Davor Ivo Stier (46), političar i diplomat, nakon mini-pokreta unutar HDZ-a da se ne ratificira Istanbulska konvencija definitivno je u percepciji javnosti postao jedan od disidenata unutar vlastite stranke. Svojim istupima je još više dobio na reputaciji unutar “konzervativne” frakcije HDZ-a, odnosno zastupnika koji su glasovali protiv Konvencije, međutim, on uporno ne želi postati vođa desne stranačke frakcije.
– Primjer glasovanja o Istanbulskoj konvenciji najbolje oslikava kakav je Stier. Ideale i svjetonazorska stajališta o životu on neće žrtvovati za političku karijeru. On je vjerodostojan – komentira Jadranka Kosor poteze svoga bivšeg bliskog suradnika, smatrajući da su ljudi poput Stiera, bez obzira na to koliko se s njima ne slažete, potrebni hrvatskoj politici.
Je li sve to Stierov ulog u budućnost unutar HDZ-a ili početak političke karijere izvan vodeće hrvatske stranke, tek treba vidjeti. Stierova politička agenda izvan zadanog okvira unutar HDZ-a udaljila ga je od aktualnog premijera Plenkovića, no riječ je o njegovu svjesnom izboru.
Da bi se shvatila politička “doktrina” Davora Ive Stiera, mora se poznavati, kako se čini, ne samo njegov javni rad, povijest obitelji i ideološko utemeljenje nego i teorijska podloga političke pozicije kojoj je temelj i naobrazba.
Djed ustaški pukovnik
No, krenimo redom. Preci Davora Ive Stiera su ustaški pukovnik Ivan Stier (1913.-1998.), djed po ocu, i HSS-ovac, Milorad Lukač, djed po majci. Obojica su nakon završetka Drugog svjetskog rata uspjela emigrirati u Argentinu. Pukovnik Ivan Stier, djed po ocu, u nakladničkoj kući Vjekoslava Maksa Luburića još 1964. objavio je knjigu “Elementi i metode komunističke gerile” u kojoj je, uz ostalo, opisao i svoja iskustva u protukomunističkoj borbi za vrijeme Drugog svjetskog rata.
No, u knjizi se pukovnik Stier, sukladno tadašnjoj tezi Maksa Luburića, zalaže za pomirbu ustaša i partizana. Otac hrvatskog političara, Ante Stier, rođen u Osijeku 1941., bio je manje opterećen politikom. Školovao se u Buenos Airesu, postao liječnik, alergolog, te dogurao do ravnatelja bolnice, dok je majka Maja Lukač-Stier filozofkinja, profesorica na Katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu. Ona predaje antropološku filozofiju na katoličkom Sveučilištu Santa Maria de los Buenos Aires, a od 1995. je članica Papinske akademije sv. Tome Akvinskog, osnovane 1879. Tako je ona treća žena uopće i prva Hrvatica koja je postala članicom Akademije.
Zanimljivo, majka Davora Ive Stiera poznaje se s aktualnim papom Franjom jer su živjeli u istoj četvrti. Kao nadbiskup, današnji papa bio joj je na neki način i šef jer je bio kancelar Katoličkog sveučilišta u Buenos Airesu, potvrđivao je njezina akademska zvanja.
– Maja Lukač-Stier poznavala je papu, a član hrvatske zajednice u Buenos Airesu bio je papin ispovjednik, fra Berislav Ostojić, koji je umro 2015. godine – kaže Igor Vukić, koji je prije godinu kao istraživač povijesti NDH i publicist posjetio hrvatsku zajednicu u Buenos Airesu.
Obitelj Stier živjela je u četvrti Flores gdje je Davor Ivo Stier odrastao. Iako je odrastao je u okruženju koje je slavilo utemeljenje NDH i kao dječak redovito išao na proslave 10. travnja, kasnije se, zahvaljujući Tuđmanovoj politici nacionalnog pomirenja, distancirao od NDH.
