Zagušljiva soba bez prozora u starom dijelu Dubaija, ne veća od 15 kvadrata, stan je gdje žive devetorica nadničara s Filipina. Osmorica su odrasli koji mukotrpno rade u tom arapskom emiratu kako bi nevelik višak svojih mizernih plaća poslali kući.
Deveti je stanar šestogodišnji dječak Jerry. Jerry dijeli krevet s majkom Neng, voli Peppu Pig, krafne i plesati. Nikada nije bio kod liječnika, nikada nije bio u vrtiću. Nikada neće ići u školu. Mala, mračna sobica jedino je mjesto što ga poznaje.
Jerry je dijete bez državljanstva, rodnog lista i praktički ne postoji, piše britanski list Guardian u priči o tajnim maloljetnim stanovnicima Ujedinjenih Arapskih Emirata. Za državu oni ne postoje.
Od 9,4 milijuna stanovnika u UAE-u oko 70 posto su migranti na minimalnim plaćama. Ključan su dio gospodarstva, rade u građevini i trgovini, kao posluga ili vozači. Njihova su prava minimalna, ali u slučaju da dobiju dijete izvan braka, kazna je zatvor, baš kao i za žene iz Emirata. U slučaju migranata, posebice se rigorozno prati da poštuju zakon zemlje domaćina, prenosi Jutarnji list.
Život nepostojećeg djeteta
Jerryjeva majka Neng prije deset je godina stigla u UAE kako bi radila kao kućna pomoćnica. Njezini gazde, kaže, zlostavljali su je, pa je pobjegla. Budući da nije imala posao, njezina viza postala je nevažeća. Međutim, siromaštvo u rodnim Filipinima činilo joj se još gorom opcijom pa se nije vratila kući. Ostala je ilegalno živjeti u Dubaiju. Da nevolja bude veća, zatrudnjela je s muškarcem koji ju je pozvao da s njim živi, a kada je zatrudnjela, izbacio ju je iz kuće. Znala je da joj za seks izvan braka prijeti zatvor do godinu dana. To nije mogla dopustiti pa je tada, prije šest godina, započeo Jerryjev život nepostojećeg djeteta.
Zakoni o kontroliranju seksa izvan braka u UAE-u se rigorozno provode, toliko da su neke žene odbijale prijaviti silovanje iz straha da će zbog “ilegalnog seksa” završiti iza rešetaka. Liječnik kojem dođe neudana trudnica dužan ju je prijaviti policiji. Neke strane radnice to rješavaju napuštajući zemlju, neke se odluče na ilegalni pobačaj. Kao i stotine Filipinki kojima povratak kući nije opcija, Neng je odlučila sakrivati trudnoću.
“Boje se da ne izgube posao i da njihove obitelji kod kuće izgube prijeko potreban prihod. Deportacija je za mnoge od njih jednostavno neprihvatljiva”, tvrdi Barney Almazar, odvjetnik koji pomaže radnicama u Emiratima.
Neng je rodila uz pomoć neslužbene babice, u stanu svojega prijatelja. Jerry otada nije napustio izbu gdje danas stanuju. Njegova majka pronašla je posao služavke kod jedne filipinske obitelji u Dubaiju koja je plaća premalo koristeći činjenicu da Neng zbog ilegalnog statusa nema izbora.
Neng priča da zarađuje oko 500 KM mjesečno, od čega smještaj plaća 250 KM. Ona i sin jedva spajaju kraj s krajem, no koja stotina svaki mjesec odvoji se za obitelj na Filipinima. Tih nekoliko stotina mjesečno dovoljan su, tvrdi, razlog za ostanak u Dubaiju. Zbog takvih uvjeta - u sobici u kojoj spavaju i hrane se okruženi žoharima i bubama - Jerry se osjeća tjeskobno.
“Ništa ne osjećam. Bolestan sam, a ne mogu ozdraviti”, kaže dječak. Zbog toga se Neng, iako nevoljko, planira predati vlastima i ipak vratiti na Filipine nakon što odsluži kaznu.
Strah od kazne
Iako se Jerryjeva sudbina čini strašnom, njegova majka još je uz njega. Mnoge migrantkinje zbog straha od zatvora i nemogućnosti da se brinu za dijete dok rade odlučuju napustiti svoju novorođenčad. Druge žene tada preuzimaju brigu za ostavljene bebe. Jedna je od njih Joanne, filipinska medicinska sestra koja u Dubaiju živi deset godina. Posljednjih 15 mjeseci brine se za curicu Rosamie. U sobi u kojoj živi s pet drugih žena jednog dana prije godinu dana osvanula je beba, priča svoju priču Joanne. Bila je sama i plakala je. Bilo je to novorođenče prijateljice jedne od Joanneinih cimerica.
Idući dan djeteta više nije bilo, a onda se nakon mjesec dana ponovno pojavilo.
“Za to vrijeme bila je u drugim kućama. U međuvremenu je dobila osip”, pripovijeda Joanna. Medicinska sestra počela se brinuti za dijete dok se po nju ne vrati majka. “Pitala sam filipinski konzulat za savjet. Rekli su mi neka pričekam da se majka vrati. No, mislim da ova beba zasad ostaje naša”, kaže Joanne.
Zahvaljujući njezinu radu u bolnici, curica ima pristup medicinskim potrepštinama. Žene s kojima živi dobro se za nju brinu i Rosamie je trenutačno sretno dijete koje obožava svoju lutku, a govori i engleski.
“Uvijek joj govorim da je jako volim. Želim da ima normalnu budućnost”, ističe njezina zamjenska majka Joanne.
Međutim, Joanne bi mogla u zatvor jer živi s djetetom koje nije njezino. Zato očajnički pokušava posvojiti Rosamie, ali u UAE-u samo emiratski građani imaju pravo posvajanja. Takvih slučajeva, potvrđuje Joanne, ima još. Prišlo joj je nekoliko žena tražeći savjet zbog brige za napuštenu djecu.
Pravih statistika o broju žena koje se nalaze u situaciji poput Joanne i Neng nema. Poznato je jedino da se procjenjuje kako oko 40 neudanih majki svaki mjesec zakuca na vrata filipinskoga konzulata tražeći savjet. No, prava brojka sigurno je mnogo veća.
Osim toga, strašna je činjenica da su trenutačno zatvorski odjeli za bebe i djecu u zatvorima Dubaija popunjeni jer su mnoge majke već učinile ono što Neng planira - predale su se na odsluženje kazne.
Postoji li nada?
Ipak, postoji i tračak nade za ove male obitelji, piše Guardian. Zaklada za žene i djecu u Dubaiju, nevladina udruga, pomaže majkama koje se nađu u naizgled bezizlaznoj situaciji.
Ghanima Hassan Al-Bahri, jedna od direktorica, tvrdi da je udruga pomogla desecima majki da izbjegnu zatvorsku kaznu. Nadaju se da bi to moglo postati pravilo. “Vjerujem da postoji prostor za napredak. Uostalom, koji je smisao u tome da ih se stavlja u zatvor”, zaključuje Al-Bahri.
