Ma, platit ću sve što treba, samo mi ne diraj vozačku dozvolu… Glavna je to, vjerujemo, misao svakome od vozača koji se na cesti zaigrao s brzinom ili nekim drugim od ozbiljnijih prometnih prekršaja. Jer, realno, onima koji svakodnevno sjedaju u automobil, bilo iz privatnih ili iz poslovnih razloga, vozačka je dozvola puno više od komada papira ili plastike. Vozači skloniji prekršajima, ostajanju bez vozačke dozvole, ali i putovanjima, zasigurno su se već našli u situaciji da u nekoj drugoj države ‘zarade’ oduzimanje vozačke dozvole pa u toj zemlji na određeno vrijeme ne mogu (legalno) upravljati motornim vozilom.
Ili da im je kod kuće dozvola oduzeta, pa se vani ‘švercaju’… No, ministri prometa država-članica Europske unije postigli su dogovor da se oduzimanje vozačke dozvole u jednoj državi članici primjenjuje u cijeloj Uniji. To znači da će vozači koji počine teške prekršaje u jednoj zemlji EU izgubiti pravo na upravljanje vozilom u svim državama članicama.
Ova nova pravila usmjerena su na povećanje sigurnosti na cestama i osiguranje dosljedne primjene sankcija diljem Europe. Bit će to od velike važnosti posebno za zemlje s velikim prometnim tranzitom, kao što je Njemačka, koja je ujedno i predvodnik ovog projekta. Njemački ministar prometa, Volker Wissing, istaknuo je kako je projekt usmjeren na povećanje sigurnosti na cestama, a većina država članica EU podržala je njemačku inicijativu. To ne čudi znamo li da je, prema podacima Europske unije, prošle godine na europskim cestama poginulo više od 20.000 ljudi, što je zabrinjavajući broj. EU je postavila ambiciozan cilj: do 2030. godine prepoloviti broj smrtnih slučajeva u prometu.
Da bi se postigao taj cilj, broj poginulih trebao bi padati za 4,5 posto godišnje. To se, nažalost, ne događa. Išlo se prema tom cilju negdje do 2010. godine, ali od tada Europa sporije napreduje prema zadanom cilju. EU se stoga nada da će više novih mjera – među kojima je i oduzimanje vozačkih dozvola na razini cijele Unije - doprinijeti smanjenju broja nesreća i smrtnih slučajeva na cestama. U konačnici, Europska unija ima cilj postići da do 2050. godine na europskim cestama ne bude smrtnih slučajeva. Prilično ambiciozna vizija…
S obzirom na navedeno, jasno je da i napori u povećanju razine sigurnosti na cestama moraju biti veliki, u što se uklapaju nova pravila o oduzimanju vozačkih dozvola na razini čitave Europske unije. Naravno, neće ta promjena na snagu stupiti odmah. Iako je dogovor postignut, a odluka je usvojena u Europskom parlamentu, njezina konačna primjena zahtijeva daljnje pregovore unutar Parlamenta. Još uvijek se razmatraju detalji primjene ove direktive. Kako bi nova pravila bila implementirana u nacionalna zakonodavstva, potrebno je da država članica EU uskladi svoju zakonodavnu praksu s europskim normama. Parlament se oko ovoga pitanja usuglasio u veljači, pa možemo očekivati da će oduzimanje vozačke dozvole na razini čitave EU u praksi zaživjeti početkom 2026. godine. Naime, prijelazno razdoblje za uvođenje novih propisa u EU obično traje dvije godine.
Nova pravila odnose se na teške prometne prekršaje. To uključuje vožnju pod utjecajem alkohola i/ili droga, prebrzu vožnju, teške prometne nesreće koje su rezultirale smrću ili teškim ozljedama. Za takve prekršaje, sankcija će biti obavezno oduzimanje vozačke dozvole na razini cijele Europske unije, a zabrana vožnje trajat će najmanje tri mjeseca. Dakle, zabrane koje traju kraće od tri mjeseca neće biti obuhvaćene novom direktivom. Također, država koja je izdala vozačku dozvolu neće automatski narediti primjenu zabrane vožnje u cijeloj EU, ako prekršaj u toj, matičnoj zemlji inače ne bi doveo do oduzimanja vozačke dozvole. Jer, zakonodavstva se ipak razlikuju od države do države.
U slučajevima kada vozaču matična država-članica u kojoj je prekršaj počinjen ne izriče zabranu vožnje za taj prekršaj, ipak ima mogućnost poduzimanja "prikladnih mjera" kako bi se osiguralo da prekršitelj ne bude u mogućnosti nastaviti jednako voziti unutar EU. Jer u nekim drugim europskim državama na isti prekršaj gledaju strože. Odluku o tome hoće li vozačka dozvola biti oduzeta na razini cijele EU donosit će zemlja koja je izdala dozvolu ili država u kojoj prekršitelj živi.
