Sjedinjene Države na liječenje oboljelih od raka troše dvostruko više od prosjeka visoko razvijenih zemalja, no po rezultatima izlječenja tek su nešto iznad prosjeka, pokazala je nedavna studija.
Rezultati su objavljeni u vodećem američkom medicinskom časopisu JAMA (Journal of the American Health Association).
"Općeprihvaćena je predodžba da, gledajući cijeli svijet, SAD nudi najnapredniju skrb za oboljele od raka“, izjavio je glavni autor studije Ryan Chow koji priprema doktorat na Sveučilištu Yale.
Sjedinjene Države mnogo ulažu u razvoj novih i naprednih metoda liječenja te ih brže odobravaju u odnosu na druge zemlje. No tim istraživača je zanimalo daje li to i bolji ishod liječenja.
Od 22 visokorazvijene zemlje, SAD ima daleko najvišu stopu potrošnje. Ondje godišnje troše 200 milijardi dolara na liječenje raka ili otprilike 600 dolara po glavi stanovnika. Ostale države s visokim dohotkom troše prosječno 300 dolara po stanovniku.
Međutim, istraživači su otkrili da utvrđena veća potrošnja na skrb ne donosi i manju smrtnost od raka.
"Drugim riječima, zemlje koje više troše na njegu oboljelih od raka ne moraju nužno imati bolje ishode liječenja“, rekao je Chow.
SAD je tek nešto bolji od prosjeka, dok šest zemalja - Australija, Finska, Island, Japan, Južna Koreja i Švicarska - imaju bolje rezultate i manje troškove.
Od ispitanih država najnižu stopu smrtnosti od raka imaju Južna Koreja i Japan. Najveću ima Danska, a slijedi je Francuska.
Pušenje je najveći uzrok smrtnosti od raka te bi se očekivalo da će rezultati biti bolji u zemljama s tradicionalno niskom stopom pušača, što Sjedinjene Države jesu.
S obzirom na stopu pušenja, utvrđeno je kako je SAD u sredini. Devet zemalja - Australija, Finska, Island, Japan, Koreja, Luksemburg, Norveška, Španjolska i Švicarska - imaju nižu stopu smrtnosti od raka s obzirom na broj pušača.
Tim navodi da postoji čitav niz čimbenika koji stoje iza porasta troškova u SAD-u.
Na troškove za lijekove otpada 37 posto izdataka iz privatnih izvora osiguranika, a ti su lijekovi u SAD-u mnogo skuplji nego u drugim zemljama.
Za razliku od zemalja s javnim zdravstvenim sustavima, Medicaid (program pomoći u SAD-u za one koji si ne mogu priuštiti redovitu liječničku uslugu) ne može pregovarati o cijenama lijekova.
Osim toga, Američka agencija za hranu i lijekove prilikom odobravanja lijekova ne uzima u obzir cijene, za razliku od drugih zemalja kao što je Velika Britanija gdje se u obzir mora uzeti i isplativost.
Veliki dio rasta potrošnje pripisuje se novijim vrstama lijekova na tržištu kao što su monoklonska antitijela, inhibitori kinaze i inhibitori imunoloških kontrolnih točaka, iako ne postoje čvrsti dokazi u njihovu korist.
U konačnici, liječenje u SAD-u je agresivnije.
"U posljednjih šest mjeseci života američki pacijenti s rakom primaju se na odjel intenzivne njege dvostruko češće nego u drugim zemljama i vjerojatnije je da će primati kemoterapiju“, navodi tim.
Specijalizirana društva zagovaraju više pregleda no što je zadano smjernicama što dodatno povećava troškove. Nadalje, niskorizični tumori poput raka prostate u ranoj fazi, češće su podložni intervenciji unatoč dokazima da bi malo vjerojatno prouzročili štetu ako se ne liječe.
"Ako budu otvorene za promjene, Sjedinjene Države mogu mnogo naučiti od ostalih zemalja“, smatra koautorica studije Elizabeth Bradley.