– Kao dječak, išao sam na proslave NDH 10. travnja, ali poslije sam shvatio da je dr. Franjo Tuđman bio u pravu kada je rekao da se Hrvatska može razvijati samo na temeljima antifašizma i da se na tim vrijednostima i odbacivanju ustaške NDH može razvijati uspješna Hrvatska. Jedino se odbacivanjem svakog oblika totalitarizma može izgraditi prosperitetna država – izjavio je Davor Ivo Stier 2010. pred hrvatskim novinarima.
Izvještavao za El Cronista
– Prema NDH oni se u Argentini odnose racionalno i bez pretjerane nostalgije, ali i bez skrivanja. Prigodom obilježavanja 10. travnja, prve uspostave samostalne Hrvatske u suvremenoj povijesti, kako oni to nazivaju, govori se umjereno, nema tu politike, a premalo je i povijesti – kaže Vukić.
– Mislim da su još 2004. u Hrvatskom domu u Buenos Airesu skinuli Pavelićevu sliku iz glavne dvorane jer hrvatski veleposlanici nisu u Dom dolazili radi te slike. Oni ne govore da je NDH bila idealna i da tome treba težiti. Razumiju kakve su bile prilike i okolnosti i što se događalo. Bitno je da oni nemaju zazora ni prema kome, oni su integrirani u argentinsko društvo i surađuju sa svima. Od Argentinaca do Židova. Oni su poprimili srdačnu otvorenost, svatko se sa svakim ljubi, grli i pozdravlja, oni su jedna mirna i zanimljiva skupina ljudi s kojom je lako komunicirati – pojašnjava Vukić ambijent u kojem je odrastao hrvatski političar Davor Ivo Stier.
On je prvi put u Hrvatsku došao u svibnju 1990. Tada je intervjuirao dr. Franju Tuđmana za argentinske novine. Iste godine je u Buenos Airesu bio jedan od izdavača knjige „Hrvati – narod bez ljudskih prava“, a riječ je o zbirci tekstova koji su objavljeni u emigrantskoj periodici. Za vrijeme Domovinskog rata, nekoliko tjedana prije pada Vukovara, Stier je izvještavao za list El Cronista. U Hrvatskoj se tada zadržao nekoliko mjeseci nakon čega se vratio u Argentinu, nastavio studij te završio politologiju, međunarodne odnose, a poslije i novinarstvo.
Stier se u Hrvatsku ponovno vratio 1996. Te godine je predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman njegove roditelje, majku Maju Lukač-Stier i posmrtno oca Antuna Ivana Stiera, odlikovao Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Zahvaljujući predsjedniku Tuđmanu, odnosno njegovoj politici jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, te je godine Davor Ivo Stier dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova te je počeo raditi u hrvatskim veleposlanstvima, najprije u Washingtonu pa onda i u Bruxellesu.
Ivo Sanader ga je 2009. imenovao savjetnikom za vanjsku politiku. A kada je Jadranka Kosor naslijedila Sanadera na mjestu prvog čovjeka Vlade i stranke, i ona ga je imenovala za svoga savjetnika. Zbog zahlađenja odnosa sa Slovencima, Stier je, zajedno s Božinovićem, bio „tihi diplomat“ premijerke Kosor u otapanju tih odnosa i komunikaciji između hrvatske Vlade i Boruta Pahora. Međutim, u unutarstranačkom okršaju između Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka, Stier je bio za Karamarka.
– On 2012. nije bio za mene, ali kad su me Karamarko i Brkić 2013. počeli izbacivati iz stranke, on je jedini u tadašnjem Predsjedništvu HDZ-a u kojem su sjedili i Jandroković i Šuica, govorio o tome zašto bi to bila pogrešna odluka – prisjeća se Jadranka Kosor.
