Samo nekoliko sati prije nego što je pobjegao u Moskvu, Asad je na sastanku s otprilike 30 vojnih i sigurnosnih čelnika u ministarstvu obrane uvjeravao okupljene da ruska vojna pomoć stiže i pozvao kopnene snage da izdrže, rekao je zapovjednik koji je bio prisutan, ali je želio ostati anoniman, prenosi Index.hr
Civilno osoblje također ništa nije znalo. Asad je svom šefu ureda rekao da nakon završetka radnog dana ide kući, no zapravo se uputio prema zračnoj luci, otkrio je jedan od njegovih bliskih suradnika.
Napušteni saveznici i obitelj
Čak je i svojoj savjetnici za medije Buthaini Shaaban rekao da dođe u njegovu kuću kako bi mu pomogla napisati govor. Kad je stigla, kuća je već bila prazna, dodaje isti izvor.
"Asad se nije ni pokušao posljednji put boriti. Nije čak ni okupio vlastite trupe", rekao je Nadim Houri, izvršni direktor think tanka Arab Reform Initiative. "Prepustio je svoje pristaše sudbini", dodao je.
Reuters nije uspio doći do Asada u Moskvi, gdje mu je odobren politički azil. Razgovori s 14 osoba upoznatih s njegovim posljednjim danima na vlasti otkrivaju sliku vođe koji se očajnički oslanjao na vanjsku pomoć kako bi produžio svoju 24-godišnju vladavinu, prije nego što je pribjegao obmani i prikrivenom bijegu u ranim satima nedjelje.
Bijeg bez obavještavanja obitelji
Asad ni svog mlađeg brata Mahera, zapovjednika elitne 4. oklopne divizije sirijske vojske, nije informirao o svom planu za bijeg, tvrde tri njegova pomoćnika. Maher je helikopterom pobjegao u Irak, a zatim u Rusiju, rekao je jedan izvor.
Ni Asadovi rođaci s majčine strane, Ehab i Eyad Makhlouf, nisu bili obaviješteni o padu Damaska u ruke pobunjenika, tvrde sirijski pomoćnik i libanonski sigurnosni dužnosnik. Pokušali su pobjeći automobilom prema Libanonu, ali su ih pobunjenici napali, pri čemu je Ehab ubijen, a Eyad ranjen. Reuters nije mogao neovisno potvrditi taj incident.
Asad je iz Damaska pobjegao avionom u nedjelju, 8. prosinca, leteći ispod radara s isključenim transponderom, izjavila su dva regionalna diplomata. Dramatičan bijeg označio je kraj njegove 24-godišnje vladavine i pola stoljeća neprekinute moći njegove obitelji, čime je sirijski građanski rat naglo završio.
Brz i dramatičan bijeg
Letio je do ruske zračne baze Hmeimim, u priobalnom gradu Latakiji, a zatim dalje za Moskvu. Asadova najbliža obitelj – supruga Asma i njihovo troje djece – već su ga čekali u ruskoj prijestolnici, tvrde tri bivša bliska suradnika i jedan visoki regionalni dužnosnik.
Videozapisi Asadova doma, koje su pobunjenici i građani snimili nakon što su zauzeli predsjednički kompleks, pokazuju da je pobjegao u žurbi. Na snimkama se vide skuhana hrana ostavljena na štednjaku te osobni predmeti, poput obiteljskih fotoalbuma, ostavljeni iza njega.
Rusija i Iran nisu spasili Asada
Ni Rusija, koja je svojom vojnom intervencijom 2015. godine pomogla Asadovim snagama da preokrenu tijek rata, ni Iran nisu bili spremni pružiti mu vojnu pomoć u posljednjim danima. Sirijski lider posljednji je put posjetio Moskvu 28. studenoga, dan nakon što su pobunjenici napali sjevernu provinciju Alep i započeli svoj munjevit prodor kroz zemlju. Njegovi pozivi za vojnu intervenciju nisu naišli na odobravanje u Kremlju, rekla su trojica regionalnih diplomata.
"Asad je svojim zapovjednicima i suradnicima rekao da vojna pomoć stiže", izjavio je Hadi al-Bahra, vođa glavne sirijske oporbe u inozemstvu. "Lagao im je. Poruka iz Moskve bila je negativna."
I Emirati su ga odbili
Nakon što su mu propale sve opcije, Asad je konačno prihvatio neizbježnost svog pada i odlučio napustiti zemlju, čime je završila dinastijska vladavina njegove obitelji, koja je započela 1971. godine.
Tri člana Asadova užeg kruga tvrde da je isprva želio zatražiti azil u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, no Emirati su ga odbili kako bi izbjegli međunarodni pritisak zbog pružanja utočišta lideru koji je pod sankcijama SAD-a i Europe.
Iako je Moskva odbila vojno intervenirati, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov angažirao je Katar i Tursku kako bi osigurali Asadov siguran bijeg, navode dva regionalna dužnosnika. Asad je svoju sudbinu predao u ruke svojih saveznika, ali povijest će njegov bijeg pamtiti kao simbol kraja jedne ere brutalne vladavine.
