Princeze su sretne samo u bajkama. Život Diane Frances Spencer, “kraljice srca”, najpoznatije kao Lady Di, dugi je lanac tragedija. Rođena kao plemkinja 1. srpnja 1961., poginula 31. kolovoza 1997. kao razbaštinjena bivša supruga nasljednika britanske krune, od malih je nogu bila gubitnica. Iz većine njezinih portreta izbija čudnovata mješavina tuge i melankolije. Oni koji je ne vole - a takvih nije malo, iako ne čine većinu - tvrde da je riječ o proračunatoj pozi, osmišljenoj radi izazivanja sućuti i naklonosti masovne publike. No cijeli njezin život vrvi činjenicama koje pokazuju da je taj izraz bio autentičan, a ne odglumljen...
Dianin otac, grof John Spencer, glavni konjušar Elizabete II., i majka, barunica Frances Shand Kydd, rastali su se kad je Diani bilo samo sedam godina. Razvodu su prethodile teške obiteljske traume. Dianin stariji brat umro je godinu dana prije njezina rođenja, a obitelj je forsirala rođenje sina, nasljednika obiteljskog imanja, što je silno pojačalo trzavice između oca i majke. Prije nje u tom su braku rođene dvije sestre, Sarah i Jane. Brat Charles rođen je zadnji, nakon Diane.
“Bilo je to grozno vrijeme za moje roditelje i u njemu vjerojatno možemo naći korijen njihova razvoda,” reći će kasnije Charles, koji je iskustvo roditeljskog braka opisao kao “ponižavajuće”, a sukobe kao “nerješive”, piše 24sata.hr. Skrbništvo nad Dianom nakon teške i napete parnice dobio je otac, koji je 1975. dobio titulu grofa pa je i ona postala lady. Majka je, ponižavajuće, od suda ocijenjena nepodobnom za skrb nad kćeri. Samo godinu dana nakon razvoda opet se udala, što je u konzervativnoj Britaniji bilo dovoljno da je javnost doživi kao razuzdanu, a njezinoj kćeri podari ružan biljeg na osjetljivoj dječjoj duši. Razvod je na Dianu ostavio posljedice kao i na većinu djece iz raspadnutih brakova. Mladost je provela u lutanju za jasnim ciljevima. U školama je pokazivala prosječne rezultate - nešto zapaženije uspjehe postizala je u glazbi, plivanju i ronjenju, vježbala je balet i step. Emocionalna krhkost, nestabilnost i potreba za sigurnošću odmalena su se pretvorili u njezinu opsesiju.
Romantični izleti joj promijenili život
Problem je bio što ta opsesija nije mogla biti zadovoljena. Već sa 16 godina napustila je londonsku srednju školu, ali je otišla u Švicarsku i tamo ipak uspjela doći do svjedodžbe. Sa 17 se vratila iz Švicarske u London, gdje je upisala tečaj naprednoga kuhanja. U Londonu radi razne poslove - kao medicinska sestra, učiteljica plesa, asistentica u vrtiću i dadilja. Iz pozicije dadilje otići će ravno na dvor. S 19 godina na golf-turniru njezin stari, površni poznanik, princ Charles kojeg je upoznala 1977. (Dianina obitelj u sedam je naraštaja bila bliska s kraljevskim dvorom), poziva je na jedrenje na kraljevski brod Britannia. Potom je zove u škotski dvorac Balmoral, odmorište kraljevske obitelji, u kućnu atmosferu. Ti će joj romantični izleti promijeniti cijeli život, piše 24sata.hr. .
Bacila se niz stube
Princ od Walesa je već bio u tridesetima i bio je pod imperativom ženidbe. Kraljevska je kuća morala dobiti nasljednika na svome mjestu. Charles je od ranije bio u vezi s Camillom Parker Bowles, “konjoglavom Camillom”, kako ju je pogrdno titulirao dio javnosti, no Camilla, kao katolkinja, nije bila podobna za kraljevsku kuću pa je mlada Diana, koja je s kraljevskom obitelji bila povezana generacijskim vezama, došla kao zgodan nadomjestak. Majka je Charlesu postavila jedan jedini, ali važan uvjet: njegova je supruga morala biti protestantkinja. Bio bi plus ako ima plavu krv, a još bolje ako je djevica, no nije uvjet. Mlada londonska dadilja ispunjavala je, međutim, sve te uvjete.
I Diana je u brak ušla s nekom računicom, podjednako krivom. Znala je Diana za Camillu prije vjenčanja te je htjela raskinuti zaruke, no ipak se predomislila. Navodno je pristala na brak zato što je vidjela koliko se Engleska raduje kraljevskom vjenčanju. Moguće ju je razumjeti - tko bi se odupro takvom izazovu?
