Potražnja za smokvom na svjetskom i europskom tržištu raste, više od 80 posto tog voća proizvodi se na Sredozemlju, no Hrvatska nije među tim zemljama jer se organizirana proizvodnja iz godine u godinu urušava, unatoč ogromnim potencijalima za proizvodnju, ističu u srijedu iz Smartera.
Po podacima te konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivrednu i prehrambenu industriju, od oko 1,5 milijuna tona svjetske proizvodnje smokve više od 80 posto se proizvodi na Sredozemlju.
"Među deset najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika smokava sedam zemalja je s Mediterana, područja na kojemu je koncentrirano čak 80 posto proizvodnje. Najveći proizvođači i izvoznici su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska, no Hrvatske nema na karti ovih zemalja jer se organizirana proizvodnja iz godine u godinu urušava, unatoč ogromnim potencijalima za proizvodnju", navode iz Smartera.
Zamjećuju kako je, poslije masline, smokva najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori i neretvanskoj dolini. No, s oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina prošlog stoljeća, broj rodnih stabala smanjen je u Hrvatskoj na oko 600.000.
Hrvatska je 1996. proizvodila oko 6.240 tona svježih smokava, oko 3.360 tona je potrošeno u svježem stanju, a proizvedeno je i 920 tona sušenih smokava. Podaci za 2019. pokazuju da je proizvodnja pala na tek 1.264 tona, od čega je intenzivna proizvodnja za tržište iznosila tek 813 tona, podaci su Smartera.
"Jednostavnom računicom može se izračunati da ukupna domaća proizvodnja zadovoljava tek oko 0,3 kilograma po glavi stanovnika što znači da se iz domaće proizvodnje može zadovoljiti potrošnja dvije do tri smokve po svakom potrošaču u Hrvatskoj. Smokve kod nas uglavnom proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve i uglavnom rastu pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda, a plasman svježe smokve je ograničen slabom mogućnošću čuvanja, pa je tržišni potencijal izrazito slab u odnosu na drugo voće", navode iz Smartera.
Ocjenjuju da su organizirani otkup i prerada smokve daleko ispod proizvodnih i gospodarskih mogućnosti te voćne vrste u nas. Proizvodnja se zadržala na okućnicama zbog plasmana gotovo isključivo svježih plodova po izuzetno visokim cijenama, dok se manji dio suši za vlastitu potrošnju, a još uvijek su neiskorištene velike mogućnosti prerade (napitci, džemovi, kompoti, rakije).
Prerada kod OPG-ova nije isplativa zbog nedovoljne opreme i malih kapaciteta, a nabava suvremenih tehnoloških linija za preradu i pakiranje sušene smokve u otkupnim središtima, u privatnom ili zadružnom vlasništvu, rješenje je za oživljavanje te razvitak proizvodnje smokve u nas. S obzirom na mogućnosti koje nudi proizvodnja smokava i proizvoda od nje, ona zahtijeva i udruživanje, zajedničku nabavu strojeva, kreiranje novih proizvoda kojima se Hrvatska može pozicionirati na izvoznim tržištima te jaču turističku prodaju, ističe stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.
"Hrvatska danas u intenzivnom uzgoju ima smokve na oko 500 hektara, a prema nekim izračunima u kratkom razdoblju bi mogla proizvodnju povećati na 2000 hektara, što bi trebao biti strateški cilj", smatraju u Smarteru.
Upozoravaju, naime, kako Hrvatska, kao i u brojnim drugim proizvodnjama, i kod smokava ostvaruje deficit u trgovinskoj razmjeni.
Po podacima Smartera, Hrvatska je u 2019. izvezla tek 10 tona svježe smokve u vrijednosti od 21.500 eura i 29 tona sušene smokve (od čega 22 tone u Sloveniju). Uvezla je, pak, 64 tone svježe smokve u vrijednosti od 131.000 eura (od čega 40 tona iz Turske), a lani je uvezeno i 540 tona sušene smokve, u vrijednosti 1,7 milijuna eura, pri čemu najveći dio iz Turske (251 tona) te Albanije (115 tona).
Iz Smartera iznose i podatak kako je tržišta smokava u Europskoj uniji u 2018. bilo je vrijedno 431 milijun dolara i u odnosu na godinu dana ranije povećano je za 5,6 posto. U razdoblju od 2007. do 2018. tržišna vrijednost smokava u EU rasla je prosječnom godišnjom stopom od 1,9 posto, a europski stručnjaci predviđaju daljnji rast do 2025., uz procjenu prosječnog godišnjeg rasta za 1,5 posto. Predviđa se i rast potrošnje sušenih smokava te različitih proizvoda od smokva.
"Potencijali su ogromni, a to potvrđuju i izvozne cijene. Prosječna izvozna cijena smokve u Europskoj uniji iznosila je 4.194 dolara po toni, a u razdoblju od 2007. do 2018. povećavala se godišnjom stopom od 1,1 posto. U 2018. u EU je uvezeno 71.000 tona smokava, a prosječno uvoz raste po stopi od 2,6 posto godišnje. Vrijednost uvoza je oko 277 milijuna tona“, navode iz Smartera.
Po podacima koje iznose, proizvodnja smokava u EU u 2018. je iznosila 73.000 tona, a više od polovice proizvodi se u Španjolskoj (38.000 tona), drugi je najveći proizvođač Grčka (13.000 tona), a treći Italija (11.000 tona).
Smokve su u 2018. bile zasađene na 24.000 hektara i pokazuju trend neznatnog smanjena, a prosječan prinos smokve u Europskoj uniji iznosio je 3 tone po hektaru.
Najveća je potrošnja smokava u 2018. zabilježena na Cipru (3.009 kilograma na 1000 osoba), a slijede Grčka (751 kilogram na 1000 osoba), Španjolska (684 kilograma na 1000 osoba) i Austrija (568 kilograma na 1000 osoba) ), dok se svjetski prosjek potrošnje smokve po glavi stanovnika procjenjuje na 228 kilograma na 1000 osoba.
"Kolika je potrošnja u Hrvatskoj teško je procijeniti, a da smo smokvu potpuno zanemarili potvrđuje i podatak da Tržišno informacijski sustav u poljoprivredi (TISUP), uopće ne prati cijene smokve, iako prati cijene kivija i drugog egzotičnog voća čije proizvodnje kod nas nema", zamjećuju iz Smartera.
