O tome vidi li se kao povjerenica u sljedećoj Europskoj komisiji, koliko je zadovoljna do sad napravljenim i koje bi teme definitivno trebalo nastaviti u sljedećem mandatu Komisije razgovarali smo s Dubravkom Šuicom, potpredsjednicom Europske komisije i povjerenicom za demokraciju i demografiju i to uoči glasovanja u Europskom parlamentu o tome hoće li ili neće dosadašnja šefica Komisije Ursula von der Leyen zadržati istu funkciju u sljedećih pet godina.
I preko Konferencije o budućnosti Europe i dijaloga s građanima pokušali ste razbiti tzv. bruxelleski balon i podržati deliberativnu demokraciju. No i ovi europski izbori pokazali suda se oni u nacionalnim državama koriste često kao referendum o vlasti, da se šire,europske teme gotovo ne spominju, te da više nalikuju nacionalnim izborima. Zašto je tomu tako?
To nije karakteristika samo europskih izbora, jer iste trendove vidimo i pri nekim od lokalnih izbora. Na ovim europskim izborima situaciju koju opisujete najjasnije smo vidjeli u Francuskoj. Nekoliko je razloga zašto je teško nametnuti europske teme. Političke stranke i kandidati često koriste europske izbore kao priliku za promoviranje svojih stavova i kritiku aktualne nacionalne vlasti, što je razumljivo s obzirom na političku dinamiku unutar svake zemlje članice. U Europskoj uniji imamo 27 različitih demokracija, s različitim političkim kulturama i medijskim praksama. Nacionalni mediji također igraju ulogu jer europske teme često nisu u njihovom fokusu. Tako da europski građani nisu uvijek dovoljno informirani o temama koje su od europskog značaja, što dodatno otežava stvaranje istinskog europskog političkog prostora. U Europskoj komisiji nastavljamo raditi na poticanju rasprava o europskim pitanjima i osiguravanju da europske teme dobiju zasluženu pažnju. Kako bismo uspjeli potrebna nam je suradnja i dijalog s građanima, medijima i političkim akterima kako bi osigurali da izbori doista odražavaju zajedničke interese i vrijednosti svih europskih građana. Upravo zato potrebno je dodati i participativnu komponentu te građane uključiti u donošenje odluka i u razdoblju izvan samih izbora. Jedno tako i europske teme postaju istinski njihove i zanimljive.
Hoće li Ursula von der Leyen uspjeti osigurati glasove za još jedan mandat? Vidite li se u novoj Komisiji?
Osobno sam uvjerenja da Ursula von der Leyen zaslužuje još jedan mandat, uzimajući u obzir krize kroz koje smo prolazili zadnjih pet godina i način kako smo ih rješavali. A što se mene osobno tiče, cilj mi je kapitalizirati na postignućima iz ovog mandata kroz rad u području koje će ne samo obuhvatiti sve ovo što smo do sada gradili, već biti potkrijepljen konkretnim strukturama, i ljudskim i proračunskim. Hrvatska je nakon 11 godina članstva došla do te zrelosti da može pretendirati na jaki portfelj, kojem s iskustvom koje imamo možemo donijeti jasne komparative prednosti, a koji će biti i od izravne koristi i za Hrvatsku i njene regije te uvijek bolji životni standard njenih građana. Hrvatska, s obzirom na naše jedinstveno iskustvo svakako može biti uzor za države kandidatkinje i doprinijeti politici proširenja na Zapadni Balkan ali i Ukrajinu i zemlje Istočnog partnerstva. Puno je još posla pred nama a kako će kolegij povjerenika izgledati u budućnosti ovisit će o političkom dogovoru.
Koliko ste zadovoljni postignutim tijekom svog mandata i što bi bili opipljivi uspjesi?
