U posljednjih nekoliko dana, pojavila se kontroverza oko komentara koje sam dao studentima na Europskom koledžu. Dio onog što sam rekao je izvučeno iz konteksta i dat mu je određeni spin. Želim pojasniti što sam mislio kako bih izbjegao zabunu.
Metaforu “bašte” i „džungle“ nisam ja izmislio. Nekima se ona uopće ne sviđa jer je, između ostalih, koriste američki neokonzervativci, ali ja sam daleko od takvog političkog mišljenja. U stvari, taj koncept desetljećima je prisutan u akademskim i političkim debatama, jer se odnosi na jednostavno pitanje s kojim se suočavamo svakog dana: bi li se međunarodni poredak trebao zasnivati na principima koje prihvataju svi, bez obzira na snagu njegovih aktera, ili bi se trebao zasnivati na volji najjačih, što se obično naziva „zakon džungle“?
Nažalost, svijet u kome živimo danas sve više liči na „džunglu“, a sve manje na „baštu“, jer u mnogim dijelovima svijeta, zakon najjačeg potkopava dogovorene međunarodne norme.
Ovaj trend je zabrinjavajući za sve, uključujući i Europljane s obzirom na to odakle smo povijesno potekli. Od početka, europski projekt integracija potekao je iz odbijanja politike moći. Uspjeli smo tako što smo kalkuliranje moći zamijenili pravnim procedurama. Zato sam govorio o „europskoj bašti“: našim rezultatima, zahvaljujući našoj Uniji, učvršćivanja mira i suradnje među nekada zaraćenim stranama, sa zajedničkom posvećenošću zagovaranju pravila i zakona.
Ali sada se rat vratio u Europu i širom svijeta vidimo transformaciju geopolitike. Suočavamo se sa svijetom politike moći u kojem dolazi do naoružavanja međuovisnosti i više primjera zemalja koje koriste silu, zastrašivanje i ucjene da bi dobile ono što žele. Razvoj tog svijeta bezakonja i nereda je to što sam mislio kada sam govorio o „džungli“. Moje spominjanje „džungle“ nema rasističke, kulturološke niti geografske konotacije. Zaista i nažalost, „džungla“ je svuda, uključujući i Ukrajinu danas. Ovaj trend moramo shvatiti ozbiljno i to je bila moja poruka studentima. Svakako se ne bismo trebali kriti iza lažne sigurnosti zidova i izolacionizma.
Neki su pogrešno protumačili tu metaforu kao „kolonijalni eurocentrizam“. Žao mi je ako sam nekoga uvrijedio. Vjerujem i rekao sam, na primjer veleposlanicima EU prošloga tjedna, da smo često previše eurocentrični i moramo biti ponizni i bolje upoznati ostatak svijeta uključujući Globalni Jug. Uvijek govorim protiv pristupa „Tvrđave Europe“ i veoma sam angažiran na unaprjeđenju odnosa sa drugim dijelovima svijeta.
Također imam dovoljno iskustva da bih znao da ni Europa ni „Zapad“ nisu savršeni i da neke zemlje „Zapada“ povremeno ponekad krše međunarodne zakonitosti.
Ipak, danas je glavno pitanje pred nama Europljanima agresija Rusije na suverenitet Ukrajine i međunarodni zakon. Pozitivno je što ogromna većina u Generalnoj skupštini UN-a veoma jasno osuđuje prošlotjedne aktivnosti Rusije. To pokazuje da ima mnogo ljudi širom svijeta koji žele sustav zasnovan na pravilima, a ne sustav kojim vlada stav „sila je u pravu“. Slijedi da bi „baštovani“, oni koji žele graditi miran i zakonit poredak svugdje se trebali ujediniti i zajedno raditi da poraze „džunglu“.
Cijeli život apsolutno sam protiv bilo kakvog prijezira ili rasizma protiv bilo koga. Iz svoje trenutne pozicije, pokušao sam reći Europljanima, studentima u Bruggesu i veleposlanicima EU, ne da se zabarikadiraju u našem svijetu relativnog komfora, u pokušaju da ga zaštite gradeći zidove, nego da više surađuju sa ostatkom svijeta, otvorenog duha, promatrajući ga takvog kakav jeste a ne u skladu s našim eurocentričnim pogledom.
