Petero putnika poginulo je u imploziji podmornice tijekom putovanja do olupine Titanica. Bespilotni podmorski robot poslan s kanadskog broda otkrio je olupinu podmornice na oko 488 metara od pramca olupine Titanica, četiri kilometra ispod površine, rekao je kontraadmiral američke Obalne straže John Mauger.
Sada ostaje još samo slabašna nada da će biti pronađeni barem ostaci tijela njezinih putnika. Guillermo Sohnlein koji je sa Stocktonom Rushem osnivao tvrtku OceanGate zatražio je da se ne prosuđuje bez podataka nakon što je sada jasno na koji je način podmornica izgubljena.
- Postoje timovi na licu mjesta koji će prikupljati podatke sljedećih nekoliko dana, tjedana, možda mjeseci, i proći će dosta vremena prije nego što saznamo što se točno dogodilo - rekao je za CNN. Sohnlein je napustio tvrtku 2013. i nije bio uključen u putovanje ili razvoj podmornice Titan. Dodao je da je "sigurnost bila prioritet broj jedan" za njega i Stocktona Rusha.
- Bio je vrlo dobar u procjeni rizika i držim da je vjerovao kako je svaka inovacija koju je stvorio, bilo tehnološka ili u kontekstu ronjenja, trebala proširiti sposobnost čovjeka da istražuje oceane, a istovremeno poboljšati sigurnost onih koji to i rade - rekao je. Titan bi obično proveo oko 10 do 11 sati u vodi tijekom svakog putovanja do olupine Titanica, dok podmornice mogu ostati pod vodom mjesecima.
Neovisni analitičar Zoran Grgić iznio je svoje viđenje o tome kako je došlo do katastrofalne implozije podmornice u sjevernom Atlantiku. On objašnjava kako implozija nastaje u smjeru suprotnom od eksplozije u trenutku rupture (proboja) trupa ili propuštanja na brtvenom spoju. Smrt je trenutna, a radi se o mili sekundama. Prvi supermlaz koji probije oplatu reže poput lasera, a voda pod tlakom se u industriji ponekad i koristi za rezanje. Istovremeno, zrak iz trupa se s kondenziranom vlagom u trupu podmornice pretvori u maglicu i to je zadnje što promatrač možebitno vidi. Zvuk pucanja trupa putuje ovisi o gustoći medija te ne može stići do nesretnih putnika jer su do tada već mrtvi.
- U sljedećoj milisekundi nagli priliv pretlačene vode kida materiju tlakom i abrazivnom energijom, a trup se obično prepolovi ili defragmentira u više ljuskastih cjelina. Uslijed implozije nastaje i kavitacijski oblak, tj. smjesa plinova kojima su pokidane kovalentne veze sa susjednim molekulama. Kada se tlakovi izjednače, otopljeni plinovi i defragmentirani ostaci posade već kreću prema površini – objašnjava Grgić.
Iznimno visok stupac vode dao je dovoljno vremena za disoluciju u masi vode. Kod manjih dubina, 200 do 300 metara, ulje iz hidraulike i kavitacijski plinovi dođu vidljivo do površine, ali kod ovakvih dubina to nije moguće. Dijelovi obuće i manji komadi opreme nakon inicijalne su deformacije mogli pasti na dno, ali bit će ih teško uočiti na tolikoj površini.
Prema Grgićevim riječima, kada se na nosač pod opterećenjem postave trake srebrnog vodiča, on svojom deformacijom mijenja protok struje te se tom jednostavnom tenzometrijskom metodom mjeri naprezanje.
- Titan je među prvim civilnim podmornicama imao ovu tehnologiju za praćenje stanja trupa u stvarnom vremenu koja konstantno procjenjuje stanje podmornice. Podmorničar je trebao na vrijeme dobiti signal o potencijalnim problemima te odmah zaustaviti spuštanje i krenuti u povratak na površinu, ali to se nije dogodilo. Kontakt je izgleda prekinut na približno 3300 metara i to je vjerojatno bio trenutak pogibelji – ističe Grgić.
