Nelson Mandela, karizmatični borac za ljudska prava i prvi tamnoputi predsjednik Južne Afrike umro je jučer u 95. godini života.
- Napokon je našao svoj mir. Naša nacija izgubila je najvećeg sina, objavio je južnoafrički predsjednik Jacob Zuma. Poznih godina i krhka zdravlja, Mandela je u posljednjih godinu dana gotovo lebdio između života i smrti. Prije nekoliko mjeseci hospitaliziran je u teškom stanju zbog plućne infekcije, a liječnici su mu jedva uspjeli sačuvati život. Po izlasku iz bolnice povukao se u svoju obiteljsku kuću u provinciji Eastern Cape gdje je napokon i skončao.
Mandela je postao legenda, ne samo među crnačkim stanovništvom Južne Afrike već diljem cijelog svijeta. Pedesetih godina prošlog stoljeća Mandela je, zajedno sa desetak crnačkih političkih aktivista ANC-a, Afričkog nacionalnog kongresa optužen za izdaju države i izveden pred sud. Suđenje je trajalo pet godina, no Mandela je na kraju oslobođen, ali je bjelačka policija ubila 62 crnačka prosvjednika koji su slavili njihovo oslobađanje. Razjaren pokoljem, Mandela odlazi u Maroko i Etiopiju gdje se obučava u gerilskom ratovanju. Odmah po povratku u tadašnju Južnoafričku Republiku, režimska ga policija uhićuje, a sud osuđuje na doživotni zatvor zbog zavjere za svrgnućem vlade. Na kraju suđenja Mandela je održao četverosatno govor u sudnici, govor koji se i danas u Južnoj Africi smatra povijesnim.
- Borio sam se protiv dominacije bijelaca, a borio bih se i protiv dominacije crnaca. Cijenim ideal života u demokratskom, slobodnom društvu u kojem ljudi žive u harmoniji, jednakih prilika i mogućnosti. To je ideal za kojeg sam se borio i za kojega sam živio. Ako treba, za taj ideal sam spreman i umrijeti - poručio je tada Mandela kojega su odmah iz sudnice odvezli u zloglasni zatvor na otroku Robben gdje je proveo prvih 18 godina kazne.
Nakon toga počeli su ga premještati u druge, nešto blaže zatvore. Zahvaljujući njegovoj supruzi Winnie ali i brojnim pripadnicima ANC-a, Mandela je postao simbolom ugnjetavanja crnog stanovništva Južnoafričke Republike. Svijet je sve više pritiskao vladu na Mandelino oslobođenje, a kada je 1988. godine tada već sedamdesetogodišnji Mandela hospitaliziran, tadašnji predsjednik Peter Botha počeo je s pripremama za Mandelino puštanje. Dvije godine potom, 1990., Mandela je nakon 27 godina zatvora izašao na slobodu sa rukom stisnutom u šaku, visoko podignutom iznad glave.
Južnoafrička Republika uskoro napušta i apartheid, raspisuje izbore, a Mandela premoćno pobjeđuje postavši prvi crni predsjednik države kojom su donedavno upravljali isključivo bijelci. Najavio je kako će na tom položaju ostati samo jedan mandat i svoga se obećanja držao. Nije se ponovo kandidirao 1999. iako bi premoćno pobjedio, već se povukao u osamu odakle se vrlo rijetko pojavljivao u javnosti.
