Nebojša Radmanović je drugi put izabran za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, a u prvih osam mjeseci novog mandata bit će i predsjedatelj kolektivnog šefa države. U vrlo otvorenom razgovoru za Večernji list predsjednik Radmanović najavljuje usklađeniju politiku državnog Predsjedništva prema inozemstvu, ali i odgovara na pitanja o protivljenju Srba članstvu u NATO-u, problemima u formiranju vlasti, odnosima sa susjedima i mogućnosti da se nakon uspostave vlasti otvore pregovori o ustavnim promjenama. Na kraju, Radmanović objašnjava zašto smatra da Srbi nikada neće prihvatiti 25. studenoga kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Postoji li u Bosni i Hercegovini, a posebno u Republici Srpskoj, dovoljno političke spremnosti za pristupanje NATO savezu?
Ne može se na to pitanje odgovoriti s da ili ne. BiH se zakonski, a i odlukama političara, opredijelila da ide prema NATO-u. Zakon o oružanim snagama je jasno dao obvezu svim izabranim dužnosnicima da urade sve kako bi se što prije stiglo do NATO saveza. Sukladno tomu, svi do sada i obavljaju svoje obveze i BiH je i došla uvjetno do prijama u akcijski plan za NATO. Lako bismo mogli zaključiti da u RS-u postoji nepovjerenje prema NATO-u. Ono je prisutno kod većine građana, ali i jednog broja političara.
Zbog toga i pritisak oko referendumskog opredjeljenja s jedne strane, a s druge strane referendum je demokratsko pravo koje su koristile i neke druge zemlje prilikom pristupanja NATO-u. Ja osobno procjenjujem da je dan ulaska u NATO još daleko i da zato ne treba trošiti energiju na priču o referendumu, već treba sukladno zakonu i političkim opredjeljenjima ispunjavati obveze koje stoje na tom putu. Te obveze i reforme koje nameće NATO - odgovaraju BiH.
Očekujete li da će vremenom doći do promjene raspoloženja u javnosti u RS-u i hoće li vladajuća politička struktura pokušati utjecati na tu promjenu?
U vladajućim strukturama u RS-u postoji većinsko raspoloženje da se uđe u objašnjenje značaja pristupanju NATO savezu. Na tome se već radilo, pa je to zaustavljeno, a vjerujem da će se ponovno raditi u tom pravcu. Postoje argumenti da se objasni značaj pristupanja NATO-u, ali postoje i emocije građana na koje ne možete utjecati. Ako vas je netko bombardirao, a jest, teško vam je shvatiti da se tom nekome sada trebate pridružiti. Također, postoji i politički interes koji nije vezan za emocije i to će političari morati objasniti građanima.
Ovo pitanje zavisi i od okruženja. Srbija nije na putu prema NATO-u, iako vrši reformu vojske sukladno NATO standardima. Ne znači da će Srbija uvijek ostati izvan tog saveza, ali je danas razmišljanje prilično slično u RS-u i Srbiji. No, približavanje Rusije nekim odnosima s NATO-om, kao što se sada dogodilo na summitu u Lisabonu, također može utjecati na raspoloženje u RS-u prema NATO savezu. Vidjet ćemo kako će se to razvijati.
Je li priključenje NATO-u bila i tema razgovora koje ste imali na NATO summitu u Lisabonu?
Dio NATO summita na kojem smo mi sudjelovali odnosio se na mirovnu misiju u Afganistanu. Međutim, u stanci zasjedanja i pred samo zasjedanje razgovaralo se i o drugim temama, a posebno ih je zanimalo dokle smo došli u reguliranju pitanja vojne imovine, što je uvjet za akcijski plan.
Imali ste i kratki susret s američkim predsjednikom Barackom Obamom. Što Vam je kazao tom prilikom?
Osim kurtoaznog pitanja o situaciji u Bosni i Hercegovini, predsjednik Obama je kazao da prate stanje u BiH i da su zadovoljni našim sudjelovanjem u misiji u Afganistanu i općenito našim putem prema NATO savezu. Taj razgovor je trajao svega nekoliko minuta.
