Vladimir Putin brutalno je nagazio milijune ljudi kada je počeo sa svojom tiranijom. No, kada siđe s trona, taj će trenutak donijeti novu vrstu kaosa - "šekspirijansku" borbu na nož za vlast, regionalne čelnike "puštene s lanca" i grabež za kontrolu nuklearnog arsenala, navodi se u analizi portala Politico.
O tom postputinovskom svijetu za sada malo tko želi javno govoriti, zazirući od percepcije miješanja u unutarnju politiku Rusije. No, u privatnosti, zapadne zemlje i analitičari razmatraju scenarije o tome što će se događati kada Putin jednom neizbježno ode i kako bi saveznici Ukrajine tada trebali reagirati. - Bit ću oprezan u pogledu nagađanja o političkoj situaciji u Rusiji. Bez obzira na što sve različite analize mogu ukazivati, mislim da mi u NATO-u trebamo biti spremni na sve mogućnosti, a kada je u pitanju Ukrajina, nastaviti je podržavati - rekao je prošli tjedan glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, upitan kako se vojni savez priprema za mogućnost odlaska ruskog čelnika s dužnosti. Jedno je sigurno: tranzicija neće biti "čista".
Postavljaju se brojne dileme koje bi mogle opteretiti zapadne saveznike. Pitanje je koliko oni mogu i trebaju utjecati na proces nasljeđivanja vlasti, što treba učiniti ako se Rusija raspadne i kakav bi odnos trebali imati s Putinovim nasljednikom. - Trebali bismo ostaviti po strani sve iluzije da će ono što će uslijediti odmah biti demokracija. Vjerojatniji su novi problemi – kaže Laurie Bristow, bivša britanska veleposlanica u Rusiji, koja je tu funkciju obavljala od 2016. do 2020. godine.
Putin zasad siguran
Za sada je Putin u sigurnoj poziciji. On još uvijek kontrolira državni aparat, a vojska izvršava njegove ubojite naredbe u Ukrajini. No, Putinova neumorna, uporna invazija na Ukrajinu potkopala je njegov položaj na domaćem planu i produbila neizvjesnosti oko toga tko će preuzeti vlast i kako.
- Za upravljanje stabilnim procesom nasljeđivanja kada dođe vrijeme, što će po Putinovu mišljenju doći na red u vrijeme koje će on odabrati, potreban je visok stupanj konsenzusa elita. Ono što su sada činili je razbijanje tog konsenzusa - dodaje Bristow, napominjući da su elite sada više usredotočene na borbu za moć unutar Kremlja.
Ta bi se borba mogla pretvoriti u krvavu nakon što se otvori mjesto za novog vrhovnog šefa Kremlja. - To bi moglo postati nešto šekspirijansko. Pomislite na Kralja Leara, Rimsko Carstvo, Klaudija ili Igre prijestolja, i to vrlo brzo – kaže William Alberque, bivši direktor NATO-ova centra za kontrolu naoružanja. Alexander Vershbow, bivši visoki dužnosnik SAD-a i NATO-a kaže da je najvjerojatniji scenarij još uvijek "glatka tranzicija" unutar Putinovog trenutačnog unutarnjeg kruga, ali priznaje da svrgavanje tiranina može izazvati nemire.
- Moglo bi doći do unutarnje nestabilnosti. Stvari postaju vrlo nepredvidljive u autoritarnim sustavima, personalističkim diktaturama – ističe Vershbow. Bivša britanska veleposlanica Bristow, pak, upozorava zapadne sile da se drže podalje od tih borbi za nasljeđe. - Mislim da moramo prepoznati granice naše sposobnosti da utječemo na ishode toga, iako smo svakako zainteresirani.
Snaga u nuklearkama
Rusija je u posjedu najvećih svjetskih zaliha nuklearnog oružja, koja uključuje tisuće bojevih glava od kojih svaka može donijeti golema razaranja, smrt i traume stanovništvu. Nuklearni arsenal je dugo bio izvor ruske snage na svjetskoj pozornici i dominantan dio njezina globalnog imidža.
Godinama je mogućnost nuklearnog napada od strane Kremlja obuzimala maštu javnosti u SAD-u i drugdje u svijetu. U razdoblju neizvjesnosti vodstva, taj bi arsenal mogao postati željeni simbol moći. To bi stavilo u fokus one koji su odgovorni za nadzor nad ruskim nuklearnim arsenalom, 12. glavnu upravu (GUMO).
- Postojala bi realna mogućnost da dođe do smrtonosnog natjecanja koje uključuje ljude koji bi pokušali steći kontrolu nad raznim dijelovima vojske, a posebno nad GUMO-om, koji kontrolira ruski nuklearni arsenal - ističe Alberque.
Odmetnute regije
Rusija je najveća država na svijetu. Proteže se kroz 11 vremenskih zona, od Kavkaza do Arktika. Iako se može činiti da Putin despotski kontrolira cijelo to prostranstvo, postoji niz ruskih republika sa slabijim vezama s Moskvom, a u nekima od njih na vlasti su politički ambiciozne osobe.
