Šest sati kasnije, bit će u Kijevu, zajedno s dragocjenim teretom dokumenata skrivenih u kutijama nagomilanim na stražnjem sjedalu, nakon četverodnevne misije na neprijateljskom teritoriju. Dokumenti su uključivali papire ruskog ministarstva unutarnjih poslova i vojne zapovijedi, zaplijenjene iz službenih zgrada u Sudži, gradu u središtu ukrajinske iznenadne operacije Kursk.
“U to vrijeme sve je bilo maglovito, tek kasnije kad izađeš shvatiš gdje si upravo bio i što si radio”, rekao je Artem, jedan od trojice, koji su razgovarali na stanici uz cestu samo nekoliko sati nakon napuštanja ruskog teritorija, piše Guardian.
“Davida protiv Golijata”
Ukrajinski upad u Rusiju, koji je sada u svom četvrtom tjednu, bio je šokantan i neočekivani izazov Kremlju. Odjednom su ruske zastave te koje se skidaju s administrativnih zgrada, ruski civili koji se sklanjaju dok vojnici strane vojske patroliraju njihovim ulicama, a Rusija se bori da dokaže da ima kontrolu nad svojim davno utvrđenim granicama.
Čak i dok su ukrajinske trupe pod stalnim pritiskom na drugim dijelovima bojišnice, prodor u Rusiju pružio je prijeko potrebno podizanje morala unutar Ukrajine, nakon mjeseci turobnih vijesti.
“Oni su u očajničkoj bitci Davida protiv Golijata i to odgovara njihovom buntovničkom duhu”, rekao je jedan zapadni diplomat u Kijevu, dodajući da je operacija Kursk posljednjih tjedana nemjerljivo podigla raspoloženje među političkom elitom.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i njegov vrhovni vojni zapovjednik razgovarali su o planovima, a samo je nekoliko ljudi uključeno u taj krug. “Na temelju dosadašnjeg iskustva ovog rata, što manje ljudi zna za operaciju, to će ona biti uspješnija”, rekao je Mihailo Podoljak, suradnik Zelenskog, u intervjuu u Kijevu.
Puste ulice
U Sumiju, ukrajinskom gradu najbližem granici, mještani su tjednima prije upada primijetili kako se grad i okolna područja pune vojnim osobljem, ali nisu znali zašto. “Ljudi su se raspitivali tražeći slobodno mjesto za iznajmljivanje gdje bi vojnici mogli odsjesti. Tek kasnije, kada je operacija započela, bilo je jasno”, rekao je Dmitro Tiščenko, izvršni direktor cukr.city, internetskog portala posvećenog vijestima i kulturi u Sumiju.
Same trupe također nisu bile upozorene na ono što će se dogoditi. “Mislili smo da smo prebačeni ovamo kako bismo izvršili obrambeni rad protiv mogućeg ruskog upada”, rekao je jedan vojnik koji je u tom području tjedan dana prije početka napada.
Ukrajina je prošli tjedan tvrdila da kontrolira gotovo 1.300 četvornih kilometara ruskog teritorija, koji se sastoji od 100 naselja – uglavnom malih sela, ali uključujući grad Sudžu, dom 5.000 ljudi prije napada. Cesta od Sumija do granice i dalje je puna vojnih vozila, s vojnicima koji voze sve, od motocikala do tenkova u Rusiju.
U Sudži, kažu ukrajinski vojnici, ulice su uglavnom puste, au zraku se osjeća truli miris. Mnogi su ljudi pobjegli dublje u Rusiju na početku ofenzive, ali oni koji su ostali sada su odsječeni, bez izlaza, bez struje i bez mobilnog prijema. Ukrajinski vojnici koji patroliraju ulicama jedini su im izvor informacija.
“Kažemo im da su ukrajinske snage zauzele grad Kursk i marširaju na Moskvu i da je vrijeme da nauče ukrajinski”, nasmijao se jedan vojnik koji je nedavno bio u gradu. Vojnici se i Sudži slikaju s trofejima – od ruskih zastava i plakata zaplijenjenih sa službenih zgrada do majica s likom Vladimira Putina uzetih sa štandova na tržnici – ali kažu da ne izazivaju isti teror koji su ruski okupatori izveli nad ukrajinskim gradovima.