Otkako ste preuzeli novi mandat, imali ste brojne susrete sa stranim veleposlanicima i drugim diplomatima. Što oni prioritetno traže i očekuju od novih bh. vlasti?
-Dio međunarodne zajednice ima mnogo krupnije probleme nego što je to BiH, pa nas se samo usput dotaknu. Drugi dio međunarodne zajednice, tvrdim to sasvim jasno, ne razumije što se ovdje događa i donosi ishitrene odluke...
Koji je to dio međunarodne zajednice?
-To su neki u Europi koji su potaknuti neprimjerenim izvješćima OHR-a o stanju u BiH. Iako ne mogu reći da kod svih ne postoji dobra namjera da se pomogne BiH. Mislim da je ključno pitanje u cijeloj priči različitost unutarnjih stavova koji iz BiH odlaze prema vani. To unosi određenu konfuziju i ako tome dodate OHR, koji radi nešto četvrto, jednoj europskoj zemlji je teško razumjeti što se to uistinu događa u Bosni i Hercegovini. Zato nekada imate zabrinutost, dobronamjernu želju da se pomogne, ali i smjer koji može biti pogrešan. Odgovornost je na nama, domaćim izabranim političarima, da pomaknemo u stranu međunarodne faktore, da ih koristimo savjetodavno, a ne da se njima žalimo jedni na druge.
Jeste li s drugom dvojicom članova Predsjedništva razgovarali o toj temi? Kako možete izbjeći praksu da svaki član istupa samostalno i vodi samostalnu politiku?
-I u prethodne četiri godine mi smo se u državnom Predsjedništvu više slagali, nego što smo se sukobljavali. Međutim, u javnost je izlazilo samo ono kada se ne slažemo i onda se stječe dojam da se mi svaki dan svađamo, što nije točno. Svjesni te percepcije u javnosti, mi smo sada u startu pokušali pokazati da se slažemo. I mogu reći da smo uspjeli. Čak je to vidljivo u međunarodnoj zajednici kao uspjeh Predsjedništva na početku mandata. Moj istup u Vijeću sigurnosti je bio usuglašen, što je s velikim zadovoljstvom primljeno od članica Vijeća sigurnosti. Čini mi se da sada na početku kod sve trojice članova Predsjedništva postoji želja da istupamo jedinstveno. Ja ću se maksimalno truditi da u tome i uspijemo.
U posljednje vrijeme su intenzivirani kontakti na predsjedničkoj razini među zemljama regije. Hoće li se Bosna i Hercegovina aktivnije uključiti u te razgovore i relaksaciju odnosa u regiji?
-Hoće. BiH će sigurno biti vrlo aktivna u tome. Mi smo i ranije radili na bilateralnoj suradnji i imali smo službene posjete. Međutim, mnogo veći značaj se pridaje našim unutarnjim svađama. Naravno, suradnja sa susjedima može biti bolja i mi sada pripremamo plan posjeta za iduću godinu. Prioritet će biti dobrosusjedska suradnja, a to znači da ćemo se truditi kako bi imali službene posjete susjednim zemljama, kao i posjete njihovih predsjednika BiH.
Mediji i dio bošnjačke politike često prigovaraju predsjednicima Borisu Tadiću i Ivi Josipoviću zbog odlazaka u Banju Luku i Mostar. Kako Vi to komentirate?
-Ne može biti sve u Sarajevu, i to prvo moraju shvatiti Sarajlije, pa onda i svi ostali. Najteže je da to shvate Sarajlije, jer oni misle da je BiH Sarajevo, što nije točno. Problemi u BiH će se početi lakše rješavati kada ljudi u Sarajevu shvate da nije sve Sarajevo. Normalno je da predsjednik Srbije dolazi u Banju Luku, kao što je normalno da predsjednik Hrvatske dolazi u Mostar. Ja ne vidim nikakav problem u tome. Problem je u zlonamjernim ljudima koji hoće praviti svađe u BiH. Njihovi dolasci u bilo koji dio Bosne i Hercegovine su doprinosi pomirenju, toleranciji i dobrosusjedskoj suradnji.
