Iako su se u Ukrajini značajno pogoršale vremenske okolnosti, borbe na pojedinim dijelovima bojišta ne prestaju. Poglavito se ovdje radi o mjestu Krinki na lijevoj obali Dnjepra u Hersonskoj oblasti te u Avdjejevci u Donjeckoj oblasti. Da bi izbili mostobran u mjestu Krinki koji Ukrajinci grčevito brane i nastoje ga proširiti, Rusi su dovukli moćne samohodne haubice 2S7 Pion kalibra 203 mm. Iako je to oruđe porijeklom još iz Sovjetskog Saveza, uvedene su 1975., i dalje su vrlo efikasno oružje za razbijanje utvrđenih položaja iz daljine. Rusi to i moraju jer su Krinki u dometu ukrajinske vatre s desne obale Dnjepra pa pokušaj pješačkih napada na branjene položaje završava pogubno.
Sličnu taktiku ruska vojska provodi i u Avdjejevki gdje razbijaju položaj po položaj ukrajinske vojske da bi onda napali tenkovima i pješaštvom. Prizori koji dolaze iz tog mjesta sasvim su nalik onima iz Gaze uz dodatak stravičnog broja poginulih na terenu koje očito nitko ne kupi danima. Unatoč takvoj taktici Rusi imaju gubitaka no navodno 40.000 angažiranih vojnika za udar na to najutvrđenije mjesto u Ukrajini garancija je da ćemo napad gledati i dalje. Treća točka gdje se očekuje eskalacija je jug Bahmuta gdje Rusi, izgleda, pripremaju ofenzivu za povrat ranije izgubljenih Andrejevke i Kleeščevke.
Broj ljudi i opremljenost je tema niza tekstova u zapadnim medijima koji izgledaju dosta defetističkim za ukrajinsku stranu. The Wall Street Journal objavio je tekst pod naslovom 'Putin je uložio resurse Rusije na pobjedu u Ukrajini. Može li Zapad to pratit?' s porukom kako ruski predsjednik namjerava nadmoć u ljudstvu i naoružanju svoje zemlje pretvoriti u napredak na terenu a pomoć Zapada Ukrajini slabi. Reuters je objavio tekst s naslovom 'Po koju cijenu?' Ukrajina s naporom jača svoju vojsku pod utjecajem ratnog zamora. I tu se prikazuju priče poput Antonine Danilevič koja se sjeća kako je još lani njezin muž stajao u redu za pristupanje ukrajinskoj vojsci. Sada redova više nema, kazuje nakon godinu i pol dana. Njezin je muž Oleksandr imao tek 25 slobodnih dana otkad je stupio u vojsku.
- Želimo da Ukrajina pobijedi, ali ne kroz napore jednih te istih ljudi. Vojska treba zamjenu i odmor, ali iz nekog razloga to ostali ne razumiju, kaže prisjećajući se kako je njezin muž svadbu svojeg sina gledao putem smartphonea iz Bahmuta. Ukrajina polako dolazi do shvaćanja kako će pobjeda biti jako skupa, a nije ničime garantirana. I tako se ova žena pridružila peticiji od 25.000 potpisa prema predsjedniku Zelenskom u kojoj stoji kako sudjelovanje u ratu ne može ostati na voluntarističkoj bazi jer vojska koja ratuje nužno treba odmora te želi znati kada će iz te vojske moći izaći. Peticiju su pratili i prosvjedi u središtu Kijeva koji su za sada simbolični ali su se ipak dogodili. Prije godinu dana bili bi nezamislivi. Sada je već sasvim očito kako Ukrajina ima problema s mobilizacijom koja ostaje neuspješnom i u nekoliko valova a broj iskusnih vojnika trajanjem borbi stalno pada. Probleme oko cijele ove situacije nedavno je u The Economistu opisao i zapovjednik ukrajinske vojske general Valerij Zalužni navodeći kako je upravo jačanje rezervnog sastava jedan od njegovih glavnih ciljeva. Međutim, Ukrajina ima i zakon koji omogućuje lako izbjegavavanje služenja vojske i mobilizacije.
- Pokušavamo riješiti te probleme. Uvodimo jedinstveni registar vojnih obveznika, a moramo proširiti kategoriju građana koji se mogu pozvati na obuku ili mobilizaciju, govorio je Zalužni. Rusi, međutim, gledaju drugačije na ovakvo pisanje zapadnih medija. U američkom Kongresu traje debata trebaju li Sjedinjene Države nastaviti s dostavom naoružanja Ukrajini u uvjetima kada prijeti kolaps budžeta pa za pomoć treba dizati njegov plafon. Također, zapadna se skladišta prazne a nema ozbiljnijeg uspjeha ukrajinske kontraofenzive. Rusi smatraju da bi ovakvi tekstovi imali namjenu upravo na podizanje zabrinutosti oko mogućnosti da Ukrajina na kraju ne uspije a objavljuju se uoči novog summita NATO-a gdje će se o tome raspravljati.
