U jeku turističke sezone Jadransko more je zagađeno, a stručnjaci smatraju da zbog toga prijete i zaraze. Najproblematičnija je čini se zagađenost fekalijama i to kod Dubrovnika.
Kako piše Index.hr, samo u drugoj polovici srpnja zabilježilo se izlijevanje otpadnih voda u dubrovačkom i kaštelanskom akvatoriju, zatim je nedaleko od Bola na Braču viđeno kako usidreni brodovi ispuštaju fekalije u more.
Još ranije je inspekcija za zaštitu okoliša naložila Gradu Dubrovniku postavljanje oznake zabrane kupanja na plaži u Koločepu. Razlog su bile isto fekalije.
- U moru ih je sve više, a to bi se moglo riješiti donošenjem adekvatnih propisa, ističe Žarko Koboević, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku.
"Naša strana Jadrana danas je zagađenija proporcionalno koliko je povećan broj brodica i jahti. Pritom govorim samo o onečišćenju najužeg morskog pojasa, uz same plaže, gradove, a ne o otvorenom dijelu mora. I govorim o onečišćenju s plovila, ne s kopna", kaže Koboević.
On je za Index objasnio i što se može učiniti.
"Možemo kroz legislativu nametnuti isto što i Kalifornija koja je cijelu svoju obalu proglasila 'no discharge' zonom što se tiče fekalija. Što to znači u praksi? Jednostavno, ne smije biti ispusta s plovila u more. Kako to riješiti? Kalifornija je uspjela tako što određuje da vi iz svoje male brodice fekalije morate iznijeti u zahod u marinu. Rješenja, dakle, postoje", naglašava Koboević koji problem vidi i u hrvatskim nedorečenim propisima.
"Naš problem nisu luke s međunarodnim prometom, nego manje lučice u malim mjestima gdje nema koncesionara, niti će ga skoro biti, jer se to ne isplati, a država nije uredila da ga mora biti", objašnjava Koboević.
"U koncesioniranim bi lučicama, jasno, bio riješen način na koji se brodovi oslobađaju fekalija i on se sigurno ne bi svodio na ispuštanje u more", pojasnio je.
"Naši propisi kažu da se fekalije ne smiju ispuštati u lukama i lučicama, nego u otvoreno more, ali nismo precizirali što je to otvoreno more. Ipak, treba napomenuti da je fekalno onečišćenje biorazgradivo, patogeni organizmi umiru nakon nekog vremena, dulje žive drugdje nego kod nas u toplom moru, ali nije važno žive li dan ili dan i po. Nađu li se na plaži, netko se može zaraziti", pojašnjava Koboević.
"Tu je i problem estetske naravi, tamo gdje smrdi i gdje je prljavo, ljudima se gadi kupati. Sve to dalo bi se riješiti, samo je potrebno stvoriti kritičnu masu, uz ostalo i ovakvim tekstovima", vjeruje Koboević te napominje kako veliki kruzeri nisu izvori ovakvog onečišćenja jer "imaju praksu i opremu zahvaljujući kojima je ono što ispuštaju čistije od mora u kojem se kupamo".
"No problem su manji kruzeri, kabotažni brodovi u nacionalnoj plovidbi s izletničkim turama. Oni spadaju u najriskantnija plovila za onečišćenje", upozorava Koboević.
