Prije nekoliko dana na bioRxivu, bazi znanstvenih radova koji su predloženi za objavu u nekom od znanstvenih časopisa, a otvoreni su za javnost kako bi se što brže podijelila nova saznanja o novom koronavirusu SARS-CoV-2, pojavila se i studija koju kao glavni autor potpisuje prof. dr. sc. Luka Čičin Šain, hrvatski znanstvenik, virusni imunolog, s Helmholtz centra za infektivna istraživanja u Braunschweigu.
Uz prof. Čičin Šaina tu su i njegove kolege s Helmholtz centra, Instituta za virologiju Sveučilišta u Munsteru kao i nekoliko imena s Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, odnosno prof. dr. sc. Alemke Markotić, dr. sc. Željke Mačak Šafranko te d. sc. Ivana-Christiana Kurolta.
Sjećamo se početka svibnja kada je prof. Čičin-Šain sa suradnicima bio i globalnom vijesti nakon objave vijesti o prepoznavanju antitijela koja sprečavaju novi koronavirus da uđe u našu stanicu. Riječ je o iznimnim otkrićima te ne sumnjamo da će se uskoro, nakon uobičajenog postupka znanstvene provjere, ona naći na stranicama nekog svjetski uglednog znanstvenog časopisa.
Kvazivrste u rojevima virusa
U radu pod naslovom “SARSCoV-2 Quasispecies Mediate Rapid Virus Evolution and Adaptation” riječ je o istraživanju potencijala razvoja novih varijanti novog koronavirusa SARSCoV-2 u određenim okolnostima te dinamike njihove adaptacije.
– Mi smo zaključili da SARSCoV-2 može mutirati vrlo brzo kako bi se prilagodio uvjetima u kojima se razmnaža. SARS-CoV-2 se širi kao roj jedinki koje su genetski raznovrsne (kvazivrste) i nose pojedinačne mutacije iako je jedan jedini genetski kod obično dominantan. Prisutnost velikog broja kvazivrsta u virusnom roju omogućava da se virus brzo prilagodi kad se uvjeti promijene. Slične smo pojave utvrdili kod tri neovisna izolata (iz Austrije, Njemačke i Hrvatske) koje smo uzgajali u laboratoriju i vidjeli da su sva tri mutirala isti gen na istom mjestu kako bi brže rasli, ali su ga mutirali svaki na svoj način jer je to ovisilo o kvazivrstama koje su bile prisutne u roju virusa još pri izolaciji. Prisutnost kvazivrsta u rojevima virusa nije nova pojava, već je opisano za brojne druge viruse, ali mi smo to pokazali za SARS-CoV-2 – objasnio nam je prof. Čičin-Šain o radu koji bi mogao imati dalekosežne implikacije.
Imena nekoliko stručnjaka s Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u popisu autora ovog znanstvenog rada označava nastavak suradnje s Helmholtz centrom za infektivna istraživanja u Braunschweigu i prof. Čičin-Šainom. Jedna je od velikih vijesti tijekom pandemije bila izoliranje novog koronavirusa SARS-CoV-2 na Klinici koja raspolaže laboratorijem u kojem je takvo što moguće napraviti, a upravo je taj izolat doprinio otkriću prof. Čičin-Šaina i njegova tima.
– Čestitamo profesoru Luki Čičin-Šainu i njegovu timu na ovom zanimljivom otkriću koje pokazuje način na koji se novi koronavirus SARS-CoV-2 usprkos stabilnom genomu vrlo brzo prilagođava na različite stanične uvjete što mu omogućava uspješnu replikaciju u različitom okolišu. Drago nam je da je naš izolat virusa pomogao u otkrivanju ovoga zanimljivog mehanizma koji je važan u kontekstu ispravne upotrebe antivirusnih lijekova u svrhu liječenja COVID-19 te se nadamo da ćemo i u budućnosti imati priliku istraživati s prof. Čičin-Šainom i njegovim timom – rekla nam je dr. sc. Željka Mačak Šafranko s Klinike “Dr. Fran Mihaljević” koja je bila dijelom tima koji je uspio izolirati novi koronavirus.
Scenarij koji već poznajemo
Rad grupe znanstvenika na čelu s prof. dr. sc. Lukom Čičin-Šainom ima, kako nam je objasnio, nekoliko važnih implikacija za dalje istraživanje novog koronavirusa SARS-CoV-2 odnosno metoda liječenja njime izazvane bolesti COVID-19. – SARS CoV-2 nije znatno mutirao otkada se pojavio u Wuhanu, što potvrđuju brojne studije. Ta stabilnost bi mogla značiti da je ovaj virus već u Wuhanu postigao optimum za svoje razmnažanje među ljudima te ne treba očekivati da će se znatno mijenjati u prirodnim uvjetima, tj. mala je vjerojatnost da će se još nešto na njemu promijeniti, kaže naš znanstvenik o mutiranju novog koronavirusa. Druga je implikacija izuzetno važna i tiče se potencijalnih lijekova. Riječ je o scenariju koji moderna medicina zapravo već poznaje.
– Ovaj virus ima jak potencijal da se prilagodi uvjetima koji ograničavaju njegov rast. Kad jednom bude razvijen neki lijek i počne njegova široka primjena u klinikama i ambulantama, postoji visok rizik da virus brzo mutira kako bi se prilagodio lijeku i rastao u njegovoj prisutnosti. Taj je princip poznat iz drugih mikroorganizama, naročito kod bakterija koje su razvile otpornost na antibiotike – objašnjava prof. Čičin-Šain.
Stoga će adekvatna strategija borbe protiv koronavirusa zahtijevati primjenu nekoliko lijekova istovremeno, kako kaže prof. dr. Čičin-Šain, koji će virus gađati na nekoliko mjesta, čime će postati praktično nemoguće da virus mutira na nekoliko mjesta istovremeno. Taj nam je princip poznat iz terapije AIDS-a, gdje HIV, koji je izuzetno sklon mutacijama, ne može istovremeno izbjeći tri lijeka kada ih se kombinira u terapiji.
– Virus ne mutira kako bi postao opasniji. To je virusu relativno svejedno. Iz perspektive virusa, korisne su mutacije one koje mu omogućavaju brze razmnožavanje i brži rast. Genetska raznolikost omogućava brzu prilagodbu neke vrste svojoj okolini i odabir jedinki koje će bolje rasti u promijenjenim uvjetima. Charles Darwin je to opisao kod životinja na Galapagosu, ali isti princip vrijedi i za kvazivrste u roju SARSCoV-2 virusa – zaključuje prof. dr. Luka Čičin-Šain.
