Ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine ostat će upisan i po tome što je prvi put sudjelovao i jedan srbijanski dužnosnik. Bilo je previđeno da Veran Matić, posebni izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, bude i dio kolone sjećanja, ali je on to zbog iznenadnih obveza u Beogradu morao otkazati.
Na kraju ipak niste bili u koloni sjećanja?
Nisam bio u koloni, ali sam ipak, prije nego sam krenuo za Beograd, položio vijenac na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Žao mi je, ali nisam imao drugu opciju. Dan prije vijenac sam također položio i u Dunav, u spomen na sve stradale Srbe u Vukovaru, a onda i na mjestu masovne grobnice na Ovčari.
Vidljivo je bilo kako ste pri polaganju vijenca na Ovčari kleknuli podno spomen-obilježja ubijenim ranjenicima i civilima?
Iskreno sam to napravio i opet bih. To je prepoznatljiva gesta Willyja Brandta poslije koje ne treba izmišljati ništa novo. Ona sama najbolje govori što sam mislio učiniti. Želio sam da pokažem svima da postoje ljudi koji razmišljaju na način koji približava ljude, a ne da ih dodatno udaljava, da radi na pomirenju, a ne nekim novim ratovima. Mislim kako je to pravi i zapravo jedini put jer svi zajedno moramo znati da smo prvi susjedi i dijelimo puno toga zajedničkog. Znao sam kako će to naići na razne reakcije.
Kakve su reakcije na tu gestu u Srbiji?
Svjesno sam to učinio i, ponavljam, učinio sam to svjesno. Znao sam da će u dijelu srpske javnosti ta moja gesta naići na osude, ali na to sam računao. Stoga sam i ostao principijelan. Iako sam zadužen za nestale osobe pri Vladi Srbije, ja nisam zaposlen u nekom političkom aparatu, nego ovo što radim radim jer to zaista osjećam. Smatram kako je neophodno uspostaviti međusobno povjerenje kako bismo riješili neka bolna i teška pitanja kao što su pitanja nestalih. Moramo biti svjesni kako je gradnja mira na dugi rok važan posao. Potezi i geste velikih ljudi svakako bi pomogle, ali jako puno malih gesta običnih ljudi su pravi put. Ovo je, koliko god to nekome smetalo, bila jedna od takvih gesta.
Na Dan sjećanja vijenac ste položili i na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata?
Došao sam na Memorijalno groblje gdje su pokopani Vukovarci koji su ubijeni i nastradali da i na taj način odam počast i pijetet žrtvama i iskažem solidarnost s obiteljima žrtava i da se još jednom zavjetujem da ćemo raditi sve da pronađemo nestale kako bi ih obitelji mogle dostojno pokopati i kako bismo uspostavili temelje za međusobno povjerenje i pomirenje, za normalan suživot i ovdje u Vukovaru u Hrvatskoj i između Hrvatske i Srbije. Izražavam veliko žaljenje zbog svega što se dogodilo Vukovaru, Vukovarcima i svima nastradalima na ovim prostorima.
Prvi ste srbijanski dužnosnik koji je dio Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Kako na sve to što ste uradili u Vukovaru gleda Aleksandar Vučić?
Predsjednik Vučić pohvalno je govorio o mojem dolasku u Vukovar, kao i gestama koje sam napravio. Potrebno je znati kako nije postojao nikakav dogovor o tome što ću napraviti i reći u Vukovaru. Geste su tu da se nadograđuju i razvijaju dalje na dobrobit svih. Ovo je jedan od prvih koraka i sada moramo svi zajedno nastaviti da razvijamo te naše odnose.
Kakvi su vaši dojmovi poslije posjeta Vukovaru, svega što ste vidjeli i što ste čuli?
Dosta pozitivno gledam na sve to. Nije bilo nikakvih incidenata osim pojedinih izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, ali to se od njega i moglo očekivati. Sve drugo bilo je više nego pozitivno. I događaji od 17. studenoga kao i s Memorijalnog groblja, a kasnije i sve što se događalo tijekom kolone sjećanja prošlo je dostojanstveno. Uostalom, i predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković pohvalno je govorio o mome dolasku kao i svemu što je rečeno. Ima svakakvih reakcija, ali i svi znamo da postoji snažna polarizacija. Izgradnja mira često je težak i prljav posao i da biste došli do mira, morate se i uprljati. Čovjek mora biti spreman za tako što i mora ostati principijelan.
Može li se očekivati daljnja normalizacija odnosa Hrvatske i Srbije kao i možda da uskoro u koloni sjećanja budu predsjednik ili premijer Srbije?
Postavili smo nove temelje, led je probijen i sada je na politikama dvije države da ih dalje razvijaju i unapređuju. Nije tu važno samo hoće li netko doći ili ne, nego je važan dogovor dva predsjednika, dva premijera ili dvije države da se dogovore oko daljnjih koraka i suradnje. Novi veleposlanik Hrvatske u Srbiji Hidajet Biščević dosta radi na tome planu. Trenutačno su zaleđene pozicije i treba raditi na malim pomacima.
Jeste li se tijekom posjeta Vukovaru sastali se s predstavnicima udruga nestalih osoba?
Nisam jer nije bilo vremena za to. Međutim, vrlo brzo moramo nastaviti razvijati priču koju smo započeli i na kojoj inzistiram kao i na modelima potrage za nestalima. Potraga za nestalima iznimno je važna i tome se moramo maksimalno posvetiti. Neophodno je posebno se posvetiti određenim prostorima. Vukovar je jedan od takvih prostora. Tu su i predjeli pogođeni Olujom.
Što to znači?
Mislim kako na tim prostorima mora biti posebna vrsta potrage za nestalima, uključiti ljude koji su bili tu i slično. Potrebno je ići od čovjeka do čovjeka. Moramo se posvetiti svakom nestalom jer jedino tako možemo doći dio rezultata. Ljudi koji su bili na nekom prostoru možda mogu povezati neku od nestalih osoba s mjestom gdje je netko pokopan ili pak s tijelima koja su i danas u mrtvačnici. Na taj način možemo suziti potragu i lakše doći do identifikacije.
U Hrvatskoj se često čuje da se o nestalima jako puno toga može saznati iz arhiva JNA?
JNA više ne postoji i u međuvremenu je došlo do nekoliko razina promjena. Trebali bismo ustrojiti mješovite timove koji bi pročešljali i srbijanske i hrvatske arhive, ali da se pri tome obvežu kako je to samo radi potrage za nestalima. Kažem to jer se provode usporedo i istrage za ratne zločine pa možda i tu postoje određene blokade. Pitanje nestalih je humanitarno pitanje i njega se mora razdvojiti od svega drugoga.
