Mislio je na sve. Sam se prijavio za dodatnu satnicu tijekom noćne smene. Čak joj je i stavio par cipela pored zadnjeg izlaza. Sve je bilo spremno. Jeohn je probudio Kim u ponoć i poveo je rutom koju je isplanirao. Prethodne noći je spakirao dva ranca, stavio je nešto hrane i presvlak, džepni nož i otrov. Nije smio riskirati, ponio je i pištolj. Kim ga je pokušala uvjeriti da ne nosi oružje, ali je odlučio - neće ga uhvatiti živog. Čak i da preživi uhićenje, napravit će neko smješno suđenje i poslati ga pred streljački vod. Za primjer. Nikada ranije čuvar nije pobegao sa zatvorenicom.
„Samo sam znao da sam mrtav čovjek ako ne uspijem te noći“, rekao je Jeohn Gwang Jin sa samo 26 godina, prenosi Blic.rs.
„Ako me zaustave zapucat ću i početi trčati, ako ne budem mogao trčati pucat ću sebi u glavu. Ako i to ne uspije iskoristit ću nož i ubadati samog sebe. Radije ću umrijeti nego otići u zatvor. Jednom kada sam raskrstio to sa sobom više me niije bilo strah ničega“, kaže Jeohn.
Kroz prozor će skočiti zajedno, on i ona. Onda ostaje trčanje preko betonskog terena za vježbu zatvorenika. Ispred njih je bila visoka ograda pored koje su slušali pse čuvara kako laju u daljini. Nakon toga ide put do reke koja služi kao prirodna granica, pa ako to prijeđu ostaje skrivanje i nada. Nada je sve što su imali od kada su Kim javili da je premeštaju u najgori zatvor Severne Koreje.
Čudno je to prijateljstvo, zatvorenica i čuvar. Upoznali su se dva mjeseca ranije u svibnju 2019. godine. Jeohn je bio jedan od nekoliko čuvara Onsong zatvora u Severnoj Koreji. Njegov posao je bio danonoćno čuvati zatvorenike koje tek čeka suđenje. Kim mu je odmah zapala u oči jer je u prefinjenoj odeći odudarala od ostalih. Saznao je da je tu jer je pomagala ljudima da pobjegnu nelegalno iz Severne u Južnu Koreju.
Ljude kao što je ona zvali su „brokeri“. To je bio jako opasan i jako unosan posao. Kim je uzimala proviziju od novčanih transfera između dve republike, a samo jedan transfer je bila šestomjesečna plaća prosječnog građanina.
Kim i Jeohn nisu mogli biti veće suprotnosti. Ona je bila kriminalac, a on vojnik. Deset godina je održavao najstrožu diktaturu na svijetu. Ipak, u njima se krila velika sličnost. Oboje su stjerani u kut svog životnog puta. Kim je ovo bio drugi boravak u zatvoru i znala je da može biti posljednji. Njezino prvo uhićenje bilo je za najgori prijestup – organiziranje bijega iz Sjeverne u Južnu Koreju, istom rutom za koju su se ona i njezin čuvar spremali.
„Sve što mi je trebalo za ovaj posao su vojni kontakti i znanje koliko je koji od njih podmitljiv. Za koji novac će skrenuti pogled na drugu stranu“, kaže Kim. Šest godina je uspjevala. Na kraju su je baš ti njezini kontakti i izdali. Prvi put su je poslali u zatvor na pet godina, dok je izašla ostala je bez supruga koji je odveo njihovu djecu. Nije imala novca. Ponovno je postala broker da bi preživjela.
Ovog puta odlučila je raditi manje rizičan posao. Davala je telefone s otvorenom linijom kako bi se rođaci iz odbeglih obitelji čuli s onima koji su ostali iza njih u Severnoj Koreji. Tako je i uhićena. Odvela je dječaka na skriveno brdo da uhvati signal i čuje se sa majkom koju je Kim ranije prevela preko granice. Policija je došla. Preklinjala je i preklinjala da je ne vode, da će im platiti, ali dječak je već sve vidio. Nisu smjeli riskirati i primiti mito. Njezina sudbina je bila zapečaćena.
