-a, sazvan za 24. i 25. veljače 1990. u Zagrebu.
– Tuđman je – govorila je Đurđa Šušak – garantirao da će osigurati za te ljude nesmetan dolazak u Hrvatsku. Sretna je okolnost bilo to što su brat i sestra, Andrija i Cvitka Fistonić, koji su podrijetlom s otoka Hvara, u Ottawi imali turističku agenciju, u kojoj su se zbivale vrlo bitne stvari. Tuđman je bio vrlo blizak s Fistonićima, koji su jako mnogo pomogli u organizaciji odlazaka, dolazaka i telefoniranja. Šuškovu kanadsku putovnicu u jugoslavensku ambasadu odnijela je gospodična Fistonić, ali mu nisu dali vizu. Gojko je nazvao Tuđmana i rekao da nema vizu, a Tuđman mu je poručio da svejedno dođe i da će on srediti ulazak u Hrvatsku. Kad su u putničkoj agenciji i kompaniji Air Canada u Torontu zatražili putovnice i vize za Jugoslaviju, Cvitka Fistonić na neki je način uspjela Gojka “progurati” bez vize. Osim Gojka i još jedne osobe, svi u avionu za Zagreb imali su vizu. U Zagrebu su carinici od Šuška zatražili putovnicu. “Pa vi nemate vizu!”, rekli su mu. “Da, ali meni je Franjo Tuđman jamčio da mogu ući bez vize”, odgovorio je Gojko. Carinik mu je opsovao: “Odite i vi i Franjo Tuđman u materinu!” – ispričala je Đurđa Šušak. Šušak je u Hrvatskoj ostao do izbora iako to nije planirao. Pomagao je Tuđmanu u predizbornoj kampanji tako što je komunicirao sa zapadnjačkim novinarima i mlađim ljudima iz dijaspore. Tada su do izražaja došle Šuškove organizatorske sposobnosti. Baza mu je bila u hotelu “Dubrovnik”. Tijekom kampanje nije često odlazio na skupove s Tuđmanom, dijasporu je na njima predstavljao Ante Beljo.
– Kad su izbori prošli, Gojko se vratio u Kanadu, uopće nije razgovarao s Tuđmanom o nekoj funkciji. No Tuđman je nazvao i rekao da mu treba ministar za iseljeništvo. Rekao je Gojku da se on i Ante Beljo dogovore tko će od njih dvojice preuzeti ministarstvo iseljeništva. Dakle, nije ni odabrao Gojka u tom trenutku. Njih dvojica dogovorili su se da ministar bude Beljo, ali su jedne večeri promijenili dogovor. Gojko ide u Hrvatsku! Iako sam sanjala o danu povratka, nije mi bilo svejedno vratiti se jer sam više od dvadeset godina bila u Kanadi. Tamo sam diplomirala sociologiju i antropologiju, radila, rodila djecu, a imali smo svoju kuću i imanje. I sad odjedanput, riješiti se svega toga i otići u podosta nesigurnu situaciju u Hrvatsku. Gojko je otišao u Hrvatsku, ali se svaka dva-tri mjeseca vraćao u Kanadu, dolazio je vidjeti mene i djecu. Razgovarali smo o mom mogućem povratku u Hrvatsku, ali ja nisam tako brzo mogla prekinuti posao, prodati kuću, prodati mužev uhodani biznis. Sve je bilo ostalo na meni. U Hrvatsku sam se vratila potkraj kolovoza 1991., već je bio počeo rat – priča Đurđa Šušak.
Veliko povjerenje i prijateljstvo između Šuška i Tuđmana potrajalo je sve do njihove smrti. Šušak je provodio sve Tuđmanove zamisli i postao njegov glavni igrač za Ameriku, pri čemu se sprijateljio s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem. Ali Šušak je bio i čovjek za provedbu Tuđmanove politike prema BiH te čovjek koji je neutralizirao ekstremnu desnicu u HDZ-u. On nije trpio nikakve simbole osim službenih državnih simbola. Pokopan je na Mirogoju i to na izričit zahtjev predsjednika Tuđmana.
