Bio sam skeptičan po pitanju COVID-19. Nisam išao za nekom pretjeranom zaštitom. Ta mi je bolest bila još smješnija kad sam se u prosincu zarazio i prebolio lakši oblik. Međutim, danas se nosim s posljedicama o kojima nisam ni sanjao i sad vidim da to uopće nije zezancija kako sam mislio – iskreno nam je ispričao Marijan Karadakić, 30-godišnji ekonomist iz Zagreba.
Bolest s više lica
Kroz COVID-19 je prošao s laganim peckanjem u glavi i sinusima, dvodnevnom laganom boli desne strane pluća i temperaturom do 38,8. Sve skupa 4-5 dana, nakon čega kao da ništa nije bilo. Na Badnjak počinju problemi. Zdrav rukometaš koji nikad nije imao problema s tlakom, osjetio je usred noći da mu nije dobro.
– Izmjerio sam tlak i bio je 175/117, puls 188. Prepao sam se. Ponovio sam pa probudio oca misleći da krivo mjerim, no brojke su bile tu negdje. Onda sam se sjetio da sam nekoliko dana prije osjetio oštru bol u prsima. Otišli smo na Rebro, napravili su mi pretrage i opservirali me te otpustili, kazavši kako je moguće da je posrijedi post-COVID sindrom. U isto je vrijeme tamo s istim simptomima bilo još petero mladih ljudi – napominje Marijan. Oko Badnjaka je počeo i snažno kašljati.
– Taj suhi kašalj je bio toliko jak da je nekad tjerao na povraćanje. Sirup ne pomaže. Od kašlja sam toliko gubio dah da ne bih mogao ni dvije riječi sastaviti. Jednu večer sam bez prestanka kašljao 15 minuta, nije bilo vremena od kašlja uzeti zrak pa sam opet završio na hitnoj. Jedva sam davao podatke od kašlja, no rekli su mi da se naručim u post-COVID ambulantu.
Sredinom veljače naručili su me za 3. svibnja, nema termina – kaže Marijan.
Gušen kašljem, treći je put došao na hitnu sredinom ožujka; RTG ni tada ništa nije pokazivao, CRP tek malo povišen. Pretpostavili su upalu plućne ovojnice i dali mu kodein koji je konačno ublažio kašalj. Dobio je i dvije doze sumameda, za koji su ustvrdili da je zasigurno spriječio neku superinfekciju.
– CT je pokazao da nemam plućnu emboliju, ali pluća su mi sada puna limfnih čvorova, na desnoj strani je neka mrlja od 5 mm, a nešto mi nije u redu ni sa štitnjačom, desni režanj je smanjen. To je trenutačna dijagnoza. Zadnjih 15-ak dana mi je bolje, ali ne sasvim dobro. Pri svakom udahu kao da mi teška ploča leži na prsima. Najgore je navečer, boli u prsima, hropćem dok dišem na usta. Čekam nalaze i daljnju terapiju – zaključio je svoju ispovijest Marijan.
Za razliku od njega, Ružica Župan (64) imala je teži oblik COVID-19. U KB Dubravi u siječnju bila je na kisiku, provela je tjedan dana na intenzivnoj i dva tjedna na odjelu. Kosa joj i dalje jako opada, zaboravljiva je i pluća su joj oštećena 50%. Pogodila ju je i periferna pareza facijalis – usna joj se iskrivila i objesila, kao kod moždanog udara. Srećom, nakon nekoliko tretmana akupunkturom u prvoj neurološkoj post-COVID ambulanti u sklopu Zavoda za neuroimunologiju Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice, stanje joj se popravilo.
– Kao posljedica COVID-19 može se javiti i Guillain-Barréov sindrom ili akutni uzlazni polineuritis. Imamo i pacijenticu koja je u listopadu preboljela lakši oblik bolesti, a nakon mjesec dana javili su se bolovi i slabost u rukama, što nije bilo prepoznato pa je liječena kod ortopeda mjesec dana i onda slučajno došla kod nas. Liječili smo je imunoglobulinom, bila je u toplicama, ali i dalje nije dobro. Sada joj radimo plazmaferezu, metodu izmjene plazme – navodi prof. Vanja Bašić Kes, predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a SM.