Kraljevska obitelj dobro ju je primila. Oženili su se u srpnju 1981. Vjenčanje u katedrali svetog Pavla je bilo spektakularno. Opisano kao “bajkovito”, pratilo ga je 750 milijuna televizijskim gledatelja širom svijeta, a 600.000 ljudi izravno, na ulicama Londona. Diana je na vjenčanju bila tako uzbuđena da je krivo izgovorila Charlesovo puno ime i zaobišla neke obredne formule, pa je, recimo, izbacila zavjet “poslušnosti supruge svom kralju”, no sve se završilo uspješno. Nakon toga je postala princeza od Walesa, postavši treća po rangu plemkinja u Britaniji. Već u studenom službeno je objavljena njezina trudnoća. Ipak, malo je nedostajalo da od nje ne bude ništa. Mediji su, bez dodatnih objašnjenja, objavili da je Diana preživjela pad niz stube Buckinghamske palače!
Istina je bila strašna. Brak je već u drugoj godini njezin život učinio nepodnošljivim. Diana se tad prvi put htjela ubiti, no fetus je ostao neozlijeđen. Čini se da je Diana vjerovala kako će Charlesa odvojiti od Camille, no njezina nada bila je uzaludna. Charlesova ljubav prema Camilli, koja je počela ranih sedamdesetih, bila je tako jaka da mirne duše možemo reći da je riječ o čudu. Izdržala je kušnju sedamdesetih, pa Charlesov brak s Dianom osamdesetih, pa prezir i osudu Engleske i svijeta devedesetih i dvijetisućitih, da bi se na kraju sve završilo vjenčanjem 8. travnja 2005., a ljubav traje i danas.
Nekoliko godina poslije, 2016., Camilla i Charles posjetili su Hrvatsku i djelovali vrlo zaljubljeno. To je velika rijetkost na ovom svijetu, ali se uklapa u tradiciju šašavih i snažnih ljubavi engleskih prinčeva. Nije li Edvard VII. abdicirao zbog Wallis Simpson, građanke, moralno posrnule žene, ne samo po kriterijima puritanske Engleske, pučanke koju je cijela Britanija prezirala?!
Svi su znali za Camillu
Charles nije morao abdicirati. No u braku su svi oko njih - uključujući i Dianu - znali za Camillu. Cijeli dvor. Diana će kasnije, pokušavajući reagirati s humorom, reći: “Bila je velika gužva u našem braku, bilo nas je troje”, no zbog te se gužve pokušala ubiti. Nije joj uspjelo. Zahvaljujući tome Engleska danas ima nasljednika krune, kad Charles ode. Diana je 21. lipnja 1982. rodila prvog sina i nasljednika, Williama Arthura Philipa Louisa.
- Toliko je bilo boli u meni da sam željela da se povrijedim. Namjeravala sam nastaviti život kao supruga, majka i princeza, ali nisam voljela sebe i nisam se mogla izboriti s pritiskom. Zato sam povrijedila ruke i noge - rekla je u svojedobno u intervjuu. Drugog sina, Henryja Charlesa Alberta Davida, rodila je 15. rujna 1984. Svojoj djeci Diana je dala normalno djetinjstvo. Vodila ih je u Disney World i McDonald’s. Nastojala je da odrastaju poput običnih Engleza, koliko je to moguće. Kasnije su krenule glasine da Henry nije Charlesov sin nego dijete Jamesa Hewitta, ali ta je teorija uvjerljivo opovrgnuta. Rođenje drugog sina bio je pokušaj spašavanja braka. No Diana je tad otkrila da pati od bulimije koja ju je, kako je kasnije shvatila, pratila još od zaruka. Uzrok bulimije, priznala je, bio je Charles, koji ju je opterećivao tvrdnjama da se jako udebljala.
Razlika u godinama, temperamentima, karakterima i Charlesova paralelna veza s Camilleom brak su pretvorili u strašnu muku. Prvu bračnu noć proveli su u dvorcu lorda Mountbatenna, u Broadlandsu, na istome mjestu gdje su kraljica Elizabeta i princ Filip proveli prvu bračnu noć. Na brodu Britannia mladenci su, kako svjedoče članovi posade, tijekom medenog mjeseca bili u strasnoj ljubavi. No oni nisu vidjeli drugu stranu veze, piše 24sata.hr. .
- Tijekom zaruka reporter nas je pitao jesmo li zaljubljeni. Ja sam odgovorila: ‘Naravno’, a Charles je dodao: ‘Što god značila zaljubljenost’. To me je potpuno uništilo - priznala je. Diana i Charles vidjeli su se - kažu biografi - samo trinaest puta prije braka. U braku su intimnosti postale još rjeđe no prije. No viđanja Charlesa i Camille bila su sve češća.
- Prije nego što smo se vjenčali, viđao se s s gospođom tri puta tjedno - izjavila je Diana. Od rođenja Harryja lady Diana i princ Charles više nisu dijelili postelju, a njihov seksualni život bio je ograničen.
