Radoslav Dragijević, otac osumnjičenog Dejana, zatečen je iskazom Srđana Jankovića, koji se dovodi u vezu sa ubojstvom Danke Ilić (2). Janković je u Višem javnom tužiteljstvu u Zaječaru rekao da nikada nije vidio djevojčicu niti ju je ubio. Dejan je, ipak, sve priznao u tužiteljstvu.
"Danima nisam kod kuće. Upravo sam došao, zbog obveza sam bio odsutan. Jako sam bolestan i vrijeme provodim kod liječnika. Ne znam što je izjavio. Pa što sad, on hoće prebaciti na moga sina sve, da on robija do kraja života. Vidjet ćemo kako će se to odvijati do kraja. Ja ipak mislim da nije sve tako i da je dijete prodano", izjavio je Radoslav Dragijević, koji je zbog suučesništva u zločinu zbog pomaganja u prebacivanju tijela djevojčice s deponija na drugu lokaciju uhićen i nakon pritvora, koji je istekao 29. svibnja, pušten da se brani sa slobode, piše Telegraf.
Podsjetimo, očekivalo se da će tijekom svjedočenja Srđan Janković (50), jedan od dvojice osumnjičenih za ubojstvo i nestanak djevojčice Danke Ilić (2) iz Srbije, reći nešto da bi se moglo pronaći tijelo djevojčice, ali je umjesto toga došlo do novog šokantnog svjedočenja. Kako prenosi dnevni list Kurir, Janković je prekjučer svjedočio u Višem javnom tužiteljstvu u Zaječaru, gdje je negirao da je počinio zločin 26. ožujka u Banjskom polju.
– Ja toga dana djevojčicu uopće nisam vidio, zapravo je nisam vidio nikada u životu. Ne grize me savjest – rekao je Janković koji je, kako prenosi Kurir, odgovorio na stotinjak pitanja tijekom tri i pol sata saslušanja. Navodno je detaljno govorio o tom 26. ožujku i danu kada je Danka Ilić nestala. Njega i Dejana Dragijevića (50), radnike Vodovoda, tereti se da su djevojčicu udarili službenim automobilom kojim su bili u selu te je potom ubili i onda bacili njeno tijelo, koje do danas nije pronađeno.
Kako se navodi, Janković je potvrdio da je na dan Dankina nestanka bio u Banjskom Polju te da je objasnio što je tamo radio. Navodno je priznao da je pio alkohol, i da je upravo on upravljao službenim automobilom koji se kretao putem i kod mjesta gdje je Danka udarena, ali istaknuo je da automobil kojim je upravljao nikoga nije udario. Uz prisustvo svoga odvjetnika rekao je kako na automobilu nema udarca i da bi vozilo bilo udubljeno da je dijete njime udareno. Prenose i kako je Janković mirno odgovarao na sva pitanja, a zbunjuje to što su Jankovićeva priča i priča drugog osumnjičenoga Dragijevića, koji je priznao zločin i rekao da je golim rukama udavio djevojčicu, upravo suprotna.
Danka Ilić nestala je 26. ožujka, a policija je poslije devet dana priopćila da su počinitelji uhićeni i da su priznali kako su Danku prvo udarili automobilom, zadavili je, a zatim njeno tijelo bacili na deponij, odakle je poslije dva dana tijelo premješteno na za sada nepoznatu lokaciju, tako da do danas nije pronađeno.Poslije svjedočenja Jankovića oglasila se i Ivana Ilić, majka Danke Ilić, koja je rekla kako je zatečena i da ne zna što bi rekla. "Tko je onda bio drugi u automobilu? Ja sam tada na brdu vidjela dvije osobe u automobilu. Ništa mi nije jasno... Ako nije ništa napravio kao što kaže, zašto je šutio dva mjeseca!? Pod jakim sam stresom", rekla je Ivana.
Oglasio se i otac djevojčice. Kaže da je šokiran onime što se dogodilo. "Zašto je dva mjeseca čekao da bi sada negirao sve. Nadam se da će ova agonija što prije završiti, nisam ovo očekivao. Moram reći da me je pogodilo, a dijete im neću oprostiti", rekao je sinoć Dankin otac Miloš Ilić, komentirajući potez i ponašanje osumnjičenog za ubojstvo svoje kćeri. Poručio je da je potpuno nečuveno da je osumnjičeni sve negirao. "Digao je cijelu Srbiju na noge, svi su čekali da otkrije nešto, a on je rekao – ja nemam ništa s time. Vjerujem da bi on nešto mogao znati", rekao je Dankin otac.
Otkrio je da su se, zbog negativnih komentara u javnosti da je njegova obitelj umiješana u ovaj jeziv zločin, povukli s društvenih mreža. "Ugasili smo mreže, ne možemo čitati komentare u kojima nas optužuju. Pa tko bi normalan naudio svom djetetu. Samo da se sve razotkrije, otvorit ću vrata stana i ispričati našu priču", rekao je Miloš.
