Ugovor između Europske unije i britansko-švedske farmaceutske kompanije AstraZeneca predvidio je da cjepiva protiv COVID-19 koje je razvila ta kompanija stižu iz četiriju poimence navedenih proizvodnih pogona, od kojih su dva u Velikoj Britaniji, jedan u Belgiji i jedan u Njemačkoj, otkrili su visoki dužnosnici EU u Bruxellesu i dodali kako stoga ne mogu prihvatiti nejasna objašnjenja o smanjenju isporuke cjepiva AstraZenece zbog kvara u pogonu u Belgiji.
– Potpisali smo ugovor i platili za isporuku zaliha iz četiriju proizvodnih pogona i da, upravo tako, očekujemo da nam AstraZeneca isporučuje cjepiva iz pogona u Velikoj Britaniji ako tvrdi da ih nema u pogonu u Belgiji – rekao je izvor koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. Dodao je kako je ugovor, koji je povjerljiv, ali EU ga sada želi javno objaviti i čekala je dopuštenje AstraZenece da ga objavi, predvidio da AstraZeneca unaprijed, prije odobrenja europskog regulatornog tijela za svoje cjepivo, proizvodi i stvara zalihe koje će joj omogućiti da Europskoj uniji isporuči ugovorene količine. Brifing koji smo dobili u Komisiji izravno opovrgava neke od informacija koje je ranije, u objavljenom intervjuu za talijansku Repubblicu, izrekao izvršni direktor AstraZenece Pascal Soriot.
On je inzistirao na tome da tvrtka nema ugovornu obvezu, već obvezu ulaganja “najboljeg napora” da EU opskrbi svojim cjepivom, te da je EU zakasnila s potpisivanjem ugovora nakon Velike Britanije. Dodao je da britanski ugovor predviđa da se cjepivo proizvedeno u Velikoj Britaniji šalje isključivo Britancima. Europska povjerenica za zdravstvo Stella Kyriakides to je komentirala izjavom da europski ugovor s AZ-om ne spominje da itko drugi ima prioritet, niti određuje redoslijed iz kojeg od četiriju poimence navedenih proizvodnih pogona stiže cjepivo za EU – što bi trebalo značiti da to cjepivo stiže iz svih četiriju, pa i iz britanskih pogona.
– Mi smo se obvezali da ćemo dati sve od sebe, ali nema jamstva da ćemo uspjeti – rekao je u intervju AstraZenecin šef Soriot, pojašnjavajući da se zapravo radilo o ugovornoj namjeri.
“Razuman napor”
Upravo tu sintagmu “najveći napor” apostrofirao je Večernji list dan prije pri analizi ugovora s proizvođačima cjepiva kao pravni termin koji ne samo da omogućuje veliki manevarski prostor kompanijama već im i daje mogućnost da sami određuju doze ili da ih uopće ne isporuče.
U tekstu ugovora Europske komisije i njemačkog proizvođača Curevaca – a sad Soirot otkriva da je slično bilo i u njihovu ugovoru – kaže se kako proizvođač mora uložiti razuman napor i uspostaviti dovoljne proizvodne kapacitete kako bi omogućio proizvodnju i isporuku ugovorenih količina proizvoda za države članice sudionice u skladu s procijenjenim rasporedom isporuke. Definicija razumnog napora, također navedenog u ugovoru, kaže da su to “najveći razumni napori za izvršenje zadatka, no istovremeno uzimajući u obzir da obveze proizvođača prema drugim kupcima ili bilo koji trenutačno nepoznati čimbenici mogu odgoditi ili onemogućiti uspješno obavljanje preuzete obveze, što uključuje i raspored isporuke”. Pojednostavljeno – isporučit će koliko i kad ima, ako se pojave drugi kupci, može im prodavati.
Centralizirano naručivanje
U Europskoj komisiji, međutim, opovrgavaju takvo tumačenje. – Stav da kompanija nije obvezna isporučiti jer smo potpisali sporazum s “najvećim naporom” nije ni točan ni prihvatljiv – poručila je europovjerenica Stella Kyriakides. I Komisija i svih 27 država članica, dodala je, i dalje čekaju da se spor s AstraZenecom razriješi na odgovarajući način, bez najavljenog smanjenja isporuke cjepiva u prvim mjesecima za čak 60 posto. Novi sastanak na tu temu sazvan je danas, a na njemu AstraZenecu, kako doznajemo, predstavlja jedna Hrvatica – izvršna potpredsjednica Iskra Reic.
Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu, a u hrvatskom predstavništvu AstraZenece počela je raditi 2001. Danas je zadužena za europsko i kanadsko tržište te kompanije. Jedan od vodećih njemačkih ekonomista, Hans-Werner Sin, nekadašnji šef IFO-Instituta kojega smo upoznali iz doba HDZ-a Tomislava Karamarka, napisao je na svojem blogu osvrt na situaciju s cjepivima u Europi. – S premalo cjepiva i prenapučenim COVID bolnicama, EU žanje što je posijao prošlog ljeta kada je odlučila Europskoj komisiji povjeriti prednaručivanje cjepiva. Nije bilo ni pravne ni ekonomske opravdanosti za centralizirano naručivanje, počeo je odmah u kritičnom tonu Hans-Werner Sinn svoj esej objavljen na njegovim internetskim stranicama.
Spomenuo je i izjavu Stephanea Bancela, direktora američke Moderne, koji je rekao kako se EU previše oslonio na cjepiva proizvedena u europskim laboratorijima. To je sasvim točno, podsjetit ćemo i mi, jer je strategija Europske komisije bila davanje prioriteta onim proizvođačima koji cjepivo proizvode u Europi. No, Sinn kaže kako je Bancelova tvrdnja tek prebacivanje loptice, jer je Europska komisija zapravo naručila premalo “europskih” cjepiva. Poglavito od majušnog BioNTecha, iako se proizvodi u suradnji s američkim Pfizerom te dijelom i s kineskom Fosun Pharmom. Da je Europska komisija kupila dovoljno doza da se procijepi dvije trećine stanovništva od svakog od šest kandidata, to bi stajalo 29 milijardi eura. Za usporedbu, toliki je gubitak za ekonomiju EU u samo deset dana koronakrize. Nakon što se ispostavilo da su već dva proizvođača prošla ispitivanja i to s visokom efikasnošću, EU bi imao i višak za oko 300 milijuna ljudi koji bi onda mogao donirati zemljama u razvoju.