Stier je na izborima za Sabor 2011. postao zastupnik i član nekoliko saborskih odbora, Odbora za europske integracije i Odbora za vanjsku politiku, zatim član saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Te je godine u travnju na izborima za Europski parlament Stier izabran za zastupnika. Stalno i snažno zalagao se za Hrvate u BiH. Za vrijeme drugih izbora za Europski parlament, koji su održani u svibnju 2014., Stier je ponovno postao europski zastupnik.
Stierova Nova paradigma
Važna godina za Stiera je 2015. zbog objavljivanja knjige eseja „Nova hrvatska paradigma: ogled od društvenoj integraciji i razvoju“, ali i podrške Andreju Plenkoviću u njegovu okršaju s Karamarkom. Nova hrvatska paradigma svojevrstan je politički program. Stier se u „Novoj paradigmi“ založio za demokratizaciju unutar stranke, ali i za to da se HDZ pozicionira kao demokršćanska stranka. Čak je citirao Ivana Aralicu koji je Tuđmanu predlagao da se stranka nazove Hrvatska demokršćanska zajednica.
“Nakon vodeće uloge koju je odigrao u državotvornoj i euroatlantskoj paradigmi, HDZ sada ima priliku i odgovornost pokazati spremnost za integraciju marginaliziranih hrvatskih građana u političke i ekonomske institucije, slijedeći univerzalne vrijednosti kršćanstva… Doktrinarno usmjerenje HDZ-a prema kršćanskoj demokraciji bilo bi prirodan i logičan slijed stranačkog razvoja, ali i poželjan impuls za definiranje i afirmaciju nove političke društvene integracije”, pisao je Stier. O “Novoj hrvatskoj paradigmi” sve najbolje misli SDP-ovac Tonino Picula koji je ujedno pisac pogovora i recenzent knjige. No, povjesničar Ivo Banac ima negativno mišljenje o Stierovoj “Novoj hrvatskoj paradigmi”.
– Nova paradigma pogrešan je prijedlog. Ono što ona zapravo govori je to da od HDZ-a treba napraviti demokršćansku stranku. Vi možete napraviti hrvatsku kršćansku stranku, ali to ne bi bio HDZ nego nešto drugo. Njegova zamisao je previše akademska, beživotna, jer se u našoj politici stvari nisu događale po nekom receptu. Stvari su se događala kao rezultat reagiranja na razne unutarnje i vanjske izazove i, naravno, uz političku bazu koju ste morali ili preuzeti ili stvoriti. Nova paradigma su priče koje mogu nešto objasniti, ali nemaju programatskog učinka – mišljenja je Ivo Banac.
Nakon državotvorne i euroatlantske paradigme, koje su odredile razvojni smjer u prva dva desetljeća neovisne Hrvatske, prema Stieru, danas je najveći izazov hrvatskim građanima širom otvoriti političke i ekonomske institucije. “Umjesto da institucije hrvatske države budu isključivo u rukama vladajuće manjine otuđene od velikog dijela građana, zagovara se integracija dosad marginaliziranih hrvatskih građana u te institucije na temelju njihovih sposobnosti. Na taj način želi se osloboditi radni i kreativni potencijal koji je dosad bio nedovoljno iskorišten, a koji je nužan za novi razvojni zamah”, pisao je, uz ostalo, Stier.
“Model po kojem je ‘veza’ potrebna i za najbanalnije stvari jest model po kojem veliki dio društva ostaje bez jednakih prilika, a time i bez poticaja za inovativnost i kreativnost. A bez toga nema kvalitativnog skoka u višu ligu razvijenih država”, piše Stier. “Razlog zatvorenosti hrvatskih institucija je”, po njemu, “u tome što tako odgovara eliti koja je imala povlašten status u društvu…
Otvaranje političkih institucija nužan je daljnji korak u procesu demokratizacije Hrvatske.” Stier novu paradigmu naziva društvenom integracijom.