Dakle, ne ostaje se u svim europskim državama bez vozačke dozvole zbog počinjenja istog nedjela, no generalno, zna se koji su to najteži prekršaji. U Europskoj uniji vozač može ostati bez vozačke dozvole zbog vožnje pod utjecajem alkohola ili droga, zatim zbog značajnog prekoračenja dopuštene brzine (primjerice, više od 50 km/h iznad ograničenja na autocesti ili 30 km/h u naseljenim područjima), zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je netko poginuo ili je teško ozlijeđen, kao i zbog upravljanja vozilom bez posjedovanja važeće vozačke dozvole.
U Hrvatskoj vozač može ostati bez vozačke dozvole zbog počinjenja teških prometnih prekršaja ili akumulacije negativnih prekršajnih bodova. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama tako je propisano nekoliko situacija u kojima dolazi do oduzimanja vozačke dozvole. U prvu skupinu spada akumulacija prekršajnih bodova. Naime, uz prekršaje zbog kojih odmah slijedi zabrana upravljanja motornim vozilom, Zakon o sigurnosti prometa na cestama predviđa više prekršaja zbog kojih vozač može dobiti negativne bodove.
Prikupi li vozač u razdoblju od dvije godine 12 ili više negativnih prekršajnih bodova, rješenjem mu se ukida i oduzima vozačka dozvola. Za mlade vozače (one koji vozačku dozvolu imaju kraće od dvije godine), granica je niža, pa se njima vozačka dozvola ukida prikupe li devet negativnih prekršajnih bodova u razdoblju od dvije godine. Kad takvim stavom prema propisima i prometu vozač zaradi ukidanje vozačke dozvole, može ponovno polagati vozački ispit tek nakon isteka roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o ukidanju dozvole. Ako dozvolu nije izgubio prikupljajući negativne prekršajne bodove, već čineći teške prometne prekršaje, to znači da je konkretnom vozaču sud izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom određene kategorije. U praksi to znači privremeno oduzimanje vozačke dozvole za tu kategoriju. Trajanje ove mjere ovisi o težini prekršaja i okolnostima.
Hrvatski Zakon o sigurnosti prometa na cestama mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom predviđa u nekoliko situacija. Prva je, naravno, vožnja pod utjecajem alkohola ili droga, za što se može izreći zabrana upravljanja u trajanju od nekoliko mjeseci do više godina, ovisno o koncentraciji alkohola u organizmu i eventualnom ponavljanju prekršaja. Oduzimanjem vozačke dozvole na određeno vrijeme može rezultirati i prekoračenje brzine za više od 50 km/h iznad dopuštene u naseljenom području. Vozačima-recidivistima koji učestalo čine teške prometne prekršaje može se izreći zabrana upravljanja motornim vozilom na dulje razdoblje ili trajno oduzimanje vozačke dozvole.
Među situacijama koje vode oduzimanju vozačke dozvole je i obijesna vožnja. Kazneni zakon definira obijesnu vožnju kao vožnju iz obijesti koja ozbiljno krši propise o sigurnosti prometa i dovodi u opasnost živote ili imovinu. Za ovo kazneno djelo predviđena je kazna zatvora do tri godine (ako obijesna vožnja izazove opasnost za život ili tijelo ljudi), a uz to se izriče i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje jedne godine. Sud, naravno, prilikom izricanja zaštitne mjere oduzimanja vozačke dozvole uzima u obzir sve okolnosti prekršaja - dakle težinu djela, posljedice, ponašanje vozača i njegovu povijest prekršaja – pa i sam period bez vozačke dozvole varira ovisno o konkretnom slučaju.
No, pogledamo li koje radnje u prometu zakon prepoznaje kao obijesnu vožnju, jasno je da tim vozačima treba uzeti vozačku dozvolu na dulje vrijeme. Prema hrvatskom Kaznenom zakonu, obijesna vožnja u cestovnom prometu definirana je kao vožnja koja ozbiljno krši propise o sigurnosti prometa, pri čemu vozač upravlja vozilom u stanju nesposobnosti izazvanom konzumacijom alkohola s koncentracijom od najmanje 1,50 g/kg u krvi, droga ili psihoaktivnih lijekova, potom ako vozi u zabranjenom smjeru, pretječe kolonu vozila na nepreglednom mjestu, te ako vozi brzinom koja prelazi dopuštenu za više od 50 km/h u naseljenom mjestu ili području s naznačenim ograničenjem brzine. Važno je napomenuti da se obijesna vožnja tretira kao kazneno djelo, a ne kao prekršaj, što znači da su sankcije opravdano strože.
U gotovo svim europskim zemljama postoje stroge kazne za teške prometne prekršaje, uključujući prekomjerno prekoračenje brzine, vožnju pod utjecajem alkohola ili droga te druge oblike opasne vožnje. Iako termin “obijesna vožnja” – kojeg naše zakonodavstvo izričito opisuje - nije univerzalno prisutan u zakonodavstvima svih europskih zemalja, mnoge države imaju zakone koji sankcioniraju slična ponašanja u prometu.