- Charles mi nikad nije prvi prilazio. To se događalo otprilike jedanput u tri tjedna, tako da mi je sve to sličilo kao na neku unaprijed utvrđenu shemu. Nakon rođenja Harryja punih sedam godina nismo spavali zajedno - rekla je princeza.
Još se jedanput htjela ubiti 1986. Zbog Charlesove veze s Camillom osobno je zatražila pomoć od kraljice. Navodno je, sva uplakana, tek što je odustala od ideje da sebi prereže vene, zamolila kraljicu za podršku. No kraljica je rekla: “Ne znam što bi trebalo učiniti”. Charlesu je, s druge strane, jako smetalo to što je njegova izabranica postala miljenica medija i opsesivna meta paparazza.
Humanitarni rad
Izlaz je, dijelom, našla u humanitarnom radu. Diana se počela kretati među teškim bolesnicima, ljudima zaraženima sidom, počela se baviti razminiranjem, skupljanjem humanitarne pomoći. Svijet je bio oduševljen. Za dobrotvorne svrhe prodala je čak 79 haljina iz svog ormara. Često se družila s oboljelima od side te im pružala javnu podršku. Otvorila je i prihvatilište za mlade zaražene virusom HIV-a.
Pomagala je izbjeglicama, zatvorenicima, žrtvama rata, beskućnicima i ovisnicima. Nakon razvoda postala je aktivan član organizacije Crveni križ i snažno angažirala na razminiranju. Jedna je od prvih celebrityja koje su, u vrijeme panike zbog side, tad nove bolesti, sjela s bolesnikom i držala ga za ruku. Rekla je da se najviše divi Margaret Thatcher i Madonni zbog njihova uspjeha te Majci Terezi zbog njezine posvećenosti humanitarnom radu.
U jednoj akciji deminiranja posjetila je i Bosnu i Hercegovinu, a kroz minsko polje u Angoli je hodala, što je sablaznilo konzervativce u Engleskoj. Nakon njezine smrti njezina je organizacija dobila Nobelovu nagradu.
- Mislim da mnogo ljudi ne bi željelo da budem kraljica. Kad kažem ‘mnogo ljudi’, mislim na okruženje u kojem sam se udala. Jer oni su odlučili da sam nebitna - objasnila je te dodala da je na dvoru ne vole jer stvari radi drukčije.
“Ne poštujem pravila. Vodi me srce, a ne glava, iako mi je to stvorilo probleme u onome što radim. Razumijem to. Ali netko mora izaći i reći da voli narod, mora mu to pokazati. Vide me kao nekakvu prijetnju. Ovdje sam da radim dobre stvari. Nisam uništitelj. Svaka jaka žena u povijesti morala je ići sličnim putem. Mislim da je snaga ta koja stvara zabunu i strah. No neki se pitaju: Zašto je ona jaka? Odakle joj to? Gdje će to upotrijebiti? Zašto je javnost i dalje podržava?”.
Elizabeta tražila da se razvedu
Brak više ništa nije moglo spasiti. To je bila javna tajna. Mediji su, kad je kriza postala javna, počeli kriviti Charlesa, dok su prinčevi prijatelji okrivljavali Dianu - tvrdili su da je mentalno labilna, problematična i neizdržljiva. Znalo se da pati od depresije i bulimije. Mnogo toga što se tad događalo ispod površine, otkriveno je godinama kasnije, a neke spoznaje još šokiraju javnost.
S vremenom je postalo jasno da je Diana, ne mogavši odvratiti Charlesa od Camille, i sama počela tražiti ljubav izvan braka. Prvi je njezin ljubavnik, kaže dio biografa, bio tjelohranitelj Barry Mannakee, s kojim je, navodno, bila od 1985. Dvije godine nakon početka afere Mannakee je poginuo na motoru. Okolnosti njegove smrti nikad nisu razjašnjene. Drugi kažu da je Diana prvo posegnula za instruktorom jahanja, Jamesom Hewittom. Vezu s njim potvrdila je osobno, na BBC-u, godinu dana nakon što je Charles priznao vezu s Camillom. Snimci telefonskog razgovora iz 1989. s prodavačem automobila Jamesom Gilbeyem izazvali su veliki skandal. Nakon toga mediji joj pripisuju masu ljubavnika i teško je ustanoviti što je istina, a što ne.
Brak su Diana i Charles zadnji put pokušali spasiti 1992., ali više nije bilo šansi. Te su godine počeli odvojeno živjeti. U prosincu 1995. kraljica Elizabeta II. je zatražila od Charlesa i Diane da se razvedu. Razveli su se 28. kolovoza 1996. Diana je primila 17,000.000 funti, uz akt kojim joj se zabranjuje objava činjenica o razvodu. Oduzeto joj je pravo oslovljavanja s Vaša Kraljevska Visosti. Kraljica je, međutim, nastavila priznavati Dianu kao člana kraljevske obitelji, piše 24sata.hr. .
