Znanstvenici su otkrili rezervoar tekuće vode na Marsu, duboko u stjenovitoj vanjskoj kori planeta. Ovo otkriće dolazi iz nove analize podataka s NASA-ine sonde Mars Insight, koja je sletjela na planet 2018. godine, piše BBC. Sonda je nosila seizmograf koji je zabilježio četverogodišnje vibracije – potrese iz dubine Crvenog planeta. Analizom tih potresa, točno kako se planet kreće, otkrili su "seizmičke signale" tekuće vode.
Duboko ispod površine
Otprije je poznato da na Marsovim polovima ima zamrznute vode, a dokazano je i postojanje pare u atmosferi. Međutim, ovo je prvi put da je na planetu pronađena tekuća voda. Nalazi su objavljeni u stručnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Insightova znanstvena misija završila je u prosincu 2022. godine, nakon što je lender mirno sjedio i slušao "puls Marsa" četiri godine. U tom vremenu sonda je zabilježila više od 1319 potresa. No šanse za iskopavanje ove vode trenutačno nisu prevelike zbog visokih troškova. Mjerenjem brzine kretanja seizmičkih valova znanstvenici su utvrdili kroz koji se materijal najvjerojatnije kreću.
"Ovo su zapravo iste tehnike koje koristimo za traženje vode na Zemlji ili za traženje nafte i plina", objasnio je profesor Michael Manga s kalifornijskog Sveučilišta u Berkeleyu, koji je sudjelovao u istraživanju. Analiza je otkrila rezervoare vode na dubinama od oko 10 do 20 km u kori Marsa.
"Razumijevanje Marsova vodenog ciklusa ključno je za razumijevanje evolucije klime, površine i unutrašnjosti", rekao je voditelj istraživanja dr. Vashan Wright s Oceanografskog instituta Scripps UC u San Diegu. Profesor Manga dodao je da je voda "najvažnija molekula u oblikovanju evolucije planeta". Ovo otkriće, rekao je, nudi odgovor na ključno pitanje "kamo je nestala sva voda s Marsa".
Istraživanja površine Marsa, s njegovim kanalima i grebenima, pokazuju da su u davna vremena na planetu postojale rijeke i jezera. Međutim, već tri milijarde godina to je samo pustinja. Dio te vode nestao je u svemiru kada je Mars izgubio atmosferu. Međutim, ističe, profesor Manga, ovdje na Zemlji "velik dio naše vode je pod zemljom i nema razloga da to ne bude slučaj i na Marsu".
Sonda Insight mogla je snimati samo izravno iz kore ispod svog podnožja, ali istraživači vjeruju da postoje slični rezervoari diljem planeta. Ako je to točno, oni procjenjuju da na Marsu ima dovoljno tekuće vode da formira sloj preko površine koji bi bio dubok više od 800 metara. Međutim, ističu, lokacija te marsovske podzemne vode nije dobra vijest za milijardere s planovima za kolonizaciju Marsa koji bi je htjeli iskoristiti.
"Voda je zarobljena 10-20 km duboko u kori. Bušenje rupe duboke 10 km na Marsu bilo bi teško izvodivo čak i za Elona Muska", objasnio je profesor Manga za BBC News. Otkriće bi također moglo ukazati na drugu metu buduće potrage za dokazima života na Marsu. "Bez tekuće vode nema života. Dakle, ako na Marsu postoje nastanjiva okruženja, ona su sada možda duboko pod zemljom", rekao je profesor Manga.
Ima li života još negdje osim na Zemlji, jedno je od najdubljih znanstvenih pitanja. Najnovije otkriće obećavajuće je, ali ne može se smatrati konačnim dokazom. Mars je imao tekuću vodu dulje nego što su znanstvenici isprva vjerovali, što znači i da je ondašnji život – ako je ikada postojao – mogao postojati mnogo bliže našem vremenu.
Desetljećima znamo da je Mars imao rijeke i jezera do prije otprilike 3,5 milijardi godina. U posljednjih nekoliko godina postoji sve više dokaza da su znatne količine tekuće vode nastavile erodirati Marsovu površinu stotinama milijuna godina i nakon ovoga perioda. Sada su duboko u stijenama planeta otkriveni i golemi rezervoari tekuće vode. No može li se transformacija Marsa u planet na kojem bi ljudi mogli živjeti, što je česta tema znanstvene fantastike, učiniti u stvarnom životu? Je li možda nekoć ranije ovaj četvrti planet od Sunca u našem solarnom sustavu bio domaćin života? Sve su to i dalje neodgovorena pitanja.
Novi pristup teraformiranju
Dok čekamo odgovore, znanstvenici predlažu novi pristup kojim bi se Zemljin planetarni susjed zagrijao tako da se u njegovu atmosferu kao aerosol unesu čestice veličine šljokica napravljene od željeza ili aluminija kako bi se zadržala toplina, a Sunčeva svjetlost raspršila po površini Marsa. Ideja je pojačati prirodni učinak staklenika na Marsu kako bi mu se povećala površinska temperatura za otprilike 28 Celzijevih stupnjeva tijekom deset godina.
To ne bi bilo dovoljno da se Mars učini pogodnim za ljudski život, no znanstvenici koji su razvili taj prijedlog vide ga kao izvediv prvi korak. "Teraformiranje se odnosi na izmjenu okoliša planeta kako bi ga se učinilo više nalik Zemlji. Za Mars, zagrijavanje planeta je nužno, no nedovoljno, prvi korak. Raniji koncepti usredotočili su se na puštanje stakleničkih plinova, no to iziskuje velike količine resursa koji su na Marsu rijetki", rekao je planetolog Edwin Kite sa Sveučilišta u Chicagu, koji je pomogao voditi istraživanje objavljeno ovog tjedna u časopisu Science Advances.
"Ključan element našeg rada je nov prijedlog da se koriste modificirane nanočestice kako bi se zagrijala atmosfera Marsa i klimatsko modeliranje koje upućuje na to da bi ovaj pristup mogao biti učinkovitiji od ranijih koncepata. To je važno jer predstavlja potencijalno lakše izvodljivu metodu za izmjenu klime na Marsu, što bi moglo oblikovati buduće strategije za njegovo istraživanje", dodao je Kite.
Američka svemirska agencija NASA poslala je robotske rovere kako bi istraživali površinu Marsa te lender InSight kako bi proučavao unutrašnjost planeta. NASA-in program Artemis namjerava u idućim godinama prvi put od 1972. poslati astronaute na površinu Mjeseca radi pripreme za potencijalne buduće ljudske misije na Mars.
Postoje brojni izazovi za ljudski život na Marsu: nedostatak kisika za disanje, štetno ultraljubičasto zračenje zbog tanke atmosfere, slano tlo neprikladno za uzgoj biljaka, pješčane oluje koje ponekad prekriju većinu planeta. No izuzetno niske temperature ozbiljna su prepreka. Medijalna površinska temperatura na Marsu iznosi oko -65 Celzijevih stupnjeva, a s obzirom na tanku atmosferu, Sunčeva toplina lako odlazi u svemir.
