U obrani je sve dopušteno, no pozivanje zatočenog Ive Sanadera na svoj navodni čin pukovnika HV-a, kao olakotnu okolnost, nema veće svrhe. Istina, pokojni predsjednik Franjo Tuđman Ukazom o dodjeli činova pričuvnih časnika Oružanih snaga RH od 1. ožujka 1993. “za zasluge i doprinose u Domovinskom ratu 1990. - 1992.” doista je dodijelio velikoj grupi od 140 civila vojne činove, pa tako i “pukovniku” Sanaderu, no riječ je o posebnoj počasti i ničemu više. Skupina generala, brigadira, bojnika, pukovnika, satnika i poručnika ne predstavlja nikakav “usporedni” Glavni stožer.
– Tuđman je dodjelom pričuvnih činova želio iskazati zahvalnost suradnicima koji su bili u funkciji obrane ili radili na međunarodnom priznanju Hrvatske – kaže Vesna Škare-Ožbolt, tada najbliža suradnica predsjednika u Uredu predsjednika na Pantovčaku, i sama “pričuvna satnica” s Tuđmanova popisa. Dodaje da u prvo vrijeme Hrvatska nije još posjedovala odlikovanja, pa je svečanom dodjelom pričuvnih vojnih činova Tuđman u stvari odlikovao zaslužne.
– To su, jednostavno, bila prva državna odlikovanja. Činove smo primili na papiru, na svečanosti na platou Pantovčaka, a to je za mene uspomena na lijepa i izazovna vremena – kaže V. Škare-Ožbolt.
Generala je jedanaest
Na popisu, koji potvrđuje Vojni kabinet Predsjednika Republike, zaista su sva tada jaka imena Vlade, mnoga iz Sabora i vrha politike. Riječ je o političarima, ali i znanstvenicima, profesorima, liječnicima. Činovi se kreću od general pukovnika, samo su dva (Josip Manolić i Gojko Šušak), slijedi devet general bojnika (J. Boljkovac, Š. Đodan, F. Gregurić, I. Jarnjak, Ž. Juzbašić). Potom “treći ešalon”, brigadiri (25), među kojima su zaslužnici poput M. Granića, A. Hebranga, F. Kajfeža... Pukovnika je dosta (31), a osim već spominjanog Sanadera, taj su čin dobili, primjerice, Zvonimir Šeparović i Ivić Pašalić. Bojnika, pak, ima najviše, (38), a taj su čin dobili i Dražen Budiša, Zdravka Bušić, Mario Nobilo, Goran Dodig itd. Satnika je 30, poručnika pet. Neki uza svoj čin nemaju opisa “radnog mjesta”, neki imaju i određuju im se područja, primjerice “satnik upravne, tehničke, opskrbne, zdravstvene ili graditeljske struke”. Pod “opskrbnom strukom” kriju se uglavnom političari, ministri, premijeri.
U “tehničkoj struci” nalaze se većinom gospodarstvenici, profesori, znanstvenici. Pod “opskrbnom strukom” nabrojeni su profesori ekonomije, ali i oni koju su se zaista razumjeli u poslove opskrbe (svime i svačime, bio je rat). Pripadnika zdravstvene struke također je mnogo, i kompaktno predstavljaju samo liječnike i medicinare.
Mate Granić, pričuvni brigadir s popisa, ne sjeća se detalja, no ponosi se svojim činom.
– Na početku rata bio sam dekan Medicinskog fakulteta, a s kolegama Andrijom Hebrangom i Ivicom Kostovićem godinu dana prije početka borbi već smo radili na formiranju Stožera saniteta – kaže. Kada je počeo rat, a prije no što je postao ministar vanjskih poslova, Granić je bio pomoćnik Stožera saniteta, zadužen za edukaciju ratnih liječnika, i drži da je taj čin i zaradio, premda je, kaže, riječ o počasti i pričuvnom činu. Granić se toga ne sjeća, no čini mu se da nije zadužio uniformu.
Zdravko Tomac pak detaljno se sjeća dodjele činova.
– Kako ne bih, jer ja sam tada dobio najviši čin (pukovnika) od oporbenjaka – kaže uz osmijeh. Misli na to da su među odlikovanima i članovi Vlade demokratskog jedinstva, u koju je Tuđman bio pozvao i čelnike oporbe.
– Bili smo ratna vlada i u stvari smo se brinuli, osim o diplomaciji, i o pozadini i ratu, tako da je Tuđman i smatrao da bi ratnim ministrima trebao dodijeliti i odgovarajuće činove – objašnjava Tomac.
Da je u slučaju ratnih ministara stvar s činovima izgledala drukčije, potvrđuje i Tomac jer kaže da još danas čuva posebnu iskaznicu “veličine kartice”, gdje je, uz fotografiju i pričuvni čin, na poleđini pisalo da vrijedi i kao službeni dokument.
Najviši čin od oporbenjaka
– To je bio statusni simbol kojim se ponosim jer nikada nisam služio vojsku, zbog bolesti – dodaje Tomac.
Bez obzira na to što se protagonisti prvog masovnijeg dodjeljivanja pričuvnih činova razlikuju u doživljavanju te počasti, sa stajališta državnih institucija stvar je jasna. Tih činova, naime, nema u službenoj evidenciji MORH-a, dakle nisu evidentirani, kao što se to radi pri “pravoj” dodjeli činova.
Što se MORH-a tiče, neslužbeno, to su “počasnici” i činove si mogu staviti na zid kao uspomenu, osim ako čin nisu dobili kao tada aktivne vojne osobe.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
