Decu treba učiti pravim porodičnim vrednostima, a između ostalog i kako da se odbrane i upotrebe oružje..., naprave sebi zaklon, sklonište i slično. Ovo je jedan od bezbroj sličnih komentara ispod vijesti o tome kako su djeca iz Srbije pobijedila na natjecanju u bacanju noževa u fiksnu metu. Taj “veliki uspjeh” dogodio se lani u Pavlovski-posadskom okrugu u Moskovskoj oblasti.
U kampu je bilo oko 400 djece u dobi od 14 do 18 godina, iz različitih regija Rusije te “bratskih zemalja” - Srbije, Bjelorusije, Crne Gore, Republike Srpske i Bugarske. Išli su na poziv Ruske Federacije, a djeca su ratnih veterana okupljenih u Udruženju učesnika u oružanim sukobima na prostoru bivše Jugoslavije.
Predsjednik udruženja, Željko Vukelić, izjavio je za srpske medije kako će i potkraj ovog mjeseca povesti djecu na takvo okupljanje u Rusiji, njih desetak, za koje je osiguran novac za troškove.
- To nije vojni kamp, kako su pisali pojedini mediji, već omladinsko-patriotski. Stvari koje se ondje uče poučne su i korisne za djecu – rekao je Vukelić za Blic.
No Aleksandar Panić, predsjednik subotičkog ogranka tog udruženja, koji je bio i vođa puta, lani je izjavio kako su djeca imala priliku steći znanja o raznim vojnim disciplinama kao što su individualna i grupna taktika, obuka iz oblasti ratne medicine, alpinistička obuka, preživljavanje, vježbe gađanja, sigurnosti u zoni borbenih djelovanja, komunikacije, rukovanje oružjem, inženjerijska i izviđačka obuka, piše Express.
– Postoji mogućnost, ali i želja pojedinaca, da se i u Srbiji otvori sličan omladinsko-patriotski kamp u kojemu djeca prolaze gotovo vojnu obuku, uče se disciplini, taktici, rukovanju vatrenim oružjem, jurišnim puškama, pa čak i snajperima, ali i noževima… Projekt otvaranja kampa te vrste našao se i pred našim ministarstvom obrane, od kojeg je tražen novac za to – objavio je Blic nedavno navodnu izjavu Željka Vukelića.
Za sav iole normalan svijet dobra vijest je to što inicijatori nisu dobili novac od ministarstva. Ni odgovorili im nisu, nisu se ni izjasnili kakav je njihov stav o otvaranju takvoga kampa. Nadajmo se kako nije riječ samo o sporosti državne administracije. Usto, odlazak tinejdžera u kamp u dva navrata prošle godine izazvao je izvjesnu buru, pa i ponovno, prije nekoliko dana, kad je Radio Sloboodna Europa objavio kako je grupa E.N.O.T. Corp, čiji članovi vode kamp u Rusiji, zapravo – ultranacionalistička.
Udruženje učesnika u oružanim sukobima na prostoru bivše Jugoslavije jedna je od pet veteranskih organizacija koje su u Novom Sadu utemeljile regionalnu koaliciju veteranskih udruženja kako bi “propagirale mir, pomirenje i razumijevanje”.
– Moramo nadići predrasude, čuti drugu stranu i zauzimati se za suživot i mir - kazao je svojedobno ratni vojni invalid Vukelić, čije udruženje ima članstvo u 12 gradova u Srbiji.
– Otpora ima, bilo ih je i bit će ih, ali imamo kredibilitet jer smo osobno stradali u ratu. Mržnju najčešće šire huškači i veliki nacionalisti koji su bili daleko od ratišta. Ali ako mi, invalidi rata s prve crte ratišta, imamo snage boriti se protiv predrasuda i mržnje, onda svatko može imati tu snagu.
Izjavio je i kako je njegovo udruženje spremno pomoći obilježavanju mjesta zarobljavanja hrvatskih boraca u Stajićevu. Ali, ne lezi vraže, što bismo rekli...
– Međutim, smatramo kako mjesta terora i zločina treba obilježiti i u Hrvatskoj i u Srbiji. Postoji zamisao da se u Stajićevu postavi spomen-ploča, ali i da se obilježi Žirovac kraj Dvora na Uni, gdje su u Oluji nastradali Srbi – kazao je Vukelić i dodao da su općinske vlasti Dvora na Uni odobrile mjesto za podizanje spomenika, ali da početak gradnje spomen-obilježja koči hrvatska vlast.
Vukelić tvrdi kako bi udruženje samo organiziralo takav kamp u Srbiji ako bi imalo novca.
– Ruski su instruktori voljni doći i pomoći nam, a za takav kamp ne treba previše novca – uvjeren je Vukelić.
Kampova sličnih ovom ima u mnogim zemljama, ali je ovaj u blizini Moskve izazvao brojne kontroverze, ponajviše zato što obuku vrše ljudi koji su prošli mnoga ratišta, a neki su sudjelovali na proruskoj strani u sukobima u Ukrajini. Unatoč tomu ili, zapravo, upravo stoga programe “omladinsko-patriotskih kampova” podržala je ruska vlada, ni manje ni više nego u okviru četverogodišnjeg programa “Patriotsko obrazovanje građana Ruske Federacije”.
A djeca ko djeca, kao prazna su ploča na kojoj možeš ispisati što hoćeš. Pa tako mlada Dajana iz Subotice reče nakon povratka iz okolice Moskve:
– Ovo je za mene bilo nezaboravno iskustvo. Rusija je ogromna zemlja, Moskva je prelijep grad, a osjećaj je neprocjenjiv. U kampu smo mogli naučiti da život nikad neće biti blag prema nama pa moramo biti spremni na brojne izazove. Nadam da će sljedeći put i druga djeca imati priliku doživjeti ove prelijepe trenutke.