Kako Vi gledate na sve veći angažman Turske na Balkanu i posebno u Bosni i Hercegovini? Slažete li se s predsjednikom svoje stranke da se Turska ponaša pristrano u BiH?
Slično Milorad Dodik i ja mislimo o tom pitanju. Generalno su bilateralni odnosi Bosne i Hercegovine i Turske dobri. S druge strane, legitimna je želja Turske da utječu na događaje na Balkanu, ali je isto tako legitimno da mi kažemo što mislimo o tome. Dakle, nemam ništa protiv da Turska, koristeći dobre bratske odnose s nekim narodima ovdje, pomaže BiH, ali imam protiv toga da različito gledaju na pojedine narode kada je u pitanju politički razvoj BiH.
Kada možemo očekivati konstituiranje izvršne vlasti na državnoj razini?
-To ovisi o najmanje tri razine dogovora. Jedna je Predsjedništvo i ja odgovorno tvrdim da ćemo mi u zakonskim rokovima uraditi sve što je u našoj nadležnosti. Druga razina odlučivanja je Parlament BiH i od njega zavisi i kako će Predsjedništvo ispunjavati rokove. I treća razina je međustranački dogovor bez kojeg nema ni vlasti. Primjećujem da su zadnjih dana intenzivirani međustranački razgovori, ali teško je reći kada će taj posao biti završen. Predsjedništvo je spremno obaviti konzultacije i na kraju izići s imenom mandatara. Osobno želim da to bude što prije, ali teško je očekivati da to bude prije kraja siječnja i ja bih bio zadovoljan kada bismo to uspjeli završiti u drugoj polovini siječnja.
Jeste li skloniji tome da novi predsjedatelj Vijeća ministara bude iz stranke koja je dobila najviše glasova ili iz hrvatske stranke, uvažavajući nepisano pravilo o nacionalnoj rotaciji na toj poziciji?
I kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a i kao političar, ali i čovjek koji razmišlja o ovom prostoru na kojem živimo svi zajedno, mislim da je neophodno da ovaj put predsjedatelj Vijeća ministara bude iz reda hrvatskog naroda, i to iz stranke koja je dobila najveći broj glasova Hrvata na izborima. Ukoliko se Hrvati ne dogovore drukčije, naravno! Mislim da je to najbolje za BiH, a svaka drukčija odluka pravi probleme u BiH i čini je nestabilnom. To ne mora biti nigdje zapisano i oni koji izlaze s tim argumentom da nacionalna rotacija na ovoj poziciji nigdje nije zapisana, zapravo hoće zbog svog osobnog ili nekog kolektivnog interesa praviti nestabilnost u BiH. Tako ne može funkcionirati BiH i nadam se da će ovi argumenti koje sam iznio prevladati.
Mnogo rasprava se vodi i o tome na kojim principima uspostaviti vladajuću većinu - je li to matematička ili programska koalicija?
Moguće je i jedno i drugo. I matematička koalicija uspostavljena prije četiri godine je imala određena programska opredjeljenja. Sada imate rasprave o tome što je to programska koalicija. Program može biti zapisan i na jednoj i na 150 stranica, a možete neostvariti i jednu i drugu. Važno je da ta programska platforma ne bude pretenciozna, jer ovdje vlast formiraju stranke koje imaju potpuno suprotne programe. Od onih unitarističkih do onih potpuno decentralističkih, ali postoje i stvari koje su nam zajedničke, kao što je europski put. Iz toga možemo izvući barem 10 jasnih programskih zadataka za novo Vijeće ministara. Nađimo ono što nam je zajedničko i ostvarimo to kao što smo ostvarili više od 170 uvjeta za bezvizni režim.
Vidite li Vi sada tu spremnost da se nađe balans između matematičke i programske koalicije?
