Deset godina Hassan Haidar Diab odbijao je ideju o snimanju dokumentarnog filma o svom životu, ali to je očito bio neizbježan scenarij. Iako je htio odustati u trenutku koji će se kasnije nametnuti kao vrhunac dugometražnog filma nakon što se redatelj Robert Bubalo s dijelom filmske ekipe izgubio u logoru Shatila u Bejrutu, Hassanovi ratovi ugledali su konačno svjetlo dana.
I danima nakon premijere koja je bila nabijena emocijama Hassanovi kolege raspravljali su o težini filma, a jedna misao bila im je zajednička. Iako su dugogodišnji suradnici i suborci, nisu znali poneki detalj o svom kolegi i njegovom životu.
- Često smo razgovarali o obitelji, recimo, on ima jedanaestero braće i sestara, no i ja također imam jedanaestero braće i sestara. Jedan od njegove braće je poginuo, i moj je brat poginuo. Našli smo brojne sličnosti u biografijama, osim toga, obojica smo novinari. Obojica smo sudjelovala u ratovima, premda ja manje nego on. Tako smo s vremenom odlučili ispričati njegovu priču kroz puno razgovora s njegovom braćom i sestrama koji su pristali na sudjelovanje u filmu – rekao je redatelj Robert Bubalo Večernjakovoj novinarki Renati Rašović u razgovoru uoči premijere.
A nakon dirljive večeri, Hassana smo ugostili u emisiji Životne priče by Dea Redžić, gdje smo morali ispričati ono što nije stalo u film i opet se s glavnim likom vratiti na razrušene ulice njegovog Bejruta, u djetinjstvo u kojem mu je najdraža igračka bila puška, iz koje je pucao na avion misleći tada kako ga tim oružjem može i oboriti. Kako je završio u Hrvatskoj, zašto je odabrao baš nju za novi život samo su neke od tema koje Hassan u razgovoru s novinarkom Deom Redžić otkriva, ali otkriva pri tom i drugu stranu svog karaktera - mladog revolucionara i pankera, koji je htio biti Che Guevara, a završio je na drugom kraju svijeta, kao ratni reporter Večernjaka.
Pogledajte Hassanovu životnu priču na našem YouTube kanalu i Facebooku .