Koncentracija moći u nekoj dalekoj prijestolnici mogla bi otvoriti prostor lokalnim vođama da preuzmu veću kontrolu. Iako većina analitičara vjeruje da bi se Ruska Federacija u velikoj mjeri održala na okupu kao cjelina tijekom borbi za kontrolu Kremlja, oni imaju na umu da ruska vlada već dugo strahuje od fragmentacije. U slučaju takvih frakcijskih borbi, sve će oči, smatraju, biti uprte u Ramzana Kadirova, brutalnog i moćnog šefa Čečenske Republike.
- Pitanje je bi li se svom težinom okomio na suparničke frakcije ili bi rekao: ‘Dovoljno mi je desetljeće golemih ruskih subvencija - sada treba prestati s time i vjerojatno ću moći vladati Čečenijom i Dagestanom. Ovdje mogu imati vlastito carstvo‘" - kaže Alberque, ravnatelj Međunarodnog instituta za strateške studije. Invazija Moskve na Ukrajinu također bi se mogla obiti Kremlju o glavu. Vershbow kaže kako postoji "mala vjerojatnost" raspada Rusije, ali primjećuje da bi, "ironično", Putinova aneksija područja u istočnoj Ukrajini "mogla biti presedan za separatističke vođe unutar Ruske Federacije da kažu da su granice sada otvorene“.
Resetiranje odnosa s Kremljem
Nakon što se uspostavi novo rukovodstvo, zapadne će vlade započeti s mukotrpnim političkim raspravama. Budući da je Putin sišao s političke pozornice, neki dužnosnici, posebno u zapadnoj Europi, mogli bi ustvrditi kako postoji prilika za stvaranje novih odnosa s Moskvom. SAD je neuspješno ponudio Rusiji simbolični gumb za ‘resetiranje‘ odnosa na početku predsjedničkog mandata Baracka Obame, da bi se odnosi na kraju dodatno pogoršali.
Njemačka je godinama zagovarala gospodarski angažman s Rusijom, ali nakon invazije Moskve na Ukrajinu proglasila je povijesni ‘Zeitenwende‘, odnosno "prekretnicu". S novim vodstvom u Kremlju, Njemačka bi mogla reći: "Ah, nema veze. Pritisnimo SAD da napravi još jedno resetiranje s novim ruskim čelnikom", kaže Alberque. Neizbježno je da bi istočno krilo NATO-a osudilo takve poteze. Tvrdili bi da se "Rusija nikada ne mijenja", navodi Alberque, te bi se okomili na saveznike da ne odstupe od odlučnijeg stava NATO-a usvojenog početkom rata u Ukrajini. Poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak za Politico je iznio upravo takav stav.
Rusija u verziji s carem kao vođom bila je ista kao Rusija u verziji s glavnim tajnikom Komunističke partije kao vođom, a sada je ista s Vladimirom Putinom kao vođom. Ono što je važno iz naše perspektive jest da se Rusija izolira - rekao je ministar.
Za sada na horizontu nema Putinovog nasljednika, no dužnosnici kažu kako u budućnosti u Moskvi očekuju režim sa sličnom ili čak ekstremnijom ideologijom. Janis Garisons, latvijski državni tajnik, ističe da je Putin već strpao u zatvor kritičare i moguće buduće vođe, poput Alekseja Navaljnog. Samo su tvrdolinijaši izvana spremni uskočiti. - Jedini ljudi koji ga kritiziraju, a nisu u zatvoru, su desničari - kaže Garisons.
- Ne bismo trebali postati žrtve hunte ili neke skupine ljudi koji istupaju govoreći da žele resetiranje, ako je sve još uvijek isto - smatra Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi. Ovoga puta jedna je velika razlika je u tome da je Europa sada manje ekonomski ovisna o Moskvi. Time se smanju ključni razlozi za ponovni angažman.
- Prešli smo dug put da prestanemo kupovati od Rusije. Ostat će samo probleme s nuklearnim oružjem, ali to će uglavnom biti problem s Amerikancima - rekao je jedan visoki diplomat Europske unije, koji je želio ostati anoniman. Još jedan signal koji bi zapadni čelnici mogli imati u fokusu jest surađuje li Putinov nasljednik s međunarodnim organizacijama koje žele procesuirati ruske ratne zločine u Ukrajini, što je mogućnost koja se čini dalekom.
- Samo Rusija opredijeljena za suradnju ne bi predstavljala prijetnju Europi - rekao je češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavský. Ipak, unatoč pretpostavkama da je kooperativna Rusija daleko, nekoliko sadašnjih i bivših dužnosnika upozorava da zapadne vlade moraju kombinirati odvraćanje s dugoročnijim naporima da angažiraju rusko civilno društvo. Zapadni saveznici, kaže Bristow, moraju razmotriti "kako doprijeti do ruskog društva izvan Kremlja, do iduće generacije ruskih političara, mislilaca, intelektualaca, učitelja, poslovnih ljudi, kako bismo na neki način iznijeli alternativnu viziju onoj koju oni imaju". - Moj osjećaj je da bi dosta ljudi u Rusiji to željelo učiniti – zaključila je Bristow.