Primjerice, u Norveškoj koja je poznata po najstrožim kaznama za prebrzu vožnju u Europi prekoračenje brzine za 20 km/h iznad ograničenja može rezultirati kaznom od oko 720 eura. U naseljenim područjima, vožnja 25 km/h iznad ograničenja može dovesti do oduzimanja vozačke dozvole na najmanje tri mjeseca, dok veća prekoračenja mogu rezultirati zatvorskom kaznom od najmanje 18 dana. Primjera strogih kazni za opasnu vožnju u europskim zemljama ima još. U Švicarskoj prekoračenje brzine za 25 km/h u naseljenim područjima može rezultirati oduzimanjem vozačke dozvole na najmanje mjesec dana, dok veća prekoračenja mogu dovesti do zatvorske kazne od najmanje jedne godine.
Kazne se određuju prema prihodima počinitelja, što znači da bogatiji vozači mogu dobiti veće novčane kazne. Kazna za prekoračenje brzine u naseljenim područjima, primjerice za vožnju 20 km/h iznad ograničenja, u Danskoj iznosi oko 615 eura. Prekoračenje za 40 km/h u toj zemlji može rezultirati kaznom od 885 eura. Uz to, vozačka dozvola može biti oduzeta na razdoblje od šest mjeseci do deset godina, ovisno o težini prekršaja. U Francuskoj i Monaku kazne za prebrzu vožnju iznose oko 140 eura, bez obzira na lokaciju prekršaja. Međutim, ponovljeni prekršaji mogu dovesti do zatvorskih kazni. Stranim vozačima koji počine teške prekršaje u Francuskoj može biti oduzeto vozilo ili vozačka dozvola, uz zabranu vožnje u zemlji. Naime, iako i sada – prije implementiranja najnovijeg propisa u zakonodavstvo država članica EU – u državama-članicama zakoni vrijede jednako za rezidente (dakle, za one koji stanuju u zemlji u kojoj su počinili prekršaj) i za vozače koji se nalaze u zemlji privremeno, na putovanju, nekih razlika u sankcioniranju ipak ima.
Razlike u postupcima naplate kazni i tretmanu prekršitelja postoje zbog tehničkih, administrativnih i pravnih razloga. Konkretno, strani vozači često moraju odmah platiti kaznu ili osigurati depozit, osobito u slučajevima ozbiljnijih prekršaja, jer se ne može garantirati da će nakon odlaska iz zemlje biti dostupni sudstvu te da će platiti kaznu. Također, ako strani vozač ne može odmah platiti kaznu za ozbiljan prekršaj, policija u nekim zemljama može zadržati vozilo do podmirenja duga. Problema može biti i u zemljama koje imaju sistem “kazne prema prihodima”, u zemljama poput Švicarske, Danske i Finske. Kazne tamo nisu iste za sve vozače, kazali smo već, bogatiji vozači plaćaju veće iznose.
Ovaj sistem primjenjuje se jednako na lokalne i strane vozače, ali prihod stranih vozača teže je provjeriti pa je tako teže i odrezati primjerenu kaznu. Uvođenjem EU direktive o prekograničnoj provedbi prometnih kazni, zemlje članice mogu lakše pratiti i kazniti strane vozače za prekršaje poput prebrze vožnje, vožnje pod utjecajem alkohola i drugih. To znači da se kazne mogu naknadno naplatiti vozaču u zemlji prebivališta. Vozačima iz drugih zemalja, u odnosu na državu u kojoj počine teži prekršaj, također već sada može biti izrečena zabrana upravljanja vozilima u zemlji u kojoj su se ogriješili o zakon, a često i o zdrav razum, budući da najteži prekršaji djeluju poput nečega što normalan čovjek ne bi napravio.
No, mogu li vozači završiti na psihijatrijskom liječenju, jer su vozili pijani ili brzinom brutalno iznad ograničenja? U Europskoj uniji ne postoji jedinstveni propis koji određuje obvezno psihijatrijsko liječenje za vozače nakon određenih prometnih prekršaja. Međutim, prema Direktivi 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama, države članice dužne su osigurati da kandidati za vozačke dozvole ispunjavaju minimalne standarde psihofizičke sposobnosti. To uključuje procjenu mentalnog zdravlja kako bi se osiguralo da vozači ne predstavljaju opasnost u prometu.
Pojedine države članice mogu imati vlastite propise koji predviđaju obvezno psihijatrijsko liječenje za vozače u specifičnim situacijama, posebno ako postoji sumnja da mentalno stanje vozača utječe na sigurnost u prometu. Na primjer, u Hrvatskoj sud može izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja počiniteljima kaznenih djela koji su počinili djelo u stanju neuračunljivosti ili smanjene uračunljivosti.
