Uduhu naše medijske navade da u svakoj svjetskoj priči, bila ona dobra ili loša, treba naći nekoga Hrvata, u neslužbenoj objavi rezultata izbora u SAD-u našao se i jedan fratar, fra Ilija Živković, prerano preminuli franjevac trećoredac glagoljaš, čije se ime povezalo s imenom Joea Bidena. No to nije prvi put da se fra Ilija Živković i Joe Biden spominju u našoj javnosti. Dogodilo se to i u kolovozu 2008., kada je Barack Obama objavio da će Bidena imenovati kandidatom za potpredsjednika SAD-a. U novinarskim krugovima brzo se proširila vijest o prijateljstvu između fratra i budućeg američkog potpredsjednika, što je sam fra Ilija vrlo brzo potvrdio s nekoliko izjava u kojima se otkrilo da je baš on u njihovu druženju utjecao na neke Bidenove stavove koji su važni za Hrvatsku.
„On je znao za Hrvatsku i hrvatske probleme još u vrijeme Jugoslavije kada je kontaktirao s predsjednikom Hrvatske bratske zajednice Bernardom Luketichem i predsjednikom Hrvatskog narodnog vijeća Matom Meštrovićem. No mislim da je na njega najviše utjecao govor koji sam održao u Little Rocku pred tek izabranim predsjednikom Billom Clintonom koji je pozvao američke manjine na razgovor. Dogovorili smo se da Luketich govori o situaciji u Hrvatskoj, a budući da sam ja iz BiH, govorio sam o situaciji u Bosni. U 45 minuta razložio sam zašto se mora bombardirati mostove u Srbiji, Beograd, kako zaustaviti srpske snage u BiH... Mislim da je to na Bidena jako djelovalo“, rekao je u kolovozu 2008. fra Ilija Živković, koji se godinu dana prije toga vratio iz Rima, gdje je službovao kao general cijelog franjevačkog reda glagoljaša trećoredaca.
Predavač i istraživač
No to nije njegovo jedino važno poznanstvo s nekom utjecajnom osobom za života. Bio je blizak diplomatskim krugovima, osobito američkim. Otkrit će se to kasnijih godina, a otkriva se i sada, tj. nakon što je 2015. fra Ilija preminuo u Zagrebu u 62. godini života u Bolnici za plućne bolesti Jordanovac. Tko je zapravo fra Ilija Živković?
U biografiji, koju su in memoriam objavili „Radovi“ Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (čak je opsežnija od fra Ilijinih crkvenih biografija), piše da je „rođen u Bosanskoj Posavini u mjestu Kostrču (općina Orašje) te da je nakon osnovnoga školovanja koje pohađa u rodnom kraju, a završava u Zadru, pristupio franjevcima trećoredcima glagoljašima, upisavši njihovu Klasičnu gimnaziju – Srednju školu za spremanje svećenika u Odri kraj Zagreba. U novicijat ulazi u Zadru te je redovničkim zavjetovanjem 1974. postao članom Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, a nakon toga na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu upisuje filozofsko-teološki studij, koji diplomira 1980. godine kada je i zaređen. Visoko školovanje nastavlja u Rimu licencijatom (magisterijem) iz franjevačke duhovnosti i teologije (1983.) na Papinskom sveučilištu Antonianum (Atheneum Pontificium Antonianum), nakon čega deset godina od 1984. do 1994. djelovao u SAD-u, gdje je voditelj novoosnovane Hrvatske katoličke misije u Washingtonu te Hrvatskoga kulturnoga i duhovnoga centra. Na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu 1990. magistrirao temom o strategijama roditelja u pokušaju utjecaja na ponašanje adolescenata iz psihologijskih znanosti, gdje je 1993. doktorirao iz psihologije tezom o odnosu između roditelja i adolescenata u otvorenim i zatvorenim hrvatskim imigrantskim skupinama. Potom je tri godine bio predavač i istraživač na Georgetown Universityju u Washingtonu, a 1994. izabran je za docenta na Institutu za neurologiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta Georgetown u Washingtonu (Neurological Institute - Faculty of Medicine, University of Georgetown in Washington). Fra Ilija je bio novinar i urednik te je radio u Glasu Amerike (Voice of America) više poslova: bio je spiker, novinar i prevoditelj u razdoblju od 1985. do 1992. godine, a nakon 1990. urednik je jutarnje emisije Glasa Amerike za Hrvatsku“, pišu „Radovi“.