Biografi navode zanimljivu činjenicu: kraljica, kažu, nije kaznila ni Charlesa ni Dianu, iako je u Engleskoj preljub sa ženom kralja ili prijestolonasljednika smatran veleizdajom koja se kažnjavala smrću, i to još od 1351.
Fatalni izlet u Pariz
Diana je na polo meču 1986. upoznala Dodija Al-Fayeda, sina milijardera Mohameda Al-Fayeda i vlasnika Harrod’sa, čovjeka koji će se u njezinu životu pokazati kobnim.
No vezu su otpočeli tek deset godina kasnije. Izlet u Pariz bio je fatalan. U nedjelju, 31. kolovoza 1997., pola sata poslije ponoći, Dodi i Diana su nakon večere u hotelu Ritz krenuli u grad. Uzeli su hotelski Mercedes i vozača. Automobil je u nerazjašnjenim okolnostima naletio na zid tunela Alma uz rijeku Seineu. Vozač Henry Paul i Dodi Al-Fayed poginuli su na licu mjesta. Diana je podlegla ozljedama četiri sata kasnije u bolnici. Liječnik je u četiri ujutro objavio da je Diana umrla uslijed posljedica unutarnjega krvarenja prouzrokovanog jakim povredama grudnoga koša, pluća i glave...
O uzrocima smrti postoji više teorija. Jedna za nesreću krivi paparazze koji su pratili automobil. Druga polazi od pretpostavke da je vozač bio pijan. Treći vjeruju da je nesreću inscenirala britanska tajna služba, koja nije htjela dopustiti da očuh nasljednika britanske krune bude musliman. Navodno se na mjestu nesreće pojavio i tajanstveni bijeli Fiat Uno koji je navodno pri prolasku kroz tunel zakačio Mercedes i pobjegao s mjesta nesreće. Nikad nije dokazano ni da je Diana bila trudna, što su tvrdili ljudi iz Al-Fayedove blizine.
Pod upitnik je dovedena i veza s Dodijem. Dianin batler i prijatelj Paul Burrell u knjizi “The Way We Are” tvrdi da je Dodi Al-Fayed Diani bio manje važan no što se misli:
- Prava ljubav njezina život, njezina srodna duša, bio je kardiokirurg Hasnat Khan. Upoznala ga je u posjetu poznaniku u londonskoj bolnici Royal Brompton. Vrata dizala su se zatvarala i netko ih je omeo, tad je ugledala Khana i rekla da je on ‘taj’...
Pola svijeta plakao je kad je princeza Diana poginula
Burrell je od Diane nekoliko mjeseci prije nesreće navodno primio pismo u kojemu je Diana napisala da joj je život ugrožen te da je osoba XY - čiji je identitet ostao nepoznat - planira likvidirati tako što će izazvati prometnu nesreću u kojoj će stradati. U pismu je i datum smrti. Kako god bilo, engleski sud je donio pravorijek prema kojemu je do nesreće došlo slučajno. Kad je poginula, pola je svijeta plakalo, a ispred Buckinghamske palače postavljene su tone cvijeća. U filmu “Amelie” glavnoj junakinji na vijest s radija - “Poginula je princeza Diana”, sve ispada iz ruku. Tako je, otprilike, osjećao i mislio značajan dio planeta. Ispred Westminsterske katedrale okupilo se više od milijun ljudi. Sprovod je izravno pratilo više od 2,5 milijarde ljudi u 180 zemalja. Bila je jedna od nas.
Iako je bila dio britanske kraljevske obitelji, najprestižnije dinastije na svijetu, s njom su se mogli identificirati svi. Bila je žena velike osjećajnosti. Vidjelo se da ne pripada ukočenom dvoru. Dianu se moglo voljeti bez ljubomore, diviti joj se bez zavisti, obožavati je bez primisli. To sa starom kraljicom, Charlesom i drugima iz stare dinastije Windsora (Britanijom su prije njih vladale dinastije Sachsen Coburg Gotha, Hanover, Stuart, Tudor, York, Lancaster, Anjou-Plantagenet…) baš ne ide tako lako.
Tony Blair prozvao ju je “narodnom princezom”, a toga u Britaniji baš i nije bilo u izobilju. Neki su predlagali da je se proglasi sveticom. Imala je topao osmijeh, koji je katkad mamio sažaljenje. Kao i mnoge slavne žene 20. stoljeća, Diana je bila glamurozna ikona samo u medijskim prikazima, izvan toga bila je nesretnica, koja bi možda puno bolje prošla da nije uspjela ono o čemu milijuni djevojaka samo sanjaju, ući u britansku kraljevsku kuću...
