Znanstvenici u SAD-u i Britaniji otkrili su stotine mutacija virusa koji izaziva bolest covid-19, no nitko još nije otkrio što to zapravo znači za širenje koronavirusa u populaciji i koliko bi eventualno cjepivo moglo biti učinkovito.
Ono što znaju je da koronavirus mutira. Pitanje je što on radi i ima li koja od tih mutacija utjecaja na težinu bolesti ili zaraznost, piše BBC.
Preliminarna američka istraživanja sugeriraju da dominantna postaje mutacija D614G zbog koje bi bolest mogla postati zaraznija. No te tvrdnje nisu još objavljene u stručnim izvorima i nisu doživjele kritičko preispitivanje znanstvenim recenzijama.
Znanstvenici iz nacionalnog laboratorija Los Alamos u New Mexicu pratili su promjene na 'šiljku' virusa koji mu daje specifični oblik koristeći podakte iz baze podataka GISAID.
Zaključili su da je nešto posebno u vezi te mutacije zbog koje šiljak raste brže no učinci toga rasta nisu jasni.
Znanstveni tim analizirao je britanske podatke o pacijentima zaraženima koronavirusom u Sheffieldu. Iako im se činilo da ljudi s određenom mutacijom virusa imaju veće koncentracije virusa u uzorku nisu pronašli dokaze da su ti ljudi zbog toga bili bolesniji ili ostajali dulje u bolnici.
Istraživanje koje je proveo Univesity College London (UCL) utvrdilo je 198 mutacija virusa. Jedan od njegovih autora profesor Francois Balloux kaže da mutacije same po sebi nisu loša stvar i da ništa ne pokazuje da virus SARS-CoV-2 mutira brže ili sporije od očekivanoga.
"Za sada ne možemo reći postaje li SARS-CoV-2 manje ili više smrtonosan ili zarazan".
Studija sveučilišta Glasgow, kojom su također analizirane mutacije, pokazuje da te mutacije ne rezultiraju različitim sojevima virusa. Zaključili su da u ovom trenutku cirkulira samo jedan tip virusa.
Praćenje malih promjena strukture virusa važno je za saznanja potrebna za razvoj cjepiva.
Primjerice u slučaju cjepiva protiv virusa gripe - taj virus toliko brzo mutira da se cjepivo svake godine mora prilagođavati određenom soju koji je u 'opticaju'.
Mnoga od cjepiva protiv koronavirusa koja se sada razvijaju napadaju prepoznatljive šiljke virusa. Ideja je da će 'učenje' vašeg organizma da prepozna jedinstveno obilježje virusa pomoći da se izbori s čitavim virusom.
No, ako se šiljak mijenja razvoj cjepiva mogao bi biti manje učinkovit.
U ovom trenutku sve je još na razini teorije.
Znanstvenici nemaju dovoljno informacija što će značiti promjene u genomu virusa.
Dr Lucy van Dorp, s londonskog UCL-a, i koautorica studije kaže da bi analiziranje velikog broja virusnih genoma moglo biti "od neprocjenjive vrijednosti za napore u razvoju lijekova".
No, dodaje: "Obožavam genome, no postoji granica informacija koje oni mogu pružiti".
