Prije točno 40 godina, odnosno 13. svibnja 1981. u 17:17 sati na Trgu sv. Petra turski terorist Ali Agca, pripadnik pokreta Sivi vukovi, pucao je na papu Ivana Pavla II. Zna se, dakle, tko je pucao, ali se ne zna tko je naručio napad na Papu koji je došao u Vatikan iz tada još socrealističke Poljske u kojoj je tih godina pokret Solidarnost htio rušiti komunistički poredak.
Ali Agca je danas slobodni građanin i živi u Turskoj. Vatikan, a onda Italija, ga je 2000. pomilovala. Izručen je Turskoj gdje je odležao u zatvoru do 2010. zbog ubojstva novinara. Sivi vukovi su u međuvremenu izgubili dlaku, ali ne i ćud. Postali su desničarski Nacionalistički pokret, ušli i u turski parlament i daju potporu Erdoganu. Zapravo, bez političke potpore Sivih vukova Erdogan ne bi mogao vladati. Njihov politički cilj je ujediniti sve turkofonske narode od Balkana do Mongolije. Nisu nikada podnosili ljevicu, a kamoli države na čelu s komunistima. Stoga su bile besmislene pretpostavke da bi “posudili” svojeg ubojicu Alija Agcu za atentat na Papu. Istina, Ali Agca je govorio kako će ubiti papu i mislilo se da će to učiniti tijekom posjeta Ivana Pavla II. Turskoj 30. studenoga 1979., ali je to pokušao dvije godine kasnije u Rimu.
Prema Agcinim mislima papu je trebalo ubiti kao čelnika katoličke crkve, a ne kao osobu koja ruši komunizam. Dakle sve pretpostavke koje su atentatora povezivale s tajnim službama socrealističkih zemalja su padale u vodu. Tako je propala i teorija o bugarskoj vezi u atentatu. Bio je zatvoren i procesiran Antonov, tadašnji šef bugarske zrakoplovne kompanije u Rimu, ali se pokazalo kako Bugarska nije upletena u napad na Papu Poljaka. I kada je Ivan Pavao II. kasnije pohodio Bugarsku kazao je tamošnjim čelnicima kako nikada nije i neće vjerovati u teoriju bugarske veze u atentatu. Upletenost istočnoeuropskih zemalja i Moskve u napad na Ivana Pavla II. je propala teorija. Pomislilo se kako je atentat na papu organizirala mafija s kojom su navodno Sivi vukovi surađivali. Mafija je i prala novce kroz vatikansku banku IOR kojoj je tada bio na čelu mons. Marcinkus. U Londonu je 1982. ubijen i talijanski bankar Roberto Calvi, nazivan i Božjim bankarom, jer je kroz njegovu banku, Banco Ambrosiano, kolao vatikanski novac, ali i novac mafije. Njegova banka je ušla u krizu i propadala, a Calvi je pronađen je obješen ispod mosta Crni fratri na Temzi. I ime mosta ispod kojeg je pronađen je znakovito.
No, i mafijaško uplitanje u atentat na Ivana Pavla II. nije kao teorija dugo potrajala. Sivi vukovi su bili povezani s mnogim tajnim službama zapadnih zemalja, pa čak i s organizacijom Gladij, osnovanom u Italiji, čiji su se pripadnici trebali boriti protiv eventualnog napada istočnih zemalja. Kasnije je organizacija Gladij proširena i na ostale zapadne zemlje. No, jesu li zapadne zemlje htjele smrt pape koji se borio protiv podjela u Europi, protiv komunističkih režima. Više im je odgovaralo da se misli kako su to htjeli učiniti istočne zemlje. Postojala je i pretpostavka kako je narudžba da se otkloni Ivana Pavla II. dolazila izravno iz Vatikana. Vođena je istraga i o tome. Bilo je kardinala i pripadnika kurije kojima se nije svidjela politika Ivana Pavla II. i tijekom povijesti se ubijalo “nepoćudne” pape, a sumnja se i da je Ivan Pavao I., koji je vladao samo 33 dana prije negoli je izabran Wojtyla, ubijen. Postoje dokazi o tome da su postojale skupine kardinala i biskupa, među kojima je bilo i masona, a Opus Dei, tradicionalistička osobna prelatura Katoličke crkve je, također, tih godina bila utjecajna organizacija. Bilo je, dakle, elemenata da se sumnja u zavjeru protiv Wojtyle unutar Vatikana. Možda je još vremenski prerano, jer su i mnogi akteri živi, za produbljivanje vatikanske piste u atentatu od prije 40 godine. Ima i drugih elemenata. Dva hica je prema papi, od kojih je jedno streljivo pogodilo trbuh, a drugo prst, ispalio je Ali Agca, ali na Trgu s. Petra su se čula još dva, odnosno ukupno četiri. Ta druga dva ispalio je također pripadnik Sivih vukova Oral Çelik, ali je, čini se, pucao prema američkim turistima i počeo bježati. Ulovljen je i procesiran.
Zanimljivo je i da se Ali Agca, premda je nad glavom imao međunarodni uhidbeni nalog zbog ubojstva novinara zbog čega je bio osuđen i zatvoren, ali je odmah pobjegao iz zatvora vjerojatno uz pomoć Sivih vukova, ali i turske tajne službe, slobodno kretao europskim državama. Bio je nekoliko puta u Rimu. Odsjedao je u hotelu Isa pokraj Vatikana. Bio je viđen i slikan na jednom rezerviranom susretu pape na kojem su bila pozvana samo određene osobe. Više puta je viđen na Trgu sv. Petra. Nepobitno je da je imao i neke veze u Vatikanu. Još jedna misteriozna stvar. Iz pištolja Browning ispalio je metak, koji je zatim u tijelu Ivana Pavla II. imao čudni hod, koji nije trebao ubiti. Streljivo nije bilo od olova, potvrdili su talijanski balističari, već od materijala koje ne ubija. Trebalo je, dakle, samo uplašiti Wojtylu? Ivan Pavao II. je 27. prosinca 1983. posjetio Ali Agcu u rimskom zatvoru Rebibbia. Pretpostavljalo se da će dvojica govoriti i o atentatu, pa je talijanska policija postavila osobe koje znaju čitati s usana. No, papa je pokrivao lice Alija Agce i nije se moglo shvatiti što je šaptao Wojtyli. Ivan Pavao II. je bio uvjeren da ga je spasila Gospa iz Fatime. Sudac Rosario Priore koji je vodio istragu protiv Agce drži kako je turski atentator stalno glumatao. Kada je govorio da je Isus Krist itd. sve je bilo pripremljeno. Usmjeravao je istragu kako je htio i na kraju uspio, jer još nije otkriven naručitelj atentata. Priore drži kako je Agca vrlo pametan, a predsjednik suda koji ga je osudio na doživotni zatvor Severino Santiapichi kaže da u životu nije susreo inteligentniju osobu.
