Slovensko vladino povjerenstvo za pitanja masovnih egzekucija nakon Drugog svjetskog rata predstavilo je u četvrtak rezultate istraživanja masovne grobnice u mjestu Mostec kod Brežica.
U nekadašnjem protutenkovskom rovu, na terenu na kojemu su provedena forenzička ispitivanja s obzirom da će se uskoro naći pod vodom zbog gradnje akumulacije u okviru hidrocentrale Brežice, otkopani su od 25. kolovoza do sada posmrtni ostaci barem 139 ljudi, kazao je novinarima Uroš Košir koji je vodio ekipu što je provela ekshumaciju. O kolikom se broju žrtava radi, to će se znati nakon završetka ekshumacije i provedene antropološke analize, dodao je. Pretpostavlja se da su većinom strijeljani pripadnici tzv. poraženih vojski, ali ima i ostataka civila i žena, kažu slovenski forenzičari.
Pronađena su tri mjesta u rovu u kojem su nađeni ostaci triju skupina žrtava i dijelovi predmeta koji su im pripadali, te ostaci streljiva različitoga kalibra. Ti predmeti govore da su žrtve bile "slovenskog, hrvatskog i njemačkog podrijetla", skoro svi su ubijeni bez obuće i većine odjeće, a većina kustura ima primjetne znakove na kostima ruku koje svjedoče da su prilikom egzekucije bili vezani žicom s rukama otraga, kazao je Košir, dodavši da mjesto stradanja sugerira kako je većina ubijenih ustrijeljena na rubu rova ili kad su u njega pali.
Kriminalist Pavel Jamnik koji se po nalogu vlade niz godina bavi pitanjem poratnih masovnih grobnica, kazao je da je grobnica Mostecu jedna prvih masovnih grobnica za koje se saznalo nakon što se o tome smjelo javno govoriti, da je o njoj još 1995. godine bilo obaviješteno državno odvjetništvo.
Vladino je povjerenstvu utvrdilo da je na lokaciji Mostec u tenkovskom rovu koji je dug 200 metara dosta ljudskih posmrtnih ostataka i da su ubijanja ljudi koji su tamo dovođeni iz logora iz okolice Ljubljane i Celja trajala od svibnja, pa sve do kraja listopada 1945. godine.
Predsjednik vladinog povjerenstva za masovne grobnice, povjesničar Jože Dežman, kazao je da takve grobnice omogućuju da se preko arheologije upoznamo s trenutkom smrti žrtava. U njima je zabilježen trenutak smrti i tako se možemo približiti žrtvama. Ako počinitelji šute, onda o zločinu govore same žrtve, kazao je, dodavši kako u radu na toj masovnoj grobnici koji se nastavlja treba obaviti daljnja antropološka i forenzička istraživanja u policijskom forenzičkom laboratoriju. Nakon toga će posmrtni ostaci žrtava biti prebačeni u kosturnicu žrtava poratnih egzekucija na mariborskom groblju Dobrava, dok će se nađeni predmeti na statištu predati Muzeju za noviju povijest u Ljubljani, naveo je Dežman.
Pokoj im duši, za ova zlodjela sam znao i prije 1990 jer je moj otac (bio pripadnik njemačke vojske spletom okolnosti) prošao Križni put od Blajburga do Vršca i pukim slučajem preživio. Nekoliko puta je bio skidan u donji veš no imao je sreću da ih nisu toga dana uspjeli toliko pobiti te ponovo oblačenje i tjeraj dalje. Partizani su ih skidali kako se ne bi moglo odkriti po kosturima kada se eventualno budu odkopavali čija je vojska jer kad su civili goli i goli kosturi odmah su pobijeni Srbi. Žalosno je što je u svim strukturama vlasti sadašnje Republike Hrvatske uključena Udba i sadašnju vlast i medije to uopće ne zamima, više se piše o zločinima Crvenih Kmera u Kambodži nego o partizanskim zločinima jer to nagrđuje lik i djelo Josipa Broza, kao sreće da se taj okot nikada nije ni rodio. Ne smijem više pisati jer će VL izbaciti moj komentar. Moj otac je još živ i mogao bi izpričati o strahotama koje je hvala Bogu prošao i preživio.