Šurovanje s Južnom Korejom se smatra gorim od ubojstva. Jeohn nikoga nije ni krijumčario ni ubio, ali je osećao kao da je kažnjen. Bio je u vojsci, a htio je biti policajac.
„Jednog dana mi je otac rekao zašto ne mogu napredovati. Moji roditelji su seljaci. Da bismo mogli ići u drugu kastu treba nam novac, a novac nismo imali. Čak i da sam imao kako platiti školovanje morao bih platitiza dobar posao, korupcija je način na koji Sjeverna Koreja funkcionira“, kaže Jeohn za Guardian.
I tako je kao siromašni zatvorski čuvar gledao Kim koju je čuvao. Zatvorenici nisu smjeli gledati čuvare u oči, ali ona se odvažila. I tako je Jeohn pod okriljem noći počeo joj šaptati pitanja kroz rešetke. Dve sudbine su se našle.
Robijaši su znali da smo bliski, sve se to vidi i zna. Kada sam čuo da je premještaju rekao sam joj – želim ti pomoći, sestrice, znam gdje te šalju i umret ćeš tamo“, rekao joj je Jeohn. Umjesto olakšanja Kim se prepala da je sve nameštaljka. Mislila je da je špijun i počela se distancirati od njega. Dugo mu je trebalo da je uvjeri da mu vjeruje.
„Htjela sam da se ubijem. Po cijeli dan sam samo plakala. Kada te iz zatvora prebace u takav logor kakav je mene čekao oduzimaju ti dokumente. Više nisi građanin, ne postojiš. A mene su slali u Čongori logor, najgori u zemlji“, priča Kim.
Jeohn joj je napokon priznao zašto priča s njom. Nije mu samo seosko porijeklo blokiralo napredak. On je bio potomak rođaka koji su prebjegli u Južnu Koreju. Pokazao joj je njihove slike. Nikada neće napredovati dok ima tu "mrlju" u dosjeu. Kim mu je povjerovala.
„Mislila sam da će mi srce otkazati koliko je lupalo. Nikada u povijesti Sjeverne Koreje nisu pobjegli čuvar i zatvorenica“. E, pa jesu. Kim i Jeohn su skočili kroz prozor zatvorskog kompleksa 12. srpnja 2019. godine.
Žurili su preko dvorišta, popeli se preko ograde i doskočili na močvarno tlo trčeći do rijeke.
„Ja sam bila toliko slaba da sam posrtala na svakih nekoliko koraka. Saplitala sam se, vukla. I onda se pred nama upalio reflektor. Legli smo prestravljeni. Ćutali smo pola sata na zemlji. Nije bilo ništa, smjena straže“, priča ona dok Jeohn nastavlja.
„Da sam bio sam samo bih preplivao, ali ranac me vukao na dno i držao sam pištolj s obje ruke iznad vode da se ne skvasi. Počeo sam tonuti. Voda mi je stigla iznad glave. Počeo sam se gužiti. Kim me zgrabila za odjeću i vukla. Pomislio sam da ću ovako umrijeti, udaviti se u mraku ali sam konačno tabanima dotaknuo dno rijeke i shvatio da mogu disati. Prešli smo u plići dio. Prešli smo granicu“ priča Jeohn.
To je bio samo dio puta. Ušli su na kineski teritorij i čekali su da stari Kimin kontakt uspije da dođe do njih. Tri dana su se promrzli krili u planinama. Na kraju krijumčari su ih pronašli i prebacili iz Kine u drugu zemlju. Tu su se čekajući daljnji put sreli s reporterima „Guardiana“ i ispričali svoju nevjerojatnu priču.
Dok sjede na sigurnom znaju da za njihove obitelji tek kreće pakao. Oni su rodbina nelegalnih dezertera. Mogu se samo nadati da će činjenica da dugo nisu bili kod kuće uvjertiti vlasti da njihovi najmiliji nisu znali za njihove planove.
Ovo je za njih kraj prijateljstva. Ona će ostati u Aziji gde ima kontakte Jeohn će tražiti politički azil u Americi.
„Pođi sa mnom u Ameriku“, moli je Jeohn, ali ona odbija. Ne zna engleski. Samo mu poručuje „gdje god da odeš, ne zaboravi me“.
Znate, verujemo da je nemoguće da će zaboraviti jedno drugo.
