Visoki predstavnik Valentin Inzko Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda govorio je o političkoj i državnoj nesigurnosti u državi razjedinjenih naroda Bosni i Hercegovini. Pri tom je Inzko “cinkao” bosanskohercegovačke Hrvate kazavši da i oni žele svoj entitet. Koji je inače više poznat kao treći. Nitko ni riječi o onima koji su tražili i dobili državu dvaju entiteta, u kojima su dva naroda debelo većinska. A trećeg naroda u jednom entitetu više gotovi i nema, a iz drugog ga nastoje izgurati. Pa kad predstavnici tog trećeg naroda zatraže da bi bilo najbolje da Bosna i Hercegovina ima četiri ili pet sastavnih jedinica, svi uporno to protumače kao treći, “rastavni” entitet.
E, sad iz Republike Srpske zahtijevaju da se kroz ustavne izmjene i dopune u Federaciji Bosne i Hercegovine automatski dadne srpska autonomija za Grahovo, Glamoč, Bosanski Petrovac i Drvar. To su neki protumačili kao banjolučki politički desant na Drvar, a drugi nemaju ništa protiv te ideje ako većinska hrvatska, pa i bošnjačka područja u Republici Srpskoj dobiju autonomiju. Problem je u tome što tu autonomiju nema baš puno onih koji bi je i konzumirali. No, možda bi se uz autonomiju automatski i vratio jedan dio izbjeglih. Popis stanovništva pokazat će gdje je tko. Čuju se razne ideje vezane uz funkcionalniji ustroj i djelovanje federalnih županija, koje su prema Daytonskom sporazumu bile kakav-takav jamac konstitutivnosti bosanskohercegovačkih Hrvata, ali one se sustavno razvlašćuju u korist centralizacije Federacije Bosne i Hercegovine i derogiranje hrvatske konstitutivnosti. Pri ustavnoj rekonstrukciji Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine valja imati na umu da je konstitutivnost bosanskohercegovačkih Hrvata obična šarena laža bez čvrstog teritorijalnog i institucionalnog jamstva jednakopravnosti naroda. Oni koji se najviše kunu u AVNOJ najviše se protive avnojskom načelu koje kaže da je Bosna i Hercegovina jednako i hrvatska i srpska i muslimanska, to jest bošnjačka. No, Bosna i Hercegovina ne bi bila Bosna i Hercegovina kad ne bi bila i crna. Tu i tamo još uvijek um caruje, a sve više caruje - Dundo Maroje! To jest, caruje nešto slično zbivanjima u komediji Marina Držića.
Bosna i Hercegovina na svom putu za Europu nije uradila ni blizu onoga što su već učinili susjedi. Možda se nada da će joj se posrećiti kao Muji kad je dobio nagradu kao najsavjesniji vozač. Naime, prometna policija godinu dana pratila je jednu prometnu točku u blizini osnovne škole i utvrdila da se Mujo kao vozač najbolje pridržavao prometnih propisa i zbog toga dobio novčanu nagradu u visini dvije tisuće KM. Nakon svečane dodjele te nagrade novinari su pitali Muju u što će potrošiti taj novac, a on im odgovori:
- Zahvaljujući ovoj lovi, moći ću upisati autoškolu i konačno položiti taj vozački ispit!
Jedni kažu da se u daytonskom braku ne zna tko pije, a tko plaća, drugi da je obrtano. No, treći izvali:
- Prvo piješ s njom, a onda zbog nje!
Dok Mujo ima svoje gledanje na sve to:
- Fata mi vraća milo za drago. Najprije sam ja nju vodio po kafićima, a sada ona mene vodi iz kafića!
Previše je u BiH onih koje drugi žele prevesti žedne preko vode. Misle da će, što se prevođenja žednih preko vode tiče, najlakše proći u Hercegovini, zemlji vina. A kad smo kod toga, spomenimo da Hercegovinu nije uspio osvojiti ni onaj nezgodni komarac sa zapadnog Nila jer hercegovački zračni prostor čuvaju vinske mušice. I ima i još nešto iznad zračnog prostora.
Ova i ovakva BiH na svom putešestviju u Europu svako malo skrene na jednu od brojnih stranputica na brdovitom Balkanu. Vlakovi prolaze kroz Podlugove, a u Vrpolju čuje se glas europskog konduktera:
- Vrpolje, tko nema karte napolje!
Nepopravljivi bh. optimisti vide samo punu polovinu čaše, a kad malo politički zaruže, vide dvije pune polovine. Pa podsjećaju na vic:
- Što uradi najbrži čovjek na svijetu Usain Bolt kad zakasni na autobus?
Sačeka ga na sljedećoj autobusnoj postaji!
