Ponekad najbolji darovi dolaze iznenada. Britanski premijer Keir Starmer toliko je tajno držao svoju odluku o ulaganjima milijardi funti u obranu da čak ni tradicionalni saveznici u Americi nisu znali da dolazi. No, to je, djelomično, i bila svrha, piše Politico. Starmer u srijedu navečer slijeće u Washington na, možda, najvažniju diplomatsku misiju svoje karijere: uvjeriti Donalda Trumpa da je Velika Britanija ozbiljna u preuzimanju tereta vlastite obrane, ali i obrane Ukrajine, te da Amerika ne bi trebala odustati od transatlantskog saveza.
Trump je prvi mjesec svog novog mandata proveo napadajući zapadne saveznike, prijeteći prekidom sigurnosnih veza s europskim vladama koje ne ulažu dovoljno u vlastite vojne snage te se svrstavajući uz ruskog predsjednika Vladimira Putina u mirovnim pregovorima o Ukrajini. Taj potres u transatlantskom savezu natjerao je britanskog premijera da ubrza dramatičnu odluku o povećanju vojnih izdataka Ujedinjenog Kraljevstva na 2,5 posto BDP-a do 2027. godine, u odnosu na trenutačnih 2,3 posto.
"Starmer je trebao nešto za Trumpa", rekao je jedan dobro upućeni izvor. "Britaniji je rečeno da će, želi li igrati ulogu mosta između Europe i SAD-a, morati brzo povećati vojna izdvajanja i predvoditi europske partnere u istom smjeru." Ova odluka, koju je britanska vlada nazvala najvećom investicijom u obranu od kraja Hladnog rata, donesena je u potpunoj tajnosti.
Kako bi odluka imala maksimalan učinak, plan je bio strogo čuvan. Starmer je tjednima privatno raspravljao o njemu sa svojom ministricom financija Rachel Reeves, no ni najbliži saveznici, pa čak ni svi ministri u njegovu kabinetu, nisu bili obaviješteni do zadnjeg trenutka. Trumpov tim obaviješten je tek u utorak, prema izjavama dvojice visokih britanskih dužnosnika. Bijela kuća je navodno saznala za plan otprilike u isto vrijeme kada je Starmer iznenada objavio odluku u parlamentu. Čak ni na tajnom sastanku "mini-kabineta" u ponedjeljak navečer u Downing Streetu nije bilo govora o povećanju vojnog proračuna. Teme su bile druge politike vezane uz Starmerovo putovanje u SAD.
Francuska je također ostala u neznanju: Starmer je francuskog predsjednika Emmanuela Macrona obavijestio tek nakon što je vijest postala javna. Macron je samo tri dana prije Starmera posjetio Trumpa u Washingtonu kako bi oživio svoju "bromansu" s američkim predsjednikom. Njegova diplomatska ofenziva imala je pozitivan ton, ali nije osigurala konkretna sigurnosna jamstva za Ukrajinu.
Starmerov potez dobro je primljen u Washingtonu. Američki ministar obrane Pete Hegseth rekao je britanskom kolegi Johnu Healeyju da je povećanje proračuna "izvrsno" i "veliki korak u vodstvu". Međutim, odluka da se ovo financira smanjenjem međunarodne pomoći izazvala je ogorčenje. Proračun za pomoć pao je s 0,5 na 0,3 posto BDP-a, što je dodatno smanjenje nakon već provedenih rezova tijekom pandemije COVID-19. Humanitarne organizacije i dio političara iz Starmerove Laburističke stranke kritizirali su potez kao kratkovidan i nehuman. Izvori iz sektora međunarodnog razvoja tvrde da su dobili "nula" upozorenja o smanjenju proračuna i još nemaju nikakva jamstva o budućnosti svojih projekata.
Unatoč kritikama, Starmerova ekipa se nada da će ovo povećanje obrambenog proračuna pomoći britanskom premijeru u susretu s Trumpom. Britanija sada želi preuzeti vodeću ulogu među europskim saveznicima u poticanju na više vojnih ulaganja. Osim sigurnosnih tema, Britanija pokušava osigurati bolje trgovinske odnose s SAD-om, uključujući sporazum o umjetnoj inteligenciji i kritičnim tehnologijama. London također traži izuzeće od nadolazećih američkih carina.
No, sve to dolazi po cijenu diplomacije prilagođene Trumpovom stilu. Iako je Starmer ponekad suptilno kritizirao Trumpove stavove, posebice u vezi s Ukrajinom, izbjegavao je otvoreno konfrontiranje s američkim predsjednikom. Kako će se Starmer snaći u ovoj diplomatskoj igri, ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno: britanski premijer jasno poručuje da je London spreman igrati novu, ambiciozniju ulogu na globalnoj sceni.
