Slučaj šestogodišnje djevojčice u Hrvatskoj, za koju se pet dana nije mogao naći smještaj u više od 30 ustanova socijalne skrbi i udomiteljskih timova, zapanjio je javnost. Međutim, to uopće nije iznimka i događa se stalno. Problem smještajnih kapaciteta za djecu, ali i za odrasle osobe koje hitno treba smjestiti, ogroman je i traje godinama. U ožujku 2019. u Večernjaku smo pisali o tome: "Dežurna socijalna radnica, sjedeći uz staricu, uzalud je zvala niz domova i udomitelja jer mjesta za baku nigdje nije bilo, a neki su telefoni ostali gluhi. Oko ponoći je ipak uspjela namoliti da je prime u već prebukirani dom, zahvaljujući tome što je preklinjala ravnateljicu. U sličnoj se kriznoj situaciji našla jedna njihova kolegica. Nitko se od mogućih smještaja nije javio, oni koji jesu – nisu imali mjesta, majku s djetetom na kraju je odvela vlastitoj kući. Čin je to koji ima i službeni naziv: propust u radu!"
Sve više zahtjeva
– Takve se situacije učestalo ponavljaju – kažu nam socijalni radnici.
Dr. Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica u Nazorovoj, navodi da je do danas bilo 600 zahtjeva za smještaj djece, dok ih je do prije tri godine bilo oko 120 godišnje. O tim teškim situacijama socijalni radnici, psiholozi, defektolozi i ostali članovi stručnog tima u zavodima za socijalnu skrb ne smiju javno govoriti i zato javnost malo zna o uzaludnim traženjima smještaja koji država nije osigurala u dovoljnoj mjeri. Najnoviji slučaj šestogodišnjakinje dospio je u javnost samo zbog očaja i nemoći stručnjaka koji se bave pomagačkom djelatnošću, a da im nositelji socijalnih politika za to nisu osigurali osnovne uvjete. Ovakve situacije nisu iznimka, već praksa, potvrđuju iz Inicijative stručnjaka iz socijalne skrbi "Od šutnje do promjene". Nema nigdje mjesta za smještaj djece čiji su životi ugroženi u obiteljima, djece s poteškoćama u ponašanju i s teškoćama u razvoju.
– Govoriti o tome kako će centar za 100 korisnika biti otvoren za godinu dana znači kako je neko dijete već osuđeno da sada strada – ističu iz Inicijative. Strukturalnim nasiljem smatraju situacije kada praktičari vrate dijete u obitelj sukladno propisanim procedurama, a nakon fatalnog ishoda se podnese kaznene prijave protiv praktičara zbog "propusta". Jednako je i kada praktičari pripreme dijete za izdvajanje pa nemaju kamo s njim, djeca ostaju u rizicima jer nema smještaja.
Sud traje godinama
– Druge su poruke donosioca odluka da smo neodgovorni jer smo "zagušili sustav neposvojenom djecom", dok sudski predmeti traju godinama. I kako je u redu smjestiti braću i sestre tamo gdje ima mjesta, pa tako jedno dijete ide u Viroviticu, drugo u Rijeku, treće u Čakovec. Bilo bi idealno i kada bi i tako bilo, jer spašava život, ali nije jer nema mjesta u smještajima – navode stručnjaci "s terena".
Podsjetimo, po šestogodišnjakinju s poremećajem iz spektra autizma nitko nije došao u vrtić. Prethodno joj je majka završila u bolnici, nekoliko dana za nju su se brinuli djed i djedova sestra, no kao starije osobe to nisu mogli trajnije. Tim socijalne skrbi pet dana uzalud je tražio privremeni smještaj za djevojčicu. Psihologinja je o svemu objavila dramatičan javni apel, a on je na noge digao odgovorne u Ministarstvu rada, obitelji i socijalne politike, premda je nadležna osoba u Ministarstvu o svemu obaviještena pet dana prije. Curica je privremeno smještena u Centar Slava Raškaj.
