Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je izraze sućuti obitelji Tuđman u povodu smrti saborskog zastupnika prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana.
„Poštovana obitelji Tuđman, duboko ožalošćen viješću o odlasku vašeg voljenog supruga, oca, djeda, sina i brata Miroslava Tuđmana, primite izraze najiskrenije sućuti uime Hrvatskoga sabora i osobno. Hrvatski sabor s ponosom i zahvalnošću nosit će uspomenu na Miroslava Tuđmana. Jedan od doajena Hrvatskoga sabora, četiri puta biran za saborskog zastupnika, svoju dužnost shvaćao je i prema njoj se odnosio veoma odgovorno, časno i profesionalno. Rasprave su mu uvijek bile studiozno pripremljene, argumentirane i elaborirane, pritom iskazujući poštovanje prema svim kolegama bez obzira na stranačku pripadnost.
Kao najstariji i jedan od najiskusnijih zastupnika, mnogima je, naročito mlađim kolegicama i kolegama, bio primjer iz čijeg smo dragocjenog znanja mogli učiti. Osobito stručan poznavatelj bio je na područjima nacionalne sigurnosti, obrane, unutarnje i vanjske politike, zbog čega je vodio i saborsko izaslanstvo u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. U svojem je djelovanju uvijek branio hrvatske nacionalne i državne interese i zalagao se bolji položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Iako često diskretan i samozatajan, ostao je dosljedan sebi držeći do osobnog integriteta i digniteta Hrvatskoga sabora. Iza gospodina Tuđmana ostat će plodonosna znanstveno-nastavna, publicistička i politička karijera. Kao diplomirani filozof i sociolog i doktor informacijskih znanosti, predavao je na brojnim institucijama, od Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Mostaru, preko Ratne škole do Diplomatske i Obavještajne akademije. Autor je više od 200 znanstvenih članaka, organizator mnogih stručnih skupova i voditelj niza istraživačkih projekata. Tijekom i nakon Domovinskog rata obnašao je odgovorne dužnosti ravnatelja Hrvatske izvještajne službe, člana Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti predsjednika Republike i zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost, pri čemu je dao nesebičan doprinos uspostavi i izgradnji institucija moderne hrvatske države.
Osim što sam s njime dijelio saborske klupe, kroz dugogodišnju suradnju upoznao sam ga ne samo kao intelektualca i profesora, već kao dragu, toplu i ugodnu osobu. Nažalost, saborsko zasjedanje pred Božićnu stanku pokazalo se kao naš posljednji susret. I u trenutku bolesti, nesebično je mislio na druge i zvao za pomoć stradalima u potresu. Siguran sam da će svim kolegicama i kolegama u Hrvatskome saboru nedostajati njegova smirenost, mudrost i korektnost. Ponosan sam što sam osobno bio suputnik na djeliću njegovog životnog puta i bogate karijere. Poštovana obitelji, u ovom trenutku nenadoknadivog gubitka, moje misli i molitve su uz vas i vašeg i našeg Miru. Još jednom primite izraze sućuti i dubokog poštovanja. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio i za koju se borio.“