Ističe da do sada nije naišla na bolest s tako različitim posljedicama, a kao neuroimunolog svake godine poslije gripe vidi razne bizarne posljedice. Da će pacijenti koji su oboljeli od COVID-19 određeno vrijeme imati posljedice, neovisno o težini preboljele bolesti, vidjelo se krajem prošle godine. Pacijenti koji su imali blage tegobe odjednom su se nakon nekoliko tjedana javili sa simptomatologijom koja se isprva nije povezivala s COVID-19. Oko 40% ih je imalo neurološke simptome – glavobolju, vrtoglavicu, utrnulost ruku i nogu, bol u području vratne ili lumbosakralne kralježnice, dugotrajne zaostale smetnje njuha i okusa. Stoga su u Vinogradskoj odmah u siječnju pokrenuli post-COVID neurološku ambulantu.
– Mislim da ćemo imati sve više takvih pacijenata. Zasad nema znanstvenih dokaza, već tek stječemo iskustva, ali isprva je bilo rečeno da će posljedice trajati tri mjeseca, pa šest, a sad već imamo pacijente čiji simptomi traju godinu dana. Moje mišljenje, na temelju dugogodišnjeg bavljenja neuroimunologijom, da će posljedice biti dugotrajne jer je riječ o neurotropnom virusu, to znači virus koji ima mogućnost da se naseli i na središnji periferni živčani sustav i može ostaviti trajne posljedice. Rezultat može biti za 10-15 godina u vidu demencije, Parkinsonove i drugih neurodegenerativnih bolesti – opisuje prof. Bašić Kes. Ima, kaže, bizarne slučajeve pacijenata sa zaduhom i kroničnim umorom, što može biti zbog respiratornih tegoba, no kad se vrate s potpuno urednim nalazom iz pulmoloških ambulanti, određeni postotak njih pokaže se kao pacijenti koji su preboljeli mijalgični encefalomijelitis, što je granično područje kronične upale mišića kao neurološke priče kojoj treba vremena da se sanira, a kod dijela pacijenata je pitanje hoće li se uopće do kraja sanirati.
Terapija na vidiku
Gotovo svaki drugi pacijent koji je prebolio akutni COVID-19 ima najčešće šest post-COVID simptoma, od kojih su najčešći opći umor i smanjena tolerancija napora odnosno nedostatak zraka, koji se javljaju i u COVID-19.
– Ostali su simptomi prisutni kod manjeg broja pacijenata, od neuroloških tipa glavobolje, nesigurnosti pri hodu, smetnje pamćenja, trnci u rukama i nogama, mišićna slabost, pa preko nereguliranog arterijskog tlaka koji je prije bio u granicama normale, neregulirane šećerne bolesti, preko nekih kožnih promjena, opadanja kose, smetenje njuha – kaže prof. Nevenka Piskač Živković, voditeljica Respiracijskog centra u KB Dzbravi.
Razlika je, dodaje, u tome što bolesnici koji su imali težu kliničku sliku imaju više posljedičnih simptoma, između 7 i 10, a oni koji su imali blažu sliku imaju ih manje. No, i jedni i drugi mogu razviti ozbiljne simptome kao što su krvni ugrušci u manjim krvnim žilama. – Neki pacijenti mogu imati blagi klinički oblik, a da se nakon mjesec dana pojavi teško disanje, neki tada prvi put dobiju temperaturu, tako da su sve opcije otvorene. Bolesnici koji imaju produženu upalu pluća dosta dobro reagiraju na kortikosteroide, ali to mora biti terapija u kontroliranim uvjetima. Pacijentima kojima na perfuzijskoj scintigrafiji pluća potvrdimo ugruške u malim krvnim žilama dajemo antokoagulantnu terapiju. Sad nam na kontrolu stižu prvi pacijenti, vide se dobri rezultati i moram priznati da smo zadovoljni jer možemo neke stvari popraviti – optimistična je prof. Piskač Živković.