Izuzetno sam ponosna s postignućima tijekom ovog mandata – posebno činjenicom da smo demografiju uspjeli staviti visoko na političku agendu Europske unije. Prije 2019. demografija se nije nigdje niti spominjala, a danas se ističe kao ključna treća tranzicija kroz koju Europa prolazi te kao horizontalna tema raznih izvješća koja će oblikovati budućnost Europe i novi politički i institucionalni ciklus. U ovom mandatu aktivirali smo brojne Glavne uprave u Europskoj Komisiji poput glavne uprave za Regionalnu i urbanu politiku, Poljoprivredu i ruralni razvoj, Zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost te Pravosuđe i potrošače na izradi konkretnih inicijativa koje doprinose rješavanju demografskih izazova s kojima je suočena Europska unija. U području demokracije vodila sam Konferenciju o budućnosti Europe koja je bila najveća inicijativa u području uključivanja građana u donošenje politika ikad održana bilo gdje na svijetu. Europska komisija pod mojim je vodstvom nastavila raditi na uključivanju građana kroz Europske panele građana, a uz to smo stvorili osnove za osnaživanje demokracije i zaštitu od prikrivenih utjecaja izvana kroz paket o Obrani demokracije.
Slušajući prijedloge građana, ali i s iskustvom rada u Komisiji te s krizama koje su obilježile ovaj mandat, koji bi trebali biti prioriteti sljedeće Komisije, a što se, osim Zelene agende, pokazalo u originalnom obliku kao slabije izvedivo bez uravnoteženja s realnim stanjem?Neki su prioriteti očiti jer ih nameće geopolitička situacija u kojoj se nalazimo, poput nastavka rada na jačanju otpornosti naših gospodarstava, sigurnosti, obrane te proširenja. Od presudne važnosti bit će nastaviti jačati našu demokraciju uključivanjem građana u donošenje politika te ograničavanjem širenja dezinformacija i jačanjem medijske pismenosti i sloboda. Iz perspektive demografije, jedan od ključnih prioriteta svakako treba biti konkurentnost – a ona ovisi o ljudskom kapitalu kojeg imamo te kojeg moramo ne samo u potpunosti aktivirati već i osnažiti i maksimalno osposobiti. Pri tom mislim na osiguravanje da mladi koji dolaze na tržište rada imaju potrebne kvalifikacije, da mlade obitelji pronađu ravnotežu između poslovnog i privatnog života te da stvorimo uvjete u kojima znanja i iskustva naših starijih sugrađana mogu doprinijeti povećanju konkurentnosti našeg gospodarstva kroz fleksibilniji mirovinski sustav. Dodatno, krize su nas naučile da u politike trebamo ugraditi velike doze fleksibilnosti, kako bismo se mogli nositi s uvijek novim izazovima.
Jeste li zadovoljni kako su države članice, a posebno Hrvatska, koristile instrumente koje su imale na raspolaganju u okviru demografske politike?
Posebno sam zadovoljna činjenicom da smo demografiju uspjeli staviti na političku agendu Europske unije. Prije 2019. demografija se nije nigdje niti spominjala, a danas se ističe kao ključna treća tranzicija kroz koju Europa prolazi te kao horizontalna tema raznih izvješća koja će oblikovati budućnost Europe i novi politički i institucionalni ciklus. Što se tiče instrumenata, s demografskim toolbox-om predstavili smo niz mjera kojima je cilj maksimalno aktivirati sve demografske skupine. S jedne se strane radi o zakonodavnim aktima s EU razine – bilo direktivama (poput direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života), uredbama (poput prijedloga uredbe o uspostavi EU talent pool-a), ili preporukama (kao onih koje su vezane za europsku strategiju skrbi); zatim dolazi niz inicijativa i mehanizama kojima pokušavamo pristupiti konkretnim problemima (poput aktiviranja talent-booster mehanizma kojeg smo predložili kroz Inicijativu o talentima, ili akcijskog plana za reaktivaciju i revitalizaciju ruralnih područja kojeg provodimo u sklopu Dugoročne vizije koju smo predstavili 2021.), te konačno niz vrlo praktičnih instrumenata, poput Atlasa demografije, stavljanja na raspolaganje na europskoj razini usporedljivih statističkih podataka ili uspostave strukturiranih dijaloga o demografiji s državama članicama.
Opipljivost svih ovih inicijativa najčešće je u sredstvima koje države povlače kroz fondove, a prvenstveno kroz koheziju, tako da smatram posebnim uspjehom prvo to da je velika većina država članica uvrstila demografiju pod izazove u vlastite partnerske sporazume što je ujedno i preduvjet za investicije u demografske izazove kroz kohezijske programe, a drugo to da smo talent-booster i ruralni akcijski plan tempirali tako da njihovi rezultati utječu na reviziju programa za posljednje dvije godine ove financijske perspektive.