“U tom smislu pod društvenom integracijom razumijevamo u prvom redu proces razbijanja monopola vlasti manjine. Rušenja nevidljivih, ali stvarnih zidova u društvu koji većinu ostavljaju izvan političkih i ekonomskih institucija te integraciju hrvatskih građana u te institucije, sukladno njihovim sposobnostima, a pod jednakim uvjetima.” Prema Stierovu mišljenju, Hrvatska stoji pred izborom – mora brzo definirati novu paradigmu želi li izbjeći dužu društvenu stagnaciju i početak dezintegracije Hrvatske u kojoj vlada “klijentelistički kapitalizam”.
Rješenje je da se nacija okupi oko novog projekta. “Nacija se okuplja”, prema Ortegi i Gasetu, kojega Stier često citira, “oko privlačnog projekta zajedničkog života”. Prema Jadranki Kosor, knjigom “Nova hrvatska paradigma”, Stier je samo “široko otvorio put Plenkoviću k dolasku na mjesto predsjednika stranke u sukobu s Karamarkom.
– Mislim da je izrazito puno pomogao Andreju Plenkoviću, pogotovo što se tada percipiralo Stiera kao desnoga, kao onoga tko je blizak Crkvi. Stierova potpora značila je to da, ako glasaju za Plenkovića, onda je to dobra odluka – mišljenja je Jadranka Kosor.
– On se time strašno zamjerio tadašnjem vodstvu HDZ-a pod Karamarkom. Ali, u tadašnjem vodstvu Karamarkovi su manje-više svi ljudi koji su danas uz Plenkovića, samo je Stier ostao vjeran svojim idejama, on je govorio o više unutarstranačke demokracije. On i sada to demonstrira – tvrdi Jadranka Kosor. Naime, Stier se zalagao i zalaže za potrebu demokratizacije političkih stranaka po načelu jedan čovjek jedan glas.
Znao je da slijedi odmazda
Budući da je bio snažno podržao Plenkovića u okršaju s Karamarkom, Stier je držao važno mjesto u Vladi – bio je ministar vanjskih poslova. I snažno se založio za koaliciju s Mostom. Međutim, dao je ostavku nakon što došlo do raskida s Mostom i koalicije HDZ-a s HNS-om. Zbog toga se Stier distancirao od Plenkovića, pogotovo nakon plana da se ratificira Istanbulska konvencija.
– On je znao da će u pogledu Istanbulske konvencije, a izrazito je pametan i obrazovan čovjek, uslijediti odmazda. Znao je da će biti smijenjen s mjesta političkog tajnika, ali on je išao u to. S druge strane, dogodit će mu se u stranci ono što se događalo i meni – dio ljudi koji se sada slažu s njim to neće javno reći, nego će se distancirati od njega da se ne bi zamjerili šefu. On zna da će manje-više biti sam i zato ga poštujem, iako sam osobno bila za ratifikaciju Istanbulske konvencije – obrazlaže Jadranka Kosor.
No, je li Stierov sukob s Plenkovićem oko Istanbulske konvencije zalog za budućnost u možebitnoj borbi za čelno mjesto u stranci, teško je reći?
– Vrlo brzo ćemo vidjeti, ali sadašnja situacija ne ide mu u prilog, Stier će se prije ili poslije suočiti s činjenicom da mora ili odustati ili pokrenuti nešto novo. Mnogi su pokušali pa nisu uspjeli. Treba biti vrlo kritičan i sagledati sve okolnosti. Dosta ovisi o tome kada pokrenete nešto, kakvi su vanjski impulsi, kakva je situacija u svijetu itd.
Nijedan trenutak nije isti kao raniji, ima mnogo varijabli koje ne možemo ugraditi u bilo kakvo čitanje situacije. Ali ako govorimo o ovom trenutku s njegovim intencijama u okruženju u kojem se našao, ja mislim da Stierova pozicija nije perspektivna – zaključio je Banac. Zbog svega toga Stier vjerojatno neće napuštati stranku, nego će strpljivo čekati svoj trenutak u HDZ-u.
