Nije bilo bitno jer smo žene, svejedno smo svakodnevno dobivale batine. U biti, ako bi to bile samo batine još smo i dobro prošli, jer svako malo bi nekog mučili elektrošokovima, spajali bi nas na struju, lomili nam kosti čekićima. Ako bi neka od nas postala toliko slaba od mučenja objesili bi ju i ostavili da visi nama u vidokrugu. Hranu koju smo dobivali ne bi pojeli ni psi, bila je odvratno kiselog okusa, kao da su ju polijevali nekim kemikalijama. Ja sam imala sreće jer nisam imala niti jednu tetovažu, onima koje su je imale odrezali bi šake ili cijele ruke ako su tetovaže bile na njima. Ako su se nalazile na tijelu skidali bi kožu s tog dijela tijela tako da bi vas polijevali s vrelom vodom dok rane ne probiju do mesa. Jedino što me držalo živom bila je pomisao da ću se jednog dana možda vratiti kući.
Gornje riječi ispovijest su 26-godišnje ukrajinske zarobljenice Hanne O. koja je u ruskom zarobljeništvu provela šest mjeseci, a prošlog je tjedna dosanjala svoj san o povratku kući jer se našla među 108 žena koje su razmijenjene u jednoj od najvećih razmjena između Rusa i Ukrajinaca u dosadašnjem tijeku rata. To je ujedno bila i prva razmjena u kojoj uopće nije bilo muškaraca, oslobođene su samo žene među kojima je bilo 96 pripadnica ukrajinske vojske i 12 civilnih zarobljenica. Većina njih bila je zarobljena u Mariupolju, nakon što su se ukrajinski vojnici predali u svibnju poslije višetjednog ruskog granatiranja nekada najveće europske čeličane Azovstal koja je postala simbolom ukrajinskog otpora, baš kao što je to u Hrvatskoj bio Vukovar.
Njena priča, ne iznenađuje to, tek je jedna u nizu onih koje opisuju grozote mučenja zarobljenika od strane ruskih snaga, što predstavlja grubo kršenje Ženevske konvencije. UN je prošlog mjeseca objavio izvješće koje su napravili nezavisni istražitelji, a koje spominje niz mučenja i silovanja vojnika, civila i djece, a pronašli su i dokaze o prisilnim deportacijama. No čini se kako Vladimira Putina nije niti najmanja briga za neka tamo mučenja i zločine koji čine njegovi vojnici kad je, barem prema riječima bivšeg ruskog diplomata Borisa Bondareva, za pobjedu u ratu spreman žrtvovati 10 do 20 milijuna Rusa.
- To je stvar principa i uopće ne treba sumnjati u to da je on spreman žrtvovati svoje ljude kako bi dobio rat. O tome ovisi njegovo političko, a onda možda i doslovno preživljavanje, pa će ići toliko daleko da pobije i zadnjeg Ukrajinca ako će tako održati glavu iznad vode – uvjeren je Bondarev koji je zbog invazije Kremlja na Ukrajinu još u svibnju napustio stalnu rusku misiju pri UN-u te se sada nalazi u egzilu. Govorio je i o tome kako u ophođenju s Putinom nema mjesta opreznim govorima kakve često izlaze iz usta američkog predsjednika Joea Bidena.
- Ako okrenete glavu od nasilnika i ne želite ga provocirati to mu daje do znanja da ga se plašite, pa će on nastaviti dalje sa svojim nasiljem. Putinu se moraju davati jasni signali da će, ako želi da dođe do eskalacije, tu eskalaciju i dobiti. Sve drugo je tjeranje vode na njegov mlin – smatra bivši ruski diplomat koji je mišljenja kako će se prijetnja nuklearnim ratom nastaviti nadvijati iznad naših glava sve dok Putin i njegov režim budu na vlasti.
A ako je spreman žrtvovati 20 milijuna Rusa, jesmo li doista sigurni da je ta prijetnja nuklearnim arsenalom toliko, kako govore gotovo svi vojni analitičari, nerealna?
