Austrija je jedan korak od toga da postane prva zemlja Europske unije u kojoj će predsjednik biti pripadnik krajnje desnice, što je posljedica sve većeg nezadovoljstva političkim establišmentom i migrantskom krizom.
Austrijanci će u nedjelju izaći na drugi krug predsjedničkih izbora. U prvom je kandidat protuislamske i euroskeptične Slobodarske stranke (FPO) Norbert Hofer osvojio 35 posto glasova. Njegov protukandidat Alexander van der Bellen, neovisni kandidat s potporom Zelenih, u drugi je krug ušao s 21 posto glasova.
Obojica su glatko pobijedila kandidate socijaldemokrata i narodnjaka, dominantnih stranaka na austrijskoj političkoj pozornici. To je odmah izazvalo potres među vladajućim socijaldemokratima pa je donedavni kancelar Werner Faymann prisiljen na ostavku. Naslijedio ga je šef Austrijskih željeznica Christian Kern.
Austrijski predsjednik ima ceremonijalnu ulogu, ali u teoriji može raspustiti vladu i izazvati političku krizu u zemlji. Također je i vrhovni zapovjednik austrijskih oružanih snaga.
Pobjednik onaj koji privuče neodlučne
Po anketama provedenim prošli vikend, Hofer ima podršku 53, a Van der Bellen 47 posto među sigurnim biračima. Ključan faktor za izboru pobjedu bit će, međutim, trećina neodlučnog biračkog tijela.
Norbet Hofer (45) zrakoplovni je inženjer koji se krajnoj desnici pridružio prije 20 godina i polako se iz regionalne politike u Gradišću uspeo do nacionalne scene. U saveznom je parlamentu od 2006. i trenutačno mu je potpredsjednik.
Hofer je poznat kao prijateljsko lice FPO-a, suprotno od agresivnog čelnika stranke Heinz-Christian Strachea. Neovisno o tome, imao je veliku ulogu u pisanju protuuseljeničke stranačke platforme.
Otac je četvero djece i hoda pomoću štapa, što je posljedica ozbiljne ozljede nakon paraglajderske nesreće.
Van der Bellen je ugledni ekonomist koji je ušao u politiku tek kad mu je bilo pedeset. Bio je predsjednik stranke Zeleni do 2008. godine. Miran je i odmjeren retoričar što mu je donijelo ugled i mnogo šire od lijevog političkog spektra.
Taj 72-godišnji pasionirani pušač službeno se natječe kao neovisni kandidat kako bi privukao više birača, ali mu kampanju financiraju i organiziraju Zeleni.
Obojica se osramotila u debati
Tjedan dana uoči presudnog kruga austrijskih predsjedničkih izbora 22. svibnja, dvojica kandidata Alexander Van der Bellen i Norbert Hofer suočila su se u TV duelu, a prema ocjenama promatrača oba kandidata su pokazala vrlo nisku razinu političke i retoričke kulture.
"Oba kandidata su se osramotila i u dobroj mjeri naškodila ugledu funkcije predsjednika Austrije. To je bilo hrvanje u blatu", rekao je politolog Thomas Hofer za javni servis ORF.
Dnevnik "Kronen-Zeitung" okarakterizirao je TV duel kao "diskusiju na najnižoj razini" te se na kraju upitao: "I ova dvojica žele u Hofburg (predsjednička rezidencija)?".
Prema ocjeni analitičara 45-minutno sučeljavanje, koje je obavljeno bez voditelja i prethodno zadanih tema, svelo se na osobna prepucavanja dvojice političara bez približavanja važnim temama poput odnosa prema Europskoj uniji, borbi protiv rekordno visoke stope nezaposlenosti ili izbjegličke krize.
Norbert Hofer svom je suparniku Alexandru Van der Bellenu, neovisnom kandidatu kojeg podržava stranka Zeleni, veći je dio sučeljavanja predbacivao pripadnost eliti "koja nema veze s običnim narodom". Usput ga je nazvao i "zelenim fašistom".
Van der Bellen, umirovljeni sveučilišni profesor ekonomije, svog je suparnika, zrakoplovnog tehničara i bivšeg zaposlenika kompanije Lauda Air, optužio kako bi predsjedničku funkciju htio iskoristiti u autoritativne svrhe te, kako je najavio, raspustiti vladu.
"Temeljna razlika između Van der Bellena i Hofera njihov je stav prema Europi", kaže Anton Pelinka, politolog sa Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti.
Proeuropski Van der Bellen je "tipični europski zeleni" koji privlači mnogo glasova žena. Hoferove pristaše su u većini slabije obrazovani muškarci, kaže Pelinka.
New York Times: Austrijski izbori veliko su upozorenje Europi
Iako predsjednik Austrije, spomenuto je ranije, igra tek ceremonijalnu ulogu, New York Times ove izbore vidi više kao odraz stanja u Europi te, s tom premisom, zaključuje kako bi isti mogli imati dalekosežne posljedice.
"Zapadni će se svijet u ponedjeljak možda probuditi s viješću da je neka europska zemlja, prvi put od poraza nacizma, demokratski izabrala kandidata krajnje desnice da vodi državu", stoji u uvodu teksta Sylvie Kauffman.
New York Times upozorava da nakon austrijskih izbora slijedi glasanje Britanaca o ostanku u EU, a za godinu dana i predsjednički izbori u Francuskoj u kojima bi pobjedu, ako je vjerovati trenutnim anketama, trebala odnijeti Marine Le Pen, koja također pripada krajnje desnom političkom spektru. U međuvremenu, nije nemoguće da Donald Trump zasjedne u Bijelu kuću.
"Ovo nisu orvelovski scenariji. Znakovi slabosti starih demokratskih poredaka su toliko brojni da Hoferova pobjeda u prvom krugu izbora jedva da je došla do glavne stranice europskih novina. Sjećate se da su izbor predsjednika Kurta Waldheima osamdesetih ili budalaštine Jorga Heidera devedesetih smatrani vrlo uznemirujućima? E, to je bilo u prošlom stoljeću. Danas, čudna politika koja se vodi u Austriji nije više izoliran slučaj. Riječ je o trendu diljem Europe", stoji u članku New York Timesa.
Autorica u tekstu, osim Austrije, spominje jačanje desnih pokreta u Finskoj i Norveškoj, a zatim i u Danskoj i Nizozemskoj. U Njemačkoj, stoji u tekstu, antiimigracijska stranka Alternativa za Njemačku postigla je između 12 i 24 posto glasova na izborima u tri savezne države.
"U Hrvatskoj, ministar kulture pokušava rehabilitirati fašističke ideje Ustaša", kad je rast fašizma u pitanju Hrvatska je postala nezaobilazna u stranim medijima.
Slične trendove New York Times vidi i u Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj, ali izbor ekstremnog desničara za austrijskog predsjednika, smatraju, dao bi cijeloj priči novu, veću dimenziju jer Austrija je dio stare Europe, stoji u tekstu.
Krajnja desnica doživljava uzlet, piše New York Times, iz nezadovoljstva građana koje nema u svim zemljama isti uzrok, ali ima isti obrazac - bijes prema vladajućim elitama i institucijama. New York Times to naziva i trans-atlantskim fenomenom zbog kojeg danas desnica u svijetu može govoriti ono što je prije deset godina bilo nezamislivo.
