Njih 15, od kojih su 11 državljani Hrvatske, a ostalo stranci, u relativno kratko vrijeme, od prosinca 2018. do kolovoza 2019., “zaradilo” je 700.000 kuna. Ako se pitate kako, jednostavno – krijumčarili su ljude, a sumnja se da su u 26 navrata iz BiH u Hrvatsku pa dalje u EU prokrijumčarili najmanje 96 nesretnika koji su im za bijeg u bolji život platili oko tisuću eura po glavi. A skupina o kojoj je riječ nedavno je razbijena u zajedničkoj akciji policije i USKOK-a.
Kao i mnogo puta do sada, pokazalo se da je bila riječ o dobro organiziranoj skupini koja je imala posrednike, vozače, ljude koji su se brinuli za imigrante te vjerojatno nekoga i u policiji da bi što lakše prelazili granice. U ovakvim situacijama obrazac ponašanja krijumčara ljudima je uvijek isti. Ilegalcima se kaže gdje trebaju biti. Krijumčari ih onda u svojim ili unajmljenim vozilima pokupe i prevezu bilo do nekog skrovišta ili do sljedeće granice.
Izvidnice uvijek ispred
Dok se voze cestama, ispred vozila s imigrantima idu izvidnice koje provjeravaju ima li po cesti policije. Ako nema, posao je već napola obavljen. A ako ima, počesto se dogodi kao nedavno da krijumčar pobjegne ostavivši imigrante da se sami snalaze kako znaju i umiju. Naravno, ako prežive slijetanje vozila u rijeku ili ulazak vozila u minsko polje. Jer, u konačnici, novac je jedina stvar koja zanima krijumčare, a zašto je to tako jasno je kada se vide procjene raznih policijskih agencija diljem svijeta. Naime, UN, odnosno njegov ured specijaliziran za borbu protiv droge i kriminala, procijenio je tako da je primjerice 2016. prokrijumčareno najmanje 2,5 milijuna ljudi, pri čemu su krijumčari “zaradili” oko sedam milijardi dolara.
Taj podatak, osim UN-a objavio je i Interpol, koji je upozorio i da je krijumčarenje ljudi povezano i s nekim drugim vrstama kriminala, kao što je krivotvorenje putnih i osobnih dokumenata, pranje novca, korupcija, trgovina ljudima, a u posljednje vrijeme i terorizam. Osim toga, Interpol upozorava i da su kriminalne organizacije koje se bave krijumčarenjem ljudi uglavnom jako dobro organizirane grupe, a u izvješću koje su 2016. objavili u suradnji s Europolom naveli su i da 90 posto imigranata koji dolaze u EU dolaze preko kriminalnih mreža.
Riječ je o kriminalnim skupinama u kojima su uloge i zaduženja striktno podijeljena pa tako postoje tzv. regruti, odnosno osobe koje po izbjegličkim kampovima ili na nekim drugim mjestima traže one koji su voljni dati novac za ilegalni prelazak granice(a). Nakon regrutera dolaze posrednici s kojima se posao ugovora, a zatim vodiči, koji su zaduženi za prihvat imigranata te vozači ili kapetani brodova, ovisno o tome na koji se način ljudi prevoze.
Kada se tome dodaju oni koji krivotvore dokumente te oni koji se brinu za smještaj imigranata tijekom neizvjesnog putovanja, jasno je da se radi o dobro organiziranim grupama, čije je šefove u pravilu teško razotkriti. Razlog tome je što većina imigranata kontaktira samo s posrednicima, a ni svi članovi kriminalne grupe ne znaju jedni za druge.
Globalni problem
Nadalje, u današnje vrijeme kao i sve drugo, tako se i krijumčarenje ljudi odvija preko interneta ili društvenih mreža, na kojima se objavljuju krijumčarske rute, cijena i uvjeti transporta...
Problem krijumčarenja ljudi je globalan pa ni Hrvatska nije izuzetak iz te problematike. Prema podacima MUP-a, lani je evidentirano 8207 nezakonitih prelazaka granice, a ove godine do 1. kolovoza njih 9487. U prvih osam mjeseci ove godine policija je uhvatila 505 krijumčara ljudima koje sumnjiči za 469 kaznenih djela, odnosno krijumčarenja ljudi.