Što se konkretno tiče Hrvatske, treća vlada Andreja Plenkovića je osnovala i ministarstvo demografije, čime je odgovorila i na poziv iz zaključaka Vijeća usvojenih u prosincu 2023. pod španjolskim predsjedanjem u svrhu uspostave strukturiranih dijaloga o demografiji i demografskim izazovima na europskoj razini.
Diljem Europe sve je više samačkih kućanstava, bilo mladih ili starih, no isto tako visoke cijene stanovanja sprečavaju mlađe, ali i mlađe obitelji za samostalan život. S druge strane, uz pravo na slobodno kretanje, nastan i rad, počinje se govoriti i "pravu na ostanak", za što je, očito, preduvjet, osigurati uvjete za dobar život. Koliko je tu važna kohezijska politika i ravnomjeran razvoj?
Pretpostavljam da znate koji je odgovor na ovo pitanje – kohezijska politika od kritične je važnosti. Pojam kojeg spominjete – „prava na ostanak“ – koncept je kojeg je popularizirao Enrico Letta, sa svojim izvješćem iz travnja o budućnosti jedinstvenog tržišta, koje je u potpunosti prožeo demografijom – s tim da je posebni naglasak stavio na problem brain drain-a koji podriva slobode na kojima leži Europska unija. Time je demografiju jasno ukorijenio u teritorijalnu dimenziju te naznačio kako budućnost kohezijske politike ne samo podrazumijeva već i ovisi o tome koliko ćemo država članicama pomoći da se nose s demografskim izazovima.
Prednost Toolboxa je upravo u tome što se ne radi o strategiji, već o paketu mjera koje ne namećemo, već stavljamo na raspolaganje državama članicama. Stoga su "alati" koje predstavljamo ne samo usklađeni s nacionalnim politikama i specifičnostima, nego su im u potpunosti i komplementarni. Toolbox se temelji na sinergiji i suradnji s državama članicama, a cilj mu je maksimalizirati učinak mjera uspješnom kombinacijom onih nacionalnih i europskih. Jer demografski izazovi razlikuju se od jedne države članice do druge – u Hrvatskoj je izazov odljev stanovništva, no u Nizozemskoj je primjerice upravo suprotno: oni se suočavaju s ogromnim lokalnim priljevima i velikim problemom manjka stambenih rješenja. U cijeloj Europi naglasak stavljamo na poticanje obitelji gradeći bolje životne uvjete u ruralnim područjima kroz ciljana ulaganja europskih fondova. Tako, stvarajući uvjete za obitelji da imaju onaj broj djece koji žele neizravno potičemo podizanje stope rađanja imajući uvijek na umu kako je rađanje djece osobni izbor. Priroda Toolboxa takva je da u potpunosti uzima u obzir tu raznolikost potreba država članica te mjere nudi a ne nameće ih, a priroda kohezijske politike u potpunosti je kompatibilna s takvim pristupom.
U Hrvatskoj vidimo sve više i više radnika iz trećih zemalja. Migracije i migranti su, očito, potrebni ekonomiji. Problem su ilegalne migracije, ali i politiziranje migranata i negativan odnos prema njima, što se vidjelo kad je ta tema bila visoko na dnevnom redu na europskim izborima u nizu država. U cijeloj toj kompleksnoj situaciji, kako pomiriti ekonomsku i političku stvarnost?
Gubitak radne snage ogromni je problem kojemu moramo pristupiti odgovorno jer u protivnom može potkopati cijelo naše gospodarstvo pa i društvo, koje se temelji na među-generacijskoj solidarnosti a koja može biti poljuljana ako se udio generacija drastično promijeni. Stoga trebamo iznaći načine da starenje napravimo zdravim i produktivnim, a da gubitku radne snage pristupimo aktiviranjem čitavog radno-sposobnog stanovništva kojeg imamo, što uključuje i migrante. No kad govorimo o migracijama, potrebno je činiti jasnu razliku između legalnih i ilegalnih migranata – legalne migrante treba smatrati dijelom ljudskog kapitala EU. Rupe na tržištu rada u Europi, posebice u nekim sektorima, takve su da ih bez legalnih migranata teško možemo popuniti. Ako želimo da naše gospodarstvo ostane konkurentno i nastavi bilježiti rast, legalne migracije trebamo prihvatiti kao realnost.
