Prije no što uspije uvjeriti Nijemce da trebaju imati zajednički proračun eurozone i ministra financija, francuski predsjednik Emmanuel Macron mora im pokazati da je sposoban smanjiti proračunski manjak, koji Francuska još od 2009. drži višim od razine koju EU dopušta.
No, da bi smanjio deficit i zaustavio rast francuskog javnog duga, Macron i njegova vlada moraju uvjeriti Francuze u neke ne baš popularne reforme. Zbog svega toga Macrona čeka burna jesen. Sindikati su spremni izvesti radnike na masovne prosvjede na ulice ako im se ne svidi prijedlog reforme radnog zakonodavstva, koji je jučer objavio premijer Edouard Philippe. Francuski predsjednici prije Macrona ostali su upamćeni po tome što su, suočeni s otporom građana, odustajali, ublažavali ili odgađali reforme, i svi sada žele vidjeti kakav će biti Macron. U reformi tržišta rada Macron i premijer Philippe žele ukinuti sektorsko pregovaranje o kolektivnim ugovorima, odnosno dopustiti poduzećima da ispregovaraju kolektivni ugovor sa sindikalnim ogrankom unutar poduzeća. To bi dalo veću fleksibilnost poslodavcima, ali i oslabilo trenutačno vrlo moćne sindikalne čelnike. Predlažu se i druge mjere koje bi olakšale otpuštanja radnika u situaciji kad poduzeće u Francuskoj posluje loše (iako globalno možda posluje sasvim dobro). Među ostalim, ograničava se i maksimalni iznos odštete radniku u slučaju nezakonito dobivenog otkaza, što također pogoduje poslodavcima koji su dosad bili suočeni ponekad i s astronomskim iznosima odštete koje su određivali radničko-arbitražni sudovi.
Na koncu, predlaže se i ograničenje u tome koliko puta poslodavac može produljiti nekom radniku ugovor na određeno vrijeme: nakon određenog broja produljenja (što će ovisiti o sektoru), poslodavac će mu morati dati stalni radni odnos. Reformom tržišta rada predsjednik Macron nada se potaknuti bolji rast francuskog gospodarstva, a istovremeno planira i smanjiti proračunske rashode. U kombinaciji tih mjera nada se trajno svesti francuski deficit na prihvatljivu razinu i ozdraviti gospodarstvo, a takav uspjeh osnažio bi potom njegove argumente po kojima želi reformirati Europsku uniju. Jedino Macron koji je uspješan kod kuće može biti uspješan u EU i obrnuto: Macron koji je slab kod kuće imao bi slab utjecaj na EU.
