Čovjek traži tragove života na Marsu, no je li upravo on donio život na Crveni planet? Tim se pitanjem bave znanstvenici koji upozoravaju da su s letjelicama na Mars “doputovali” i mikrobi sa Zemlje. Počela je era međuplanetarne biologije. Dosad je na Mars poslano tridesetak letjelica i rovera, a s njima i mikrobi koji su mogli preživjeti putovanje. Nakon šest mjeseci leta u veljači je sletjela NASA-ina sonda s roverom Perseverance, “naoružanim” sofisticiranim instrumentima s pomoću kojih će tragati za tragovima života na Marsu i skupljati uzorke za povratak na Zemlju u idućih desetak godina.
Rizični za zdravlje i opremu
Na Marsu je i manji helikopter koji istražuje okolinu. Jesu li na Mars neplanirano sletjele i bakterije i spore, pita se genetičar Christopher Mason, a prenosi BBC. NASA-ini inženjeri tvrde da su poštovali stroge protokole kako bi osigurali da na letjelicama kao “ilegalni putnici” ili “autostoperi” ne budu i mikroorganizmi. Tijekom gradnje sonde i rovera svaki dio se sterilizira kako bi se uništile sve bakterije, virusi, gljivice, spore... Grade se u posebnim prostorijama sa zračnim filtrima i strogim postupcima biološke kontrole. No, nemoguće je postići potpunu čistoću jer mikrobi su posvuda, a kao željeni standard spominje se nekoliko desetaka spora na četvorni metar. Znanstvenici su sekvenciranjem DNK dobili uvid u to mogu li mikrobi preživjeti u takvim tzv. čistim sobama. Pronašli su dokaze da – mogu. Takvi mikroorganizmi mogu stvarati probleme tijekom svemirskih misija jer su, primjerice, otporniji na zračenje. Mogu stvarati svojevrsni biofilm na površinama i opremi te tako preživjeti.
Znanstvenici su svjesni toga kakvu štetu mogu izazvati novi organizmi uneseni u neki ekosustav. Na Zemlji postoji puno primjera invazivnih vrsta koje potiskuju one domaće i agresivno zauzimaju teritorij. Dovoljno se prisjetiti i štete koju su izazvale velike boginje, koje su se širile preko pokrivača koji su darovani autohtonim stanovnicima Sjeverne Amerike u 19. stoljeću. Ili, recentni primjer koronavirusa koji se širi s čovjeka na čovjeka nakon što je, pretpostavlja se, s neke životinje u Kini prešao na nultog zaraženog čovjeka. Kontaminacija ekosustava otežava posao znanstvenicima koji žele biti sigurni u to da je otkriće novog života izvorno, a ne uneseno. Tko zna, mikroorganizmi koji je čovjek slučajno odveo do Marsa s vremenom mogu evoluirati i pretvoriti se u nešto što ćemo jednog dana zvati izvanzemaljskim oblicima života. Mikrobi koji se prenose u svemir zabrinjavaju i astronaute jer su rizični za njihovo zdravlje, a mogu izazvati i kvar opreme za održavanje života ako je preplave kolonije mikroorganizama. Kad jednog dana ljudi kroče na Mars, nosit će sa sobom koktel mikroba koji žive na tijelu i unutar njega, a ti će se mikrobi vjerojatno prilagoditi, mutirati i promijeniti, ističe Mason.
Mutacije i Sunčevo zračenje
Prve sovjetske sonde na Mars su sletjele prije 50 godina, uskoro su stigle i američke. Ne zna se jesu li tamo ostavile i tragove DNK ljudi. U NASA-i tvrde da će u slučaju pronalaska tragova života uspjeti razlučiti jesu li ljudskog ili izvanzemaljskog podrijetla analizom DNK, čak i ako se tijekom putovanja i boravka na Marsu promijene prilagođavajući se novom prostoru i uvjetima. Načini njihove prilagodbe proučavani u NASA-inim čistim sobama mogli bi biti od pomoći u istraživanju učinkovitijih sredstava za zaštitu od Sunčeva zračenja, pa čak i mutacija koji dovode do nastanka karcinoma te razvoju lijekova. Kako bilo, istraživanje Crvenog planeta, ali i drugih svemirskih tijela, otvara i pitanje može li se nešto neželjeno donijeti na Zemlju? The truth is out there...