Sudža je sada pod potpunom kontrolom Ukrajine već dva tjedna, ali ruski dronovi ostaju stalna prijetnja. Jednom prilikom, dok je čistio napušteni ruski rov, Artem je ugledao nešto neobično te špomslio da je to ruski vojnik u bijegu. Upravo se spremao pucati kad je shvatio da je netko ostavio ogledalo u rovu, a on vidi svoj odraz. “Puzite kroz šume u mraku i shvatite da ste potpuno sami, točno unutar neprijateljskog teritorija”, rekao je Serhii, drugi član tima.
Za sada se čini da je napredovanje Ukrajine u zastoju, ali ni Rusija nije uspjela vratiti teritorij. Kijev kaže da nema interesa pokušavati pripojiti rusku zemlju, ali za sada želi zadržati kontrolu nad onim što je uzeo.
“Mi nismo Rusija, ne želimo ponovno pisati naš ustav kako bismo dodali ove teritorije… Naši su zadaci potisnuti rusko topništvo i druge sustave dalje, uništiti skladišta i drugu vojnu infrastrukturu koja se tamo nalazi, te također utjecati na javno mnijenje u Rusiji”, rekao je Podoljak.
Crvena linija Ukrajine
Mnogi u Kijevu upad vide kao poruku međunarodnim partnerima Ukrajine, u vrijeme kada su sve glasniji glasovi koji sugeriraju da bi neki oblik pregovora mogao biti neophodan u srednjoročnoj budućnosti.
“Ukrajina pokušava utjecati na Rusiju kako bi imala stvarne pregovore, a ne kapitulaciju zapakiranu kao pregovore”, rekla je Aljona Getmančuk, osnivačica Centra Nova Europa u Kijevu.
Podoljak je prvo zanijekao da Kijev gleda na buduće pregovore, ali je zatim dodao: “Rusija nije racionalna zemlja. Moglo bi se natjerati na pregovore, ali za to su vam potrebne stvari poput operacije Kursk.”
Getmančuk je rekao da je operacija, čije pojedinosti Kijev nije unaprijed podijelio sa zapadnim partnerima, također nastala iz frustracije opetovanim upozorenjima Washingtona o rizicima eskalacije. “Operacija Kursk bila je signal da zaboravimo na navodne “crvene linije” koje Ukrajina ne bi trebala prijeći”, rekla je.
Drugi cilj operacije bio je zarobiti ruske vojnike i iskoristiti ih kao sredstvo za pomoć u oslobađanju oko tisuća Ukrajinaca koji su u ruskim zatvorima. Ukrajina tvrdi da je zarobila gotovo 600 ruskih vojnika iz regije Kursk, od kojih su mnogi vojni obveznici. Prije tjedan dana Ukrajina je njih 115 zamijenila za isto toliko Ukrajinaca koji su držani u Rusiji.
U pritvoru u regiji Sumi, ruski zatvorenici govorili su o svom šoku zbog rata koji je stigao na ruski teritorij i njihovoj nespremnosti za borbu. Neki su stigli u regiju Kursk samo nekoliko dana ili tjedana prije nego što su uhvaćeni. Guardian je razgovarao s više od desetak ruskih zatvorenika, koji su dali svoj pristanak za razgovor i nisu bili pod nadzorom zatvorskih čuvara dok su razgovarali, ali ih ne citira izravno zbog međunarodnih konvencija oko ratnih zarobljenika.
“Kao građanin Ukrajine prezirem ih, ali se prema njima ponašam onako kako želim da se prema našim zatvorenicima postupa u Rusiji”, rekao je Volodimir, zamjenik načelnika ustanove u kojoj su zatvoreni. “Ako ih možemo iskoristiti da oslobodimo naše momke, onda sam sretan”, dodao je.
Dok je operacija Kursk stvorila trenutak nade, među mnogim ukrajinskim vojnicima i dalje postoji akutna svijest da stvari na istoku zemlje izgledaju sve mračnije, dok se Rusija neprestano približava gradu Pokrovsku. Ako se taj napredak nastavi, pitanja o tome je li se avantura Kurska isplatila vjerojatno će postati glasnija.
Za sada, međutim, operacija ostaje simbol ukrajinskog uspjeha na bojnom polju. “Možemo ga koristiti za stvaranje tampon zone samo na granici kako bismo smanjili napade na nas. A barem imamo zarobljenike za razmjenu i dali smo našem stanovništvu nešto zbog čega će biti sretni,” rekao je Artem.