Ima nekih važnih stranaka koje ne pokazuju takvu spremnost i to jest problem. Ako to prevladamo u idućih nekoliko dana, onda ćemo brzo doći do Vijeća ministara, a u protivnom ćemo imati velike teškoće. Postoje ovdje oni koji su sebi umislili da oni mogu sve i da svi ostali trebaju kleknuti pred njima. To nije moguće ni u centraliziranim jednonacionalnim državama, a pogotovo ne u BiH. Neka ovo bude poziv tim ljudima da dođu malo pameti.
Očekujete li da nakon formiranja vlasti bude otvoreno pitanje ustavnih promjena u BiH i je li realno očekivati da se postigne neki konkretan dogovor tijekom ovog mandata?
Očekujem da to pitanje ubrzo bude otvoreno, ali iskreno ne očekujem da to bude završeno do kraja ovog mandata. Kada govorimo o nezadovoljstvu, ja tvrdim da su sva tri naroda nezadovoljna u BiH, ali u određenom trenutku nečije nezadovoljstvo ispliva u prvi plan, kao što je sada slučaj s Hrvatima. Nezadovoljni su Bošnjaci, jer smatraju da BiH treba biti centralizirana država.
Srbi su nezadovoljni, jer smatraju da su RS-u oduzete nadležnosti koje su joj pripale po Daytonu i posebno su nezadovoljni Hrvati, jer je u posljednje vrijeme došlo do njihova grubog nadglasavanja. Moje mišljenje je da su političari koji su iz većinskog naroda vodili računa da ne preglasavaju one kojih je manje, ne bi ni došlo do ovakve eskalacije hrvatskog nezadovoljstva. Ja sam uvijek isticao da Hrvati nemaju isti ravnopravan odnos kao Bošnjaci i Srbi. Moram reći da to po Daytonu nije bilo tako i da je taj problem eskalirao nakon promjena koje je uveo Wolfgang Petritsch, jer je omogućio nadglasavanje Hrvata. Hrvati imaju manjkavosti kada je u pitanju uporaba jezika, što je pravo koje mora biti zajamčeno nacionalnim manjinama, a ne konstitutivnim narodima. O tome sam glasnije govorio nego neki Hrvati. Sada smo izloženi pritisku svih hrvatskih stranaka za drastične izmjene ustava, što stvara druge probleme.
Ne postoji u ovom trenutku suglasnost u BiH za ozbiljnije promjene daytonskog ustava. Sada treba uraditi ono što se može, a to je uskladiti ustav s presudom u predmetu “Sejdić i Finci”. Sve ostalo treba prebaciti u Parlament i onda zajedno s nevladinim sektorom, znanstvenicima i javnim djelatnicima pokušati doći do nekih ozbiljnijih promjena. Naravno, prije toga treba odmaknuti strance od cijele te priče, jer su oni sa svojim prijedlozima i projektima u proteklom razdoblju pravili cirkus u Bosni i Hercegovini.
Ovaj razgovor vodimo na dan koji se u dijelu zemlje obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a drugom ne. Ima li ikakve šanse da Republika Srpska ikada prihvati 25. studenoga kao državni praznik?
Ne mogu reći nikada, ali moram reći teško. Praznik BiH jest ono što se svi dogovorimo i ako se ne možemo oko nekog datuma dogovoriti, postoje oni datumi oko kojih možemo. Podsjećam sve da je Ministarstvo civilnih poslova imalo prijedlog zakona o blagdanima i praznicima, s prijedlozima datuma oko kojih se slažemo. To je trebalo prihvatiti, a ne odbiti, jer smo sada u fazi kada jedni ne daju jedno, a drugi drugo, i onda imamo jedno veliko ništa. Ovaj datum jest važan za prošlost ovih prostora, ali nije državni praznik Bosne i Hercegovine. Toga trebaju biti svjesni svi, pa i oni koji danas napadaju one koji ne prihvaćaju ovaj datum kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