Biografske kontroverze
U Hrvatsku se fra Ilija Živković vraća 1994. i postaje profesor psihologije na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu, ali od te godine je i pomoćnik glavnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije te 1995. postaje voditelj Tiskovnog ureda HBK, a kasnije i ravnatelj Izvještajne katoličke agencije (IKA) i glavni direktor Hrvatskog katoličkog radija. Referenca za to da su mu bile povjerene tako važne uloge zacijelo je bio njegov rad na Glasu Amerike, gdje je, po njegovu svjedočenju, posljednjih godina vođen pravi rat između hrvatske i srpske struje. Na margini biografije fra Ilije Živkovića svakako se moraju spomenuti kontroverze koje su se javile odmah po njegovu dolasku u Zagreb, a odnose se na glasine da ga je u Washingtonu ucijenila ondašnja komunistička Služba državne sigurnosti te da je od njega crpila neke za sebe važne informacije iz Crkve i dijaspore. Taj nemio glas pronijeli su neki svećenici koji su se čak po vlastitom svjedočanstvu „oči u oči“ s njime suočili u vezi s time. No svjedočili su i neki bivši suradnici SDS-a, koji su nekad pratili upravo Crkvu i vjerske zajednice, da bi nakon prvih izbora prešli na hrvatsku stranu, pa je dio njihovih iskaza uvijek bio u sjeni dodvoravanja hrvatskim vlastima. Sam fra Ilija Živković nikad se, osobito ne javno, nije očitovao o tim glasinama, zacijelo štiteći tako samoga sebe, ali i braću fratre koji su godinama trpjeli posljedice lošeg kadroviranja, kojima je, prema pričanju nekih fratara, kumovao i sam Živković. On je u travnju 2001. bio izabran za poglavara samostana franjevaca trećoredaca u Odri kraj Zagreba, no već su ga u lipnju 2001. na zasjedanju Generalnog kapitula Franjevaca trećoredaca u Rimu izabrali za generala reda s mandatom od šest godina. Nakon rimskih godina 2007. vraća se u Hrvatsku, ali ne više u visoke crkvene strukture kao prije, nego nastavlja s profesorskim radom, piše i uređuje brojne knjige iz područja psihologije, duhovnosti, Crkve i crkvene povijesti.
Ugodan kao sugovornik i sa širokim spektrom znanja i informacija, fra Ilija Živković plijenio je pozornost svojih sugovornika, a svojom širokom mrežom poznanstava imao je i dodira i sa središtima moći, kako u politici tako i u gospodarstvu. Sve se to, dakako, odvijalo mimo očiju javnosti, pa je samo rijetkima bilo znano da se redovito susreće i prijateljuje npr. s visokim dužnosnicima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske ili s američkim diplomatima u Buzinu. U javnosti mu je ime ponovno osvanulo kada je odvjetnik Marijan Hanžeković preuzeo Europapress holding u prosincu 2014., a fra Ilija Živković, na čuđenje mnogih u Crkvi, postao je član Nadzornog odbora te tvrtke. Naime, to je već bilo vrijeme kada Hanžeković nije skrivao svoju visoku funkciju u masonskoj hijerarhiji, pa je u crkvenim krugovima bilo pitanja kako se Živković ondje zatekao. Dva mjeseca prije ulaska u Nadzorni odbor EPH, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović odlikovao je fra Iliju Živkovića odličjem Reda kneza Branimira s ogrlicom za zasluge u promicanju međunarodnog položaja Hrvatske i njezina odnosa s drugim državama. Predsjednik Josipović rekao je tada kako je „fra Iliju Živkovića prvi predsjednik RH Franjo Tuđman odlikovao još prije 20 godina, no stjecajem neobičnih okolnosti, odlikovanje mu nikada nije uručeno“ te da je sretan da može „ispraviti propust za učinjenu mu nepravdu“. O kakvom se propustu radi i o kakvoj nepravdi, teško je nagađati, jer u javnosti nije objavljeno niti slovca više od šturog priopćenja s Pantovčaka. Možda je predsjednik Tuđman znao nešto što drugi nisu znali, tko će znati. U Crkvi se time nisu previše bavili.
Tko je koga preobratio
Također, nisu se bavili ni odnosom fra Ilije Živkovića i odvjetnika i masona Marijana Hanžekovića, s kojim je fra Ilija, osim prijateljstva, dijelio i posljednje godine života u bolesti, jer dok je jedan bolovao od karcinoma pluća, drugi se borio sa zloćudnim tumorom gušterače. Možda ih je baš zajednička muka u bolesti približila. Pa kada je u javnosti 2014. izašao post s profila pod imenom Marijana Hanžekovića (za koji se nije znalo je li lažni ili pravi i nikad nije demantiran) u kojemu on navodno poručuje kako se u životu treba okrenuti „većim vrijednostima od novca, slave i moći jer sve je to prolazno“ te da „kada ode sve to neće imati nikakvu vrijednost“, pa sve moli da „mole redovno za njega i uzdaju se u Isusa Krista, jer je on jedini Put i Istina“, crkveni su kuloari tvrdili da je riječ upravo o plodu prijateljstva fra Ilije i odvjetnika Hanžekovića. Doduše, neki su se i dalje šalili na njihov račun govoreći kako se ne zna tko je koga u toj priči obratio, no iz današnje perspektive to je sporedno, jer i dalje se ne govori mnogo o čovjeku koji je bio prijatelj mnogim utjecajnim ljudima, od Marijana Hanžekovića do Joea Bidena koji će se možda sjetiti svoga prijatelja fra Ilije Živkovića čim prvi put spomene Hrvatsku u svome predsjedničkom mandatu.
