Sankcije su jedno od oružja kojim se američki predsjednik Donald Trump često i rado koristi. Trump je samo ove godine nametnuo ili produljio sankcije nizu zemalja poput Turske, Irana, Sjeverne Koreje, Venezuele i Sirije, a sada prvi put u poslijeratnoj povijesti američka strana uvodi sankcije protiv europskih kompanija zbog sudjelovanja u nekom investicijskom projektu.
Schröderova uloga
Naravno, riječ je o njemačko-ruskom projektu Sjeverni tok 2, koji je postao trn u oku Washingtonu. Nakon što je Trump potpisao prijedlog zakona kojim se omogućava uvođenje sankcija za kompanije koje sudjeluju u gradnji plinovoda Sjeverni tok 2 i Turski tok, iz Berlina su optužili Washington da američke sankcije predstavljaju “nedopustivo miješanje u unutarnje poslove”, a sankcijama se protivi i Bruxelles.
Riječ je o dosad neviđenoj eskalaciji energetskog rata, u kojem se Rusija i SAD bore za prevlast na europskom energetskom tržištu. Slučaj je još zanimljiviji s obzirom na to da se sankcije neće moći implementirati prije sljedeće godine, a i jedan i drugi projekt su pred dovršetkom. Kada je riječ o Sjevernom toku 2, preostalo je postavljanje manje od 300 od ukupno 2000 kilometara plinovoda, što bi trebalo biti dovršeno vrlo brzo.
Sjevernim tokom 2, čija trasa uglavnom prati postojeći Sjeverni tok, ruski će se plin transportirati u Njemačku preko Baltičkog mora, zaobilazeći Ukrajinu i Poljsku. Sjevernim tokom 2 omogućit će se udvostručavanje isporuka ruskog plina Njemačkoj. I plinovod Turski tok, kojim će ruski plin preko Crnog mora i Turske stizati u istočnu Europu, također je pred dovršetkom i za nekoliko tjedana trebao bi biti pušten u rad.
Njemačka je glavni korisnik Sjevernog toka 2, iza kojeg stoji tvrtka Nord Stream 2, koja je pak u stopostotnom vlasništvu ruskog državnog koncerna Gazprom. Na čelu tvrtke Nord Stream 2 bivši je njemački kancelar Gerhard Schröder, koji je dugogodišnji prijatelj ruskog predsjednika Vladimira Putina. U projektu vrijednom 9,5 milijardi eura sudjeluje pet europskih kompanija: Uniper, Wintershall, OMV, Engie i Royal Dutch Shell. Američke sankcije, koje obuhvaćaju zabranu poslovanja i zamrzavanje imovine, posebno ciljaju tvrtke koje su uključene u postavljanje cijevi plinovoda, zbog čega je koncern Allseas, koji je radio na polaganju, ovih dana objavio da se povlači iz projekta.
Schröder je nedavno upozorio kako iza američkog protivljenja projektu stoji “egoizam” s obzirom na to da SAD želi na europsko tržište plasirati svoj ukapljeni zemni plin (LNG) dobiven metodom frackinga. Američka strana želi da Europa kupuje plin od SAD-a, a ne od Rusije, zbog čega je posljednjih godina puno uložila u izgradnju infrastrukture za LNG, a u Sjevernom toku 2 vidi samo još jedno sredstvo kojim Rusija želi proširiti svoj utjecaj i povećati europsku energetsku ovisnost od svojih energenata.
Žrtve Ukrajina i Poljska
Njemačka, međutim, planira zatvoriti sve nuklearne elektrane i termoelektrane na ugljen, pa Sjevernim tokom 2 – premda su u ovom trenutku i kapaciteti postojećeg Sjevernog toka iskorišteni tek polovično – želi osigurati opskrbu plinom dok ne osigura prelazak na energiju iz obnovljivih izvora, za što će vjerojatno trebati desetljeća. Njemačka energetska strategija, međutim, ne sukobljava se samo s američkim interesima nego i s interesima dosadašnjih tranzitnih zemalja, Ukrajine, Poljske i baltičkih zemalja, koje njemačko-ruski plinovod zaobilazi i koje zato ostaju bez golemih prihoda.